Istorija francuskog jezika

Published on December 2016 | Categories: Documents | Downloads: 99 | Comments: 0 | Views: 985
of 13
Download PDF   Embed   Report

Comments

Content

Le 16 septembre 09

Došavši iz centralne Azije u VI st. Kelti se sele, mnogobrojna plemena, nastanjuju pretežno sjeverni dio Francuske (pleme Parisii – Paris, < LUTETIA PARISORUM, grad kaljuge). Grci, Magna Greciae, naseljavali južni dio Francuske, brodogradnja i trgovina, Côte d'Azur, napadala ih keltska plemena, u 127 p.n.e. prizvali u pomoć Rimljane. Massalia (grč.), lat. MASSILIA, Marseille, NIKAIA, Nice. (Prije Kelta tu na jugu bili Liguri, ostaci u provansalskom i savojskom, suffiks na –anque, calanque). Kralj SEXTIU CALVINUS dolazi i brani Marseille i tu ostaje, 29 km udaljen od Marseillea je Aix-en-Provence (Aquae sextiae=vode, toplice). Tada počinje latinizacija tj. romanizacija današnje Francuske. Rimljani naseljavaju jug Francuske, grade, odbili i pokorili plemena. Gaj Julije Cezar, prije nego što je postao imperator, prokonzul Donje Galije, odluči da pokori i ostatak Galije i 58 p.n.e. kreće u pohod i ti ratovi traju do 51 p.n.e. On je najviše dao informacija o keltskim plemenima. U njegovom djelu „De bello gallico“ („O galskom ratu“) , puno podataka o njima. Najveći otpor mu je pružio veliki keltski vođa koji je ujedinio plemena Vercingetorix, ali ga ovaj ipak pobjeđuje na kraju. Rim osniva 4 provincije na teritoriji Galije: Prva romanizirana (naseljena) Provincia Narbonensis sa glavnim gradom ( PROVINKIA – trebalo bi se izgovarati) današnja Narbonne – PROVINCIA NARBONENSIS. Druga je PROVINCIA LUGDUNENSIS sa gl. gradom Lugdunumom, današnji Lyon. Treća je AQUITANIA sa gl. gradom BURGUDALOM, današnji Bordeaux. Četvrta je PROVINCIA BELGICA sa gl. Augusta Trevenonum, današnji Trèves Provincia Narbonensis još zovu GALLIA TOGATA, la Gaule en tauge (u togi, halja). Kažu da je više bila romanizovana od samog Rima. Ostale tri

1

su bile GALLIA COMATA, la Gaule chevelue (jer je bila gusta, divlja, „kosmata“). Kelti su indoevropski narod koji nije ostavio pismene tragove. Jedini pismeni ljudi su druidi, najčešće urezivali znakove u lijesku, magično drvo kod Kelta, (les entailles, „urezi“ koje današnji lingvisti dešifruju). U dodiru s Rimljanima došlo je do velikih promjena. Oni nameću svoj jezik, rimsko pravo naspram običajnog prava, svoje škole, svoje tekovine. Galski jezik nestaje zauvijek u V st. n.e. Najviše se zadržao u ruralnim, neprohodnim sredinama. U francuskom ostavio vrlo malo riječi, par ostataka u fonetici, u sufiksima i pretpostavlja se da je brojni sistem dvadeseticama naslijeđen iz galskog. NB Galski, keltski jezik oralne tradicije, govori brojna populacija, i polako je pokopan jezikom rimskih osvajača. Dao je u istoriji francuskog oko 150 riječi, brojne toponime i brojni sistem sa dvadeseticama. Latinski je preuzeo neke riječi iz keltskog, npr. plug, rimski aratra a galski ih je oduševio, i uzeli su taj naziv: CARRUCA > la charrue CAMISIA > la chemise (košulja, riječ koju su čuli u keltskom i latinizirali ih). Svi termini vezani za poljoprivredu ili kuću, porodicu: BRACCAE > braies (gaće) PETTIA* > pièce (znak asterix označava da ova forma nije potvrđena, već rekonstruisana, NT – non testatum, fr. non attesté). Od fonetike, latinsko dugo U Kelti nisu znali izgovarati i izgovarali su ga kao Y, U > y. Međutim, prije mjesec dana ta teorija je u potpunosti opovrgnuta na osnovu neke romanske gramatike. Brojni sistem, le système vygésimal (ili vigésimal, provjeriti), pretpostavlja se da je došao iz keltskog. VIGINTI (20, lat.) NB- Latinski funkcionira kao pisani i jezik administracije,

