Soc 1

Published on February 2017 | Categories: Documents | Downloads: 97 | Comments: 0 | Views: 1160
of 32
Download PDF   Embed   Report

Comments

Content

1. Sociologija proucava drustveni zivot coveka,grupe i pojedinca i njen predmet proucavanja je nase sopstveno ponasanje kao drustvenih bica. Polje socioloskih istrazivanja je izuzetno siroko i krece se od analize slucajnih susreta na ulici izmedju pojedinaca do istrazivanja globalnih drustvenih procesa. Sociologija ukazuje na potrebu sticanja saznanja o tome zbog cega smo takvi kakvi jesmo i zasto se ponasamo onako kako se ponasamo. Ona nas uci da ono sto smatramo prirodnim,neizbeznim,dobrim ili istinitim ne mora biti i tako. Nauciti misliti na socioloski nacin odn imati sire poglede na svet znaci negovati sopstvenu mastu. Sociolog je neko ko je u stanju da se oslobodi neposrednog uticaja i da posmatra stvari u jednom sirem drustvenom kontekstu i bavljenje sociologijom zavisi od socioloske imaginacije. 2. Socioloska imaginacija zahteva od nas da se udaljimo od uobicajenih postupaka u nasem svakodnevnom zivotu kako bismo ih sagledali iz jednog novog ugla. Kao primer moze se uzeti obican cin ispijanja kafe. Pre svega,kafa nije samo osvezavajuci napitak ona ima simbolicku vrednost,kao deo nasih svakodnevnih drustvenih aktivnosti. Cesto je ritual koji se vezuje za ispijanje kafe vazniji nego sam cin ispijanja. Kao drugo,kafa je droga jer sadrzi kofein koji deluje stimulativno na mozak. Kao i alkohol,kafa je drustveno priznata droga dok marihuana npr to nije. Sociologe interesuje zbog cega postoji ta razlika. Trece,pojedinac koji pije solju kafe je deo slozenog skupa drustvenih i ekonomskih odnosa koji zahvataju citav svet. Kafa je proizvod koji povezuje ljude iz najbogatijih i najsiromasnijih delova sveta. Cetvrto, cin ispijanja kafe pretpostavlja postojanje citavog jednog procesa ranijeg drustvenog i ekonomskog razvoja. Konacno,kafa je proizvod koji je u sredini savremenih rasprava o globalizaciji,medjunarodnoj trgovini,ljudskim pravima i unistavanju covekove okoline. Kako je dobijala na popularnosti kao napitak, postala je proizvod sa zastitnim znakom i politicki obojena: odluke potrosaca o tome koju ce vrstu kafe piti i gde ce je kupiti postale su izbor zivotnog stila. Sociolozi su zainteresovani da objasne kako globalizacija povecava svest ljudi o problemima koji se desavaju u dalekim krajevima sveta i podstice ih da u svojim zivotima postupaju na osnovu novih saznanja. Socioloska imaginacija nam omogucava da shvatimo kako su mnogi dogadjaji koji se naizgled ticu samo pojedinca, zapravo odraz sireg fenomena kao sto su npr.razvodi,nezaposlenost i sl. 3. Ogist Kont Ogist Kont, francuski autor,je izumeo rec „sociologija“. Prvo je koristio izraz „drustvena fizika“,ali istim izrazom su se sluzili neki od njegovih suparnika zbog cega je on hteo da napravi razliku izmedju svojih i njihovih misli pa je skovao izraz „sociologija“. Kont je nastojao da stvori nauku o drustvu koja bi mogla da objasni zakone drustvenog sveta onako kao sto su prirodne nauke objasnile funkcionisanje fizickog sveta. Njegova vizija sociologije jeste sociologija kao pozitivna nauka. Verovao je da sociologija treba da primeni iste stroge naucne metode u izucavanju drustva kao sto to rade prirodne nauke da bi ispitale fizicki svet. Pozitivizam zastupa misljenje da bi nauka trebalo da se bavi samo cinjenicama koje su podlozne posmatranju i koje su poznate direktno iz iskustva, a koje su zasnovane na empirijskim dokazima do kojih se dolazi na osnovu posmatranja,poredjenja i eksperimentisanja. Prema Kontovom zakonu o tri stupnja napori ljudi da shvate svet prosli su kroz teolosku,metafizicku i pozitivnu fazu. U teoloskoj fazi mislima su upravljale religijske ideje,u metafizickoj fazi drustvo je pocelo da se posmatra kao nesto prirodno,a ne natprirodno, dok su pozitivnu fazu najavila otkrica i dostignuca koja su podstaknula primenu naucnih tehnologija. U kasnijim fazama zivota, Kont je sastavio ambiciozne planove za rekonstrukciju francuskog drustva. Zalagao se za uspostavljanje humaniteta,koja bi napustila veru i dogmu u korist naucnih utemeljenja. Dugorocno resenje,po njegovom misljenju, bilo je stvaranje moralnog konsenzusa sto bi pomoglo da se drustvo ujedini.