galski čuva funkciju jezika za medjukomunikaciju. Rimljani latiniziraju uglavnom galske riječi koje posudjuju, kao što je braca (što će dati braie), leuca (lieu), ili tonna (tonne, „tonneau“); ove riječi pripadaju ruralnoj oblasti, brucus (bruyère), alauda (u korijenu od aloe, od čega alouette) ili tehnikama u kojima

2

su Gali izvrsni kao što je kolarski obrt – carrus (char), carruca (charrue). U sadašnjem francuskom jeziku ostaje samo sto pedeset svakodnevnih riječi : bouleau, chêne, if, ruche, bief, suie, arpent, mouton, bouc, cervoise, brasser, soc, charpente, jante, vandoise, charger, bercer, boue, chemin, crème, cru, gosier, trogne, trand, vassal), ali nekoliko hiljada naziva za mjesta (tako Autun, Châteaudun, Laon, Verdun, nastalih od dunum „planina, tvrdjava“, kao Lyon od Lugdunum „tvrdjava boga Luga“, ili riječi sa sufiksom –acus, postalom –y ili ay prema regijama, od čega vodi porijeklo Cambray, Aubigny,ili još Marne, Seine, Oise, Cévennes, Vosges, Bordeaux, Carpentras, Melun, Paris (od Parisii, galski narod), Bourges (od Bituriges).
Kada izučavamo jezik može se proučavati u sinhronijskoj i dijahronijskoj ravni. Sinhronija – ne interesuje nas istorije već tačan period, npr. suvremeni francuski ili francuski u doba revolucije. La synchronie __________1789______________1881__________› određenom periodu. Dijahronija, sve posmatramo kroz vrijeme _________________________________› kroz istoriju, od praistorije do srednjeg vijeka, od srednjeg vijeka do romantizma, ali uvijek duže vrijeme, duži vremenski period. izučavanje jezika ali u tačno

Odnos latinski-keltski SUPSTRAT, ADSTRAT, SUPERSTRAT
SUPSTRAT – Donji sloj, jezični podsloj tj. u ovom slučaju keltski jezik a u odnosu

3

na njega latinski je superstrat, nadsloj, to je jezik osvajača u većini slučajeva; ADSTRAT – označava dvije pojave, dva objekta u istoj razini, dva jezička sloja ali od kojih ni jedan nije nadmoćan, već su jednaki, u istoj ravni. Dva dijalekta koji koegzistiraju, ali jedan drugi ne isključuje, ne potire. Npr. adstrat njemačkog u odnosu na alzaški. STRATUM (sloj), SUB = ispod Zlatno doba latinskog od II st. p.n.e. do I st. n.e., do kraja vladavine cara Augusta. Procvat književnost, govorništva. Nakon toga došlo do blage dekadencije. 476 propast Rimskog Carstva zbog najezde germanskih plemena, pod najezdom Huna koji su potisnuli Germane, granica Lines, rijeka Rajna. Rimljani im u prvi mah dopustili da uđu u RC i nastanili sve rubne dijelove RC o kasnije služili kao branioci Rima, služili rimsku vojsku zauzvrat za posjede. Rimljani preuzimaju neke vojne termine od Germana, poznati romanista Tacit mač germ.„framea“ (fermea?). Zvali su ih Barbarima jer nisu razumili njihov jezik (od barbaros, „onaj koji muca“. Tek će 212 n.e. tzv. Karakalinim ediktom (proglasom) svi stanovnici RC postati rimski građani uključujući i Barbare. Tu je i uloga kršćanstva koji se pojavljuje od I st. n.e. prvo kao zabranjena vjera, a poslije Rimljani morali da ga priznaju 313 n.e. pod carem Konstantinom (bili pagani, mnogobošci), proglasio, priznao kršćanstvo i kršćani više nisu bili progonjeni. To je već krah RC, epoha germanskih najezdi, Vizigota, Ostrogota, Alemana, Vandala, Burgunda, Franaka itd. koji su u početku miroljubivo nastanjivali RC a poslije sve krvoločnije napadali, RC je propadalo. (Jedna teorija da su zbog vina koje je oksidiralo u olovnim bačvama, na duže vrijeme djelujući razorno na organizam, izumrli – oksidacija davala sladak ukus, ali otrovno). Romulus Augustulus posljednji car, 486 – posljednja bitka kod Soassona, označava definitivan kraj RC: Jezik je

4

jak i nastavio je da živi. Ono što je apsurdno je činjenica da se u posljednjom IV, V st. bilo više germanskih generala u rimskoj vojsci, sposobnih, od Rimljana. Oni su upravo i unijeli mnogo riječi, naročito iz ratne terminologije. Latinski jezik je izdržao sve iako je germanski nalegao na njega, međutim to je sloj koji je nalegao na miks latinskog i germanskog. (U lingvistici se zaista govori o germanskom superstratu). Govorimo o galoromanskom jeziku i Galo-Romanima. Međutim, on jest superstrat u smislu da je nalegao na njega i dao mnogo ratnih termina, i opet latinski pobjeđuje, obogatio se nanosima jezika koje je on pokorio i onih koji su nalegli na njega poslije. Vulgarni latinski, vulgus, „narod“. Današnji francuski jezik je nastao iz vulgarnog latinskog – svakodnevni govor, saobraćajni jezik, SERMUS QUOTIDIANUS. Današnji francuski potječe od različitih utjecaja, ali je 90% latinski (vulgarni). Britanija, Sjeverna Afrika i Mala Azija-ovdje se nije razvio latinitet zbog najezde Arapa koji su ih pokorili. Bitka kod Hastingsa (1066); francuska dinastija se popela na englesko prijestolje i Englezi su bili vazali nekoliko godina. Bilingvizam (ili bilingusme, lat.) dvojezičnost, situacija u kojoj imamo dva jezika koja su u jednoj ravni, oficijelni su državni jezici. Disglosija -dva jezika na različitom području, ali nemaju isti status, nisu oficijelni jezici iste države (pokrivaju različita semantička polja). Diglosiju je prvi put istražio poznati američki sociolingvist 50 g. Charles FERGUSON – ako na odredjenoj teritoriji imamo dva jezika, jedan je oficijelan, a drugi maternji. Nije normiran jezik koji nema književno nasljedje, ne uživa prestiž. Langue officielle – fonctions hautes (zvanični jezik) ispunjava sve visoke društvene funkcije. Visoke jezičke funkcije i škole, jezik administracije, prava, školstva, u svim javnim službama se koristi. Književni jezik ima književno nasljedje, kodificiran. Kolokvijalni jezik – usvajamo ga od malena, oslobodjen jezičkih normi. Langue non-oficielle, nezvanični – fonction basse.

5

U Maroku, Tunisu, zvanični je francuski jezik. Francuzi su unaprijedili te zemlje, nametnuli svoj jezik, jezik se uči u školi. S druge strane, arapski se uči u školi. 1961.godine ratu u Alžiru za nezavisnost Francuski jezik ispunjava fonctions hautes, a arapski je fonction basse. U današnjoj Belgiji imamo dva jezika: romanski (francuski) i germanski (flamanski), ne potiru jedan drugog, oba su državni, koegzistiraju zajedno, bilingizam, nema društvenog raslojavanja jezika. Diglosija nastupa nakon osvajanja Kelta. U V st. n.e. nestaje galskog jezika, nikada nije bio pisani jezik, samo su koristili raznorazne linije.