Emil Dirkem Dirkem je video sociologiju kao novu nauku koja bi mogla da razjasni tradicionalna filozofska pitanja tako sto ce ih istraziti na jedan empririjski nacin. Kao i Kont, i Dirkem je verovao da drustveni zivot moramo proucavati s istom objektivnoscu sa kojom naucnici proucavaju prirodni svet. Njegovo cuveno nacelo je bilo „proucavajte drustvene cinjenice kao stvari“ i pod tim je podrazumevao da se zivot u drustvu moze analizirati isto tako precizno kao sto se analiziraju dogadjaji ili predmeti u prirodi. Tri glavne teme kojima se bavio bile su: znacaj sociologije kao empirijske nauke, uspon pojedinca i stvaranje novog drustvenog poretka, i izvor i karakter moralnog autoriteta u drustvu. Za Dirkema je glavno podrucje kojim se sociologija bavi proucavanje drustvenih cinjenica. Prema njemu drustvene cinjenice jesu nacin delanja, razmisljanja ili osecanja koji se nalaze izvan pojedinca i imaju svoju sopstvenu realnost van zivota. Druga karakteristika, jeste da one deluju koercitivno,tj prinudno na pojedince. Dirkem je priznao da je drustvene cinjenice tesko istrazivati. Zato sto su nevidljive,neopipljive i ne mogu se direktno posmatrati. Umesto toga,nihova svojstva se moraju otkrivati indirektno tako sto ce se proucavati njihovi efekti i pokusaji koji se cine kako bi se one izrazile. Prilikom ispitivanja drustvenih cinjenica vazno je napustiti predrasude i ideologiju. Kao i ostali osnivaci i Dirkem je bio zaokupljen promenama koje su menjale drustvo,a narocito su ga zanimale drustvena i moralna solidarnost. U svom delu,o podeli drustvenog rada, Dirkem je pruzio jednu analizu socijalne promene po kojoj je pojava industrijalizacije znacila nastanak novog oblika solidarnosti. U iznosenju dokaza za to, on je suprostavio dva ovlika solidarnosti- mehanicku i organsku i povezao ih sa podelom rada. Jedan od najcuvenijih Dirkemovih radova bavi se analizom samoubistva i on je pokazao da drustveni cinioci vrse snazan uticaj na samoubilacko ponasanje. Karl Marks Ideje Karla Marksa u ostroj su suprotnosti sa idejama Konta i Dirkema,ali kao i oni i on je pokusavao da objasni promene u drustvu do kojih je doslo u vreme industrijske revolucije. Najveci deo njegovog rada usmeren je na ekonomska pitanja. Iako je pisao o raznim istorijskim fazama, Marks se najvise usmerio na promene u modernoj epohi. Po njemu su najvaznije promene bile usko povezane sa razvojem kapitalizma. Marks je ucio dva glavna elementa u okviru kapitalistickih preduzeca. Prvi je kapital- bilo koja imovina,ukljucijuci novac koja se moze iskoristiti ili uloziti kako bi se proizvela nova imovina. Drugi element jeste najamnina rada- najamni rad se odnosi na one radnike koji ne poseduju sredstva za zivot cec moraju naci zaposljenje koje im obezbedjuju vlasnici kapitala. Prema Marksu,kapitalizam je u osnovi klasni sistem u kojem odnose medju klasama karakterisu sukobi. Iako su vlasnici kapitala i radnici zavisni jedni od drugih,medjuzavisnost je veoma neuravnotezena. Marksovo glediste zasnivalo se na onome sto je on nazivao materijalisticko shvatanje istorije. Prema ovom gledistu,nisu ideje ili vrednosti koje ljudska