Teorija stratova
vanjski faktori, kao što su rat, nejezde plemena, koji su doveli do jezičkih promjena na teritoriji današnje Galije: a) facteurs externes: théorie des strates b) facteurs internes:proučavala ih fonetika i fonologija, strukturalna lingvistika, općejezički faktori, tendencija svakog govornika je da optimizira komunikacije uz minimum napora, prisutno je u svakom jeziku, sveprisutan je, smisao ostaje tu (oni bi, mi bi...) Zbog tog faktora nastaju mnoge jezičke promjene, radjanje novih jezika. Jezik je sistem znakova i pravila po kojima se kombiniraju paroles= živi govor, langue = jezik kao sociološki produkt; jezik neke države, društvena konvencija, društveni fenomen. Language - jezik, ali jezička aktivnost koja je zajednička svim ljudima, općeljudska aktivnost; sposobnost komuniciranja i sposobnost jezičke komunikacije. Rišelje- Luj XIV; 635. (XVII st.)-Akademija Sve jezičke promjene se dešavaju u govoru (Saussure). Kompletan današnji francuski tradicionalni jezik oslanja se na tradicionalne tekovine. 1871. začeci radjanja francuske lingvistike, naučne misli, godina velikih ratova, Pariške komune. 1830. ustanovljeno je carstvo sa Napoleonom III, prvi počeci bili u Njemačkoj. 1810/1820 kreće se u izučavanje indoevropskih jezika, postoje veze medju jezicima. XIX st. lingvisti, filozofi nisu pokušavali razmišljati o

6

jeziku putem sociolingvističkog pristupa, nego se osvrnuti na pronalaženje jezičkih zakonitosti. Pozitivistička metoda – možda postoji uzročno-posljedična veza. Le dialecte – c'est une variété de la langue, employée par des groupes moins importantes que la communauté (?) linguistique dans un ensemble. Dijalekt – jezička varijanta, varijetet, koju upotrebljava manja jezička skupina. Le 30 septembre 09 Ferguson – la diglossie ( deux variétés H/B) –vidi papir Jezik – dijalekt izabran da bude vodeći - dialecte, c'est une langue qui n'a pas eu de la chance; Baskijski i berberski – jedina dva preindoevropska jezika. Neromanski- baskijski, bretonski, alzaški i flamanski – svako rubno područje karakterizira jezičke granice koje ne koincidiraju sa političkim granicama. Dijalekti oil i oc, dva velika dijalekta staroromanskog jezika. Njihov naziv dobijen je od potvrdne rječice da na latinskom, hoc. Postoji još jedna velika zona – frankoprovansalski, ulazi malo u Švicarsku. Croissant-prijelazni teritorij, lingvisti ustanovili da je mješavina dijalekata d'oil i d'oc. Mnoštvo dijalekata langue d'oil-a, (beaucoup plus évolués fonétiquement), lingvistima interesantni za proučavanje. Dijalekti langue d'oc-a se razlikuju od dijalekata langue d'oil-a u tome što su arhaičniji i ljubomornije čuvaju latinsku formu, nema fonetskih promjena kao u dijalektima langue d'oil-a. Najznačajniji dijalekti langue d'oil-a – šampanjski jer ogromna srednjovjekovna književnost zapisana na njemu, pikardski – gradjanska književnost i normandski. Srednjovjekovna civilizacija je prepisivačka tradicija, skriptoriji, piše se na pergamentu: le parchemin, le manuscrit (rukopis), le scribe – onaj koji prepisuje; u početku uglavnom u samostanima, pri katedralama, monasi jedini učeni ljudi, pogotovo benediktinci poznati po prepisivačkom radu.

7

Robert de Sorbon osniva današnju Sorbonu sredinom XIII vijeka. Po prvi put se osnivaju univerziteti laički – ne mora se biti crkveno lice da bi se opismenili. Ovo je važno zbog latinskog – pismenost podrazumjeva čitanje i pisanje latinskog. Pojavljuju se književni tekstovi od IX stoljeća na nečemu što je preteča francuskog – romanski jezik, da bi se kasnije od XI stoljeća moglo govoriti o starofrancuskom koji svoj procvat doživljava u XII i XIII stoljeću. Već krajem XIII i od XIV st. prelaz sa starofrancuskog ka srednjofrancuskom. Ti skribi ili kopisti u početku rade samo u samostanima ali se s otvaranjem univerziteta počinju prepisivati i ostala djela, „bezbožačka, sve se plaća, pogotovo s pozlatom. Sem vjerskih i liturgijskih prepisuju se i svjetovna djela. Sačuvan Tristan i Izolda, Roman o ruži, Roman o Rollandu... Svaki prepisivač mijenja rukopis kako on želi, smatra se da je to normalno i poboljšanje, nema pojma autorskih prava, npr. djelo napisano na pikardskom skriba čiji je maternji normandski prepisivat će ga na normandskom. Zato ne postoje dva ista rukopisa, svaki je drugačiji i sadržajno i lingvistički. Danas kompletna srednjovjekovna književnost u stihu, najčešće u osmercu (oxtosyllabe). Srednjovjekovni tekst ne poznaje interpunkciju, filtrirani tekst – les éditions critiques (filtrirano izdanje), a édition diplomatique (verzija doslovna, preslikan i objavljen tekst, najlakši za uraditi), čak ni riječi nisu odvojene kako mi poznajemo danas, različita pisma – karolina, gotica...Današnji srednjovjekovni roman ima interpunkciju, ogroman posao ljudi koji su radili na tom tekstu. U pravilu original nikad nije sačuvan (to se zove autograf, Autographe) pisan rukom ili po diktatu autora. Razvučeno u 300 g. i time jezik promijenjen, mnogi anonimni a neki poznati jer bi se potpisivali. Jako je teško shvatiti koji se najviše približava originalu, kad se radi o više rukopisa. Različiti standardi – starina djela, blizina teme suvremenoj publici, dijalekat koji nas interesuje itd. Kad se obradjuje jedan tekst ostali služe kao kontrolni. Ne postoje tačne granice izmedju dijalekata, geografska lingvistika, geografski atlasi za sve romanske jezike, izučavaju sve moguće pisane tekstove – les chartes (razni ugovori za prodaju, nasljedstvo itd.) da bi

8

odredili dijalektalne crte, izoglose – (imaginarne dijalektalne crte na odredjenom teritoriju) dokle sežu dijalekti. Na osnovu frekvencije odredjenih dijalektalnih crta oni odrede područje dijalekta ali one su vještačke, jer se danas govori o dijalektalnom kontinuumu, nema naglog prelaza već se svi oni stapaju jedan u drugi. Postoje i oni dijalekti koji se proučavaju sa društvenog, socijalnog aspekta, jezički registri, koji se ogledaju npr. u različitosti govora buržoazije i kmetova. Dijalektalni kontinuum najlakše je objasniti sa aspekta jezika Danske, Švedske i Finske, vještački stvorena granica. Jezik je najjači kriterij nacionalnog identiteta.

Le 7 octobre 09 Srednji vijek prvi put termin upotrebljen u doba talijanske renesanse, apostolski sekretar u Rimu prvi put upotrijebio termin srednji vijek, sredina XV stoljeća, Flavio Biondo de Forli, „moyen âge“, moitié XVe siècle, secrétaire apostolique à Rome.To je doba humanizma i renesanse, medium erum, lat., period izmedju antike i humanizma i renesanse. Tek će romantičarii restaurirati srednji vijek, tek u XIX st. kreće se u istraživanje historije jezika). Pad RC (476), 486. g. se uzima za početak srednjeg vijeka, kada je svrgnut Romulus Augustulus, inače taj je pad bio evidentant i mnogo ranije, 410. Rim je bio potpuno opljačka, upali Goti (piller, mettre à sac) Velika bitka kod Soissons-a, Francuska, Rimska armija puna Germana, germanskih oficira borila se protiv Huna i ostalih Barbara, izgubili i to je bio definitivno poraz Rima. 1492 C.Columbo otkriva Ameriku 1453 Dolazak Otomanskog Carstva, Pad Istočnog Rimskog Carstva, Pad Vizantije u ruke Turcima Rani srednji vijek, Le Haut Moyen âge Kasni srednji vijek, Le Bas Moyen âge