bica imaju glavni izvori drustvenih promena vec je drustvena promena podstaknuta prvenstveno ekonomskim uticajima. Iako se Marks najvise fokusirao na kapitalizam i moderno drustvo,on je takodje istrazivao kako su se drustva razvijala tokom istorije. Prema njemu,drustveni sistemi prelazili su iz jednog nacina proizvodnje u drugi-ponekad postepeno ponekad putem revolucije. U skladu sa takvim pogledom na istoriju,Marks je smatrao da kao sto su se kapitalisti ujedinili kako bi srusili feudalni poredak,na isti nacin ce sami kapitalisti biti istisnuti kako bi se uspostavio novi poredak. Marks je verovao da ce neizbezno doci do radnicke revolucije koja ce srusiti kapitalisticki sistem i najaviti novo drustvo u kojem nece biti klasa i da ce u tom buducem drustvu proizvodnja biti mnogo naprednija i efikasnija od one u kapitalizmu.

Maks Veber Kao i Marks,Veber se ne moze opisati kao sociolog jer su njegova istrazivanja obuhvatala vise naucnih oblasti. Negova dela obuhvataju podrucja ekonomije,prava,filozofije,uporedne istorije kao i sociologije. Veber je prikazao neke od osnovnih karakteristika modernih industrijskih drustava i jasno identifikovao kljucne socioloske debate koje su i danas od velikog znacaja za sociologe. Iako je bio pod uticajem Marksa,snazno je kritikovao neka njegova stanovista. Odbacio je materijalisticko shvatanje istorije,a klasni sukob za njega nije imao toliko znacaj kao za Marksa. Po Veberovom misljenju, ekonomski cinioci su vazni ali ideje i vrednosti isto tako imaju veliki uticaj na drustvene promene. Veber je verovao da bi sociologija trebalo da se fokusira na drustveno delanje,a ne na strukture. Proucavao je religije Kine,Indije i Bliskog istoka i time dao znacajne doprinose u oblasti sociologije religije. Poredeci glavne religijske sisteme,Veber je zakljucio da su izvesni aspekti hriscanskog verovanja uticali na pojavu kapitalizma. Po Veberovom misljenju, kulturne ideje i vrednosti doprinele su oblikovanju drustva i naseg individualnog delanja. Vazan element Veberovog socioloskog stanovista bila je ideja o idealnom tipu. Idealni tipovi su konceptualni ili analiticki modeli koji se mogu koristiti da bi se razumeo svet oko nas. Razvitak nauke,savremene tehnologije i birokratije Veber je ukupno opisao kao racionalizaciju- tj.organizaciju drustvenog i ekonomskog zivota prema principima efikasnosti,a na osnovu tehnickog znanja. Veber je koristio izraz „otreznjenje“ ili oslobadjanje od iluzija kako bi opisao nacin na koji naucno misljenje u modernom svetu sve vise potiskuje i brise oblike sentimentalnog odnosa prema stvarnosti koji su vazili u proslosti. Medjutim,Veber nije bio do kraja optimista u vezi s krajnjim ishodom racionalizacije. Strahovao je da je moderno drustvo sistem koji moze slomiti covekov duh time sto pokusava da regulise sve oblasti drustvenog zivota. 4. Funkcionalizam smatra da je drustvo slozen sistem ciji razliciti delovi rade zajedno da bi proizveli stabilnost i solidarnost. Po ovom pristupu,sociologija kao drustvena disciplina trebalo bi da istrazi medjusobne odnose izmedju delova drustva i njihovog odnosa prema drustvu kao celini. Funkcionalisti poput Konta i Dirkema cesto su koristili organsku analogiju,uporedjujuci delovanje drustva sa zivim organizmom. Oni su smatrali da delovi drustva deluju zajedno bas kao sto to cine i delovi ljudskog tela,za dobrobit drustva kao celine. Funkcionalizam naglasava vaznost moralnog konsenzusa za odrzavanje reda i stabilnosti u drustvu. Moralni konsenzus postoji kad vecina ljudi u drustvu deli iste vrednosti. Funkcionalisti smatraju da su red i ravnoteza normalna stanja drustva. Najistaknutiji predstavnici funkcionalizma bili su Parson i Merton koji su bili pod velikim uticajem Dirkemovih ideja. Zamerka koja se upucuje funckionalizmu jeste da neopravdano naglasava faktore koji vode ka drustvenoj koheziji,na stetu onih koji dovode do podela i sukoba. Takodje se manje naglasava uloga kreativnog drustvenog delanja unutar drustva. Funkcionalisti su cesto pisali tako kao da drustva imaju potrebe i ciljeve cak i kada ti pojmovi imaju smisla samo kada se primene na pojedinacna ljudska bica. 5. Teoreticari drustvenih sukoba odbacjuju funkcionalisticko naglasavanje moralnog konsenzusa. Umesto toga,oni isticu vaznost podela u drustvu. Na taj nacin,oni su zaokupljeni pitanjima moci,nejednakosti i borbe. Prema misljenju teoreticara ovog pristupa,drustvo se sastoji od razlicitih grupa koje slede svoje sopstvene interese. Teoreticari ispituju napetosti koje unutar drustva postoje izmedju dominantnih grupa i grupa u nepovoljnom polozaju i pokusavanju da shvate kako se uspostavlja i odrzava kontrola. Mnogi teoreticari drustvenih sukoba zasnivaju svoja gledista na radovima Marksa,koji je naglasavao klasne sukobe. Jedan od njih bio je Ralf Darendorf koji u svom delu kaze da do konflikta dolazi uglavnom zbog razlicitih interesa pojedinaca i grupa. Marks je razlike u interesima sagledavao uglavnom kroz klase, dok je Darendorf vezuje za vlast i moc. U svim drustvima postoji podela izmedju onih koji imaju vlast i onih koji su u velikoj meri iz nje iskljuceni,izmedju onih koji vladaju i onih kojima se vlada.

6. Simbolicki interakcionizam nastao je iz zaokupljenosti jezikom i znacenjem. Mid smatra da nam jezik omogucava da postanemo samosvesna bica,svesna svoje individualnosti i sposobna da posmatraju sebe kako ih drugi posmatraju. Kljucni element u tom procesu jeste simbol. U simbole spadaju nejezicki gestovi ili oblici komunikacije. Mid je smatrao da se ljudi u svojim medjusobnim interakcijama oslanjaju na zajednicke simbole i razumevanje,a gotovo sve interakcije izmedju pojedinaca ukljucuju razmenu simbola. Simbolicki interakcionizam usmerava nasu paznju na odredjeni detalj u medjulicnoj interakciji i na nacin na koji je detalj koristi da bismo shvatili smisao onoga sto drugi govore ili rade. Sociolozi koji su pod uticajem simbolickog interakcionizma cesto najvise istrazuju interakcije licem u lice. Oni naglasavaju znacaj takve interakcije u stvaranju drustva i njegovih institiucija. Simbolicki interakcionizam je kritikovan zbog zanemarivanje sirih pitanja kakva su moc i strukture unutar drustva. 