9

Francuski jezik na teritoriji Francuske, sjeverno od rijeke Roare Franci, na jugu Vizigoti, na istoku u dijelu današnje Švicarske i Besançona Burgundi. Sva su germanska plemena bili tzv. Arijanci tj. pristaše arijanizma, arianisme, m., kršćanska doktrina proglašena herezom, kršćanska sekta, rano IV st. n.e. živio prezbitar u Aleksandriji Arius i razmišljajući o vjeri došao do zaključaka i poveo ogroman broj ljudi, pristaša i ta je hereza uzela maha; zapadno hrišćanstvo, katoličanstvo propovjeda la Sainte Trinité, Sveto Trojstvo, 3 u 1, Arius dovodi u pitanje odnos Isus.bog, po njemu Otac ga je stvorio i Isus je samo običan čovjek, postao božanstvo tek s uskrsnućem. negira Sveto Trojstvo negira Isusovo božanstvo, kršćansku dogmu. U IV st. Koncil u Niceji (vidjeti godinu) – njegovo učenje proglašeno herezom i njegove pristaše progonjene. Germani su arijanci svi odreda osim Franaka. Franci su vrlo mudro se kristijanizirali, prešli na kršćanstvo da bi ojačali svoju ekonomsku i političku moć u dinastiji Merovinga. 496.g./ili 498,(historičari ne mogu da se slože) 25.decembra – simboličan datum, germanski vodja, franački kralj Clovis je pokršten (biskup Saint Rémy ga pokrstio) i od tog datuma Franci prelaze na kršćanstvo. Žive zajedno sa Galo-Romanima, od VIII st. dolazi na vlast dinastija Karolinga. Malo po malo, razvija se romanski jezik, budući francuski. Karlo Veliki (fr. Charlemagne, lat. Carolus Magnus) 768-814, širi Carstvo, osvaja teritorije, teritoriju Španije, Italije i današnje Njemačke, širi Carstvo. Papa Leon III (Lav III) ga proglašava carem. Tada je Francuska na svom vrhuncu. Jezik – postoji latinski jezik u crkvama, „litterati“ – pismeni ljudi za razliku od „illitérati“, nepismeni svijet. Propovijedi se drže na kakvom jeziku? Serments de Strasbourg prvi pisani dokument 842.g. i prvo svjedočanstvo romanskog jezika, na romanskom jeziku koji je preteča današnjeg francuskog. Karlo Veliki želi da napravi reformu jezika u svom Carstvu – reformu latiskog jezika. Charlemagne želi dovesti nekog monaha iz Britanije iz Yorka, Alcuin. On je pokorio ogromne teritorije i ne govore svi isti jezik. Želi objediniti, unificirati jezik, i postaviti na jake temelje svoje

10

Carstvo. Alcuin dolazi i radi reformu ortografije latinskog jezika. Alcuin je uradio vještačku reformu latiskog – onaj koji uči latinski, on je na teritoriji današnje Francuske. Alcuin – svako slovo se izgovara, lettre par lettre, uči se latinski školski – razlika od prepoznavanja latinskog kao kod maternjeg u Francuskoj, uči gramatike iz IV i VI st., on koji živi u VIII st. Nemetnuta reforma je civilizacijski šok, nametnut klasični latinski izgovor, lettre par lettre, svećenici u Francuskoj su sad izgubljeni, moraju vještački čitati propovijed, nametnuto u čitavom Carstvu. Ta reforma ortografije je najbitnija stvar! Alcuin je zapečatio sudbinu latinskog jezika, njegovo čitanje je ostalo isto, nepromijenjivo. Od tad pa do danas je ostao isti, postao je internacionalni jezik. Alcuin je osigurao vječnost latinskom jeziku, nema više mjesta prooizvoljnosti. Taj period se naziva karolinškom renesansom – misli se na renesansu jezika. Le 14 octobre 09 I Ars Minor II Ars Maior Priscien VI st. NB- Inovacija čije se posljedice mogu poistovjećivati sa pronalaskom Donat IV