7. Kada sociolozi govore o kulturi oni su zainteresovani za one aspekte ljudskih drustava koji su nauceni,a ne nasledjeni. Ove elemente dele clanovi drustva i oni im omogucavaju medjusobnu saradnju i komunikaciju. Kultura jednog drustva obuhvata kako nematerijalne aspekte-verovanja,ideje i vrednosti koji cine sadrzaj jedne kulture tako i materijalne aspekte- objekte,simbole ili tehnologiju kroz koje se sadrzaj kulture izrazava. 8. Od osnovnog znacaja za sve kulture jesu one ideje koje odredjuju sta se smatra vrednim. Te apstraktne ideje ili vrednosti daju znacenje i sluze ljudima kao vodic u njihovoj interakciji sa svetom koji ih okruzuje. Norme su pravila ponasanja koja odrazavaju vrednosti jedne kulture. Vrednosti i norme svojim zajednickim delovanjem oblikuju ponasanje clanova jedne kulture unutar njihovog okruzenja i razlikuju se od kulture do kulture. Neke kulture veoma vrednuju individualizam,dok druge mogu pridavati vecu vaznost zajednickim potrebama. Cak i u okviru jednog drustva ili zahednice vrednosti mogu biti sasvim suprotne,neke grupe vrednuju tradicionalna religijska verovanja dok se drugi mogu zalagati za nauku i nauku. Kulturne vrednosti i norme se vremenom cesto menjaju. Mnoge norme koje mi sada u nasem licnom zivotu uzimamo kao gotove cinjenice-kao sto je npr.zajednicki zivot nevencanih parova. 9. Svaka kultura ima svoje jedinstvene obrasce ponasanja,koji se drugim ljudima iz drugih kultura cine stranim. Cak i u onim zemljama u kojim se govori istim jezikom,svakodnevne navike,obicaji i ponasanja mogu biti sasvim razliciti. Pravi izraz za to je kulturni sok. Kulture se ponekad tesko mogu razumeti ako se posmatraju spolja. Jedna kultura se mora izucavati uz postovanje njenih specificnih znacenja i vrednosti- sto je kljucna pretpostavka sociologije. Ta ideja poznata je jos kao kulturni relativizam. Etnocentrizam znaci procenjivanje drugih kultura kroz poredjenje sa sopstvenom kulturom. Posto se ljudske kulture tako mnogo razlikuju,ne iznenadjuje to sto ljudi iz jedne kulture cesto tesko mogu da prihvate ideje ili ponasanja ljudi iz neke druge kulture.

10. Kulturni relativizam tj napustanje svojih duboko ukorenjenih kulturnih verovanja i proucavanje neke situacije prema standrardima druge kulture moze biti optereceno neizvesnoscu i osporavanjem. Ponekad se mogu javiti problematicna pitanja: da li kulturoloski relativizam znaci da su svi obicaji i ponasanja podjednako zakoniti? Da li postoje neki univerzalni standrardi koje bi svi ljudi trebalo da slede? Primer. Pdo talibanskom upravom,avganistanske zene podvrgnute su izuzetno strogim pravilima koja upravljaju svim vidovima njihovog zivota, ukljucujuci i nacin oblacenja,pojavljivanje u javnosti i njihov privatan zivot. Postavlja se pitanje da li je to prihvatiljivo na pocetku 21.veka. Nema jednostavnih resenja za ovu dilemu ili za mnostvo drugih slucajeva u kojima se kulturne norme i vrednosti ne podudaraju. S druge strane,vazno je suprostaviti se nametanju sopstvenih standarda kulture onima koji zive u veoma razlicitim drustvenim kontekstima. Medjutim, jednako je neugodno prihvatiti objasnjenja iz drugih kultura za one situacije koje se kose sa vrednostima i normama koje prihvatamo kao date. Uloga sociologa jeste da izbegavaju rutinske odgovore i da pazljivo ispitaju slozena pitanja iz sto je moguce vise razlicitih uglova. 11. Socijalizacija je process pomocu kojeg deca ili drugi novi clanovi drustva sticu znanja o nacinu zivota u svom drustvu. Socijalizacija je najznacajniji kanal za prenos culture kroz vreme I generacije I process u kojem bespomocno dete postepeno postaje svesno sebe, stice znanja I ovladava vestinama potrebnim za kulturu u kojoj se rodilo. Socijalizacija sluzi kao spona izmedju razlicitih generacija. Prema tome,ona se moze posmatrati kao process koji traje citavog zivota,u kojem se ljudsko ponasanje stalno oblikuje drustvenim interakcijama. Ona omogucava ljudima da razvijaju sebe I svoje mogucnosti,da sticu znanja I da se prilagodjavaju. Sociolozi navode da se socijalizacija odvija u dve siroke faze,koja ukljucuje nekoliko razlicitih posrednika. Posrednici ili agensi socijalizacije su grupe ili drustveni okviri u kojima se odigravaju znacajni procesi socijalizacije. Primarna socijalizacija obuhvata period dojenceta I ranog detinjstva I ujedno predstavlja najintenzivniji period I process ucenja kulture. Porodica predstavlja glavnog posrednika u toj fazi. Sekundarna socijalizacija desava se kasnije u detinjstvu I u toku perioda sazrevanja. U toj fazi, drugi agensi preuzimaju neke od obaveza porodice: skole,vrsnjaci,razlicite organizacije,mediji… Socijalne interakcije u ovim kontekstima pomazu ljudima da nauce vrednosti,norme I verovanja koja cine obrasce njihove kulture. 12. Kulturna sredina u kojoj smo rodjeni i u kojoj odrastamo utice na nase ponasanje, ali to ni u kom slucaju ne znaci das mo liseni individualnosti ili slobodne volje. Moglo bi izgledati kao das mo samo utisnuti u unapred poredjane kalupe koje je drustvo za nas pripremilo. Medjutim,socijalizacija je u srzi nase individualnosti I slobode. U tom procesu svako od nas razvija osecanje identiteta I sposobnost za nezavisno misljenje I delanje. Pojam identiteta u sociologiji je visedimenzionalan pa mu se moze pristupiti na vise nacina. Uopsteno govoreci, identitet se odnosi na to kako ljudi razumeju sebe I sta je za njih znacajno. Vazni izvori identiteta jesu rod,seksualna orjentacija,nacionalna ili eticka pripadnost I drustvena klasa. Sociolozi pominju dva tipa identiteta, drustveni identitet I samoidentitet (ili licni). Ti oblici su analiticki potpuno razliciti,a opet usko povezani jedan sa drugim. Drustveni identitet odnosi se na osobine koje drugi ljudi pripisuju nekom pojedincu. One mogu biti shvacene kao oznacitelji koji ukazuju na to ko je ta osoba,u onom najosnovnijem smislu. Neka osoba moze biti majka,inzenjer,Muslimanka I clan gradskog veca. Drustveni identitet,ukljucuje I kolektivnu dimenziju. Oni oznacavaju nacine na koje su pojedinci “isti” kao I drugi ljudi. Samoidentitet izdvaja nas kao zasebne pojedince. Odnosi se na process samorazvitka kroz koji formulisemo jedinstveno osecanje nas samih I nas odnos prema svetu koji nas okruzuje. Dok je kulturno I drustveno okruzenje jedan faktor u oblikovanju samoidentiteta,kljucan znacaj imaju individualno delanje I izbor.