- dvije latinske gramatike po kojima je Alkuin učio

šttamparije desila se u IV vijeku:codex, knjiga sa listovima umjesto volumena, knjige u ovitku, koja je vodila ka drugim čitalačkim navikama, kao što je npr. mogućnost da se lako pronadje referenca. Treba napomenuti da do VII vijeka knjige na latinskom ne poznaju ponktuaciju, ni razdvajanje riječi, radi se o nekoj vrsti fonetske transkripcije, najčešće pisanoj po diktatu.
Jedino latinski jezik u srednjem vijeku ima gramatiku koju opisuju ove dvije gramatike, grammatica = latin, Donat, Priscien. 842.g. Habsburške zakletve (Serments de Strasbourg) – prvi tekst na francuskom jeziku. Alkuin je čitao slovo po slovo. Le clerc prilagodjava slušateljima jer su le romangoni, latinofoni. Frater – fradre (le roman)

11

Nakon Alkuinove reforme, latinski jezik postaje „langue morte“. Fiksirao je latinski, namečući ga i germanofonima i frankofonima. Svi ga čitaju lettre par lettre, lettera letteris. Nastaje veliki jaz izmedju klasičnog latinskog. Alkuin je reformom ortografije standardizirao latinski i stvorio neku vrstu medjunarodnog jezika. 813. na koncilu u gradu Toursu, sastaje se katolička crkva i raspravlja se o držanju propovijedi, biskupi su pozvali na preobrazbu propovijedi na rustica romana lingua ili na thiostica (njemački) da bi ih vjernici mogli razumjeti . Latinske propovijedi (homelije) su željeli prebaciti na romanski jezik, - „transfere in rusticam romanam llinguam aut thiotiscam!!“/prebaciti u seljački (narodni) romanski jezik- prvi spomenik romanskog jezika. Prvi romanski tekst pojavit će se tek u okviru većeg latinskog teksta. Prvi tekst na romanskom jeziku bit će inkorporiran u politički tekst, koji je napisao unuk Karla Velikog Nithard – „Historija podjele izmedju sinova Luja Pobožnog“.

Charlemagne | Louis le Pieux | | | Charles le Chauve / Louis le Germanique/ Lothaire
(sklopili savez protiv trećeg brata) Polažu zakletvu, na čelu svojih vojski, da će se prvi i drugi pomagati. Le Chauve izlaže zakletvu na germanskom, le Germanique na romanskom, kako bi ih vojske razumjele. Tu zakletvu bilježi Nithard. To je politički tekst. Naredni tekst koji se pojavljuje je liturgijski „981“ – Kontilena o Svetoj Eulaliji“ (La Séquence de Sainte Eulalie, 880), prvi put se pojavljuje član. NB: La Séquence de sainte Eulalie predstavlja zbirku govora svetog Grgura (saint Grégoire) zajedno sa tri pjesme na latinskom i jednoj na germanskom jeziku. Prvo je literarno svjedočanstvo koje je bliže govornom jeziku te epohe nego tekst Strasburških zakletvi.

12

Ovaj tekst koji pripovjeda o mučeništvu svetice i koji nudi karakteristike latinske ritmičke poezije, istinsko je paraliturgijsko opjevano djelo, posjeduje oznake diftonga (buona, bellezour). Član, nepoznat u latinskom, je upotrebljen. Nalazimo takodjer u ovim stihovima prvu potvrdu kondicionala (sostendreit).

13

Sponsor Documents

Or use your account on DocShare.tips

Hide

Forgot your password?

Or register your new account on DocShare.tips

Hide

Lost your password? Please enter your email address. You will receive a link to create a new password.

Back to log-in

Close