13. Lovacka I sakupljacka drustva (50 god p.n.e. do danas): -sastoje se od malog broja ljudi koji obezbedjuju zivot lovom,ribolovom I sakupljanjem jestivih biljaka -mala nejednakost -razlike u polozaju i grupi odredjene su godinama starosti i polom Poljoprivredna drustva (12 000 god p.n.e. do danas): -zasnivaju se na malim seoskim zajednicama,bez gradova -zivot obezbedjuju poljoprivredom,koja se cesto nadopunjuju lovom I sakupljanjem -vece nejednakosti nego medju lovcima I sakupljacima -drustvom upravljaju poglavari Stocarska drustva (12 000 god p.n.e. do naseg vremena): -uzgajaju pripitomljene zivotinje koje im sluze kao hrana -po velicini mogu varirati do nekoliko stotina hiljada -uocljiva nejednakost -drustvom upravljaju poglavari ili ratnici kraljevi Neindustrijske civilizacije (6 000 god p.n.e. do 19.veka): -uglavnom se zasnivaju na poljoprivredi,postoje gradovi u kojima su koncentrisanje trgovina I proizvodnja -velika drustva,neka broje I nekoliko miliona ljudi -osoben aparat vlasti na celu sa kraljem ili carem -postoje izrazene nejednakosti medju razlicitim klasama 14. Od oko 6 000 god p.n.e nalaze se dokazi o postojanju drustava koja su bila veca od svih koja su do sada postojala I koja se vrlo uocljivo razlikuju od prethodnih tipova drustava. Ova drustva zasnivala su se na razvoju gradova i vrlo izrazenim nejednakostima u bogastvu i moci. Obicno su bila pvezana sa vladavinom kraljeva I careva. Posto sui mala svoje pismo u kojima su cvetali nauka I umetnost, cesto se nazivaju civilizacijama. Najstarije civilizacije nastale sun a Srednjem istoku,obicno u plodnim dolinama reka. U Meksiku I Juznoj Americi postojalo je nekoliko velikih civilizacija, kao Asteci u Meksiku,Maje na poluostrvu Jukatan I Inke u Peruu. Vecina tradicionalnih civilizacija bile su carstva, koja su obuhvatala velika prostranstva stecena kroz osvajacke pohode i prisajedinjavanje drugih naroda,npr.Kina i Rim. 15. Pojava industrijalizacije je unistila one oblike drustva koji su dominirali kroz citavu istoriju sve do pre dva veka. Ta pojava odnosi se na pojavu masinske proizvodnje koja se zasniva na koriscenju materijalnih ili nezivih izvora energije. Industrijska drustva se jos nazivaju “modernim” ili “razvijenim”. Osnovna karakteristika danasnjih industrijalizovanih drustava jeste da velika vecina zaposlenog stanovnistva radi u fabrikama,kancelarijama,prodavnicama,a ne u poljoprivredi. I vise od 90 procenata ljudi zivi u manjim I vecim gradovima u kojima mogu naci posao I u kojima se stvaraju nove mogucnosti za zaposljenje. Sledeca karakteristika u vezi je s politickim sistemima, koji su razvijeniji i jaci nego oblici vladavine u tradicionalnim drustvima. S razvojem industrijalizacije,saobracaj I komunikacije postal su mnogo brzi,sto je dalje uslovilo stvaranje jedne mnogo integrisanije nacionalne zajednice. Vlade nacionalnih drzava imaju izuzetno veliku vlast nad mnogim aspektima zivota gradjana, donoseci zakone kojih se pridrzavaju svi koji zive unutar njihovih granica. Primena industrijske tehnologije nije bila ogranicena samo na mirne procese ekonomskog razvoja. Od najranijih faza industrijalizacije, moderni procesi koristili su se u vojne svrhe i to je radikalno izmenilo nacin vodjenja rata.

Uzete zajedno,superiorna ekonomska snaga,politicko jedinstvo I vojna nadmocnost sluce kao objasnjenje nezadrzivog sirenja zapadnjackog nacina zivota u svetu u poslednja dva veka. 16. Tri glavna faktora koji su neprestano uticali na drustvenu promenu: 1.Fizicko okruzenje Fizicko okruzenje cesto utice na razvoj covekove drustvene organizacije. To se najjasnije vidi u klimatskim ekstremnim uslovima okruzenja,u kojima ljudi moraju organizovati svoj nacin zivota u skladu sa vremenskim prilikama. Stanovnici polarnih krajeva neizbezno razvijaju navike I delatnosti koje su razlicite od onih kod ljudi u suptropskim krajevima. Najstarije civilizacije sveta su uglavnom nastajale u podrucjima s bogatom I obradivom zemljom,oko usca reka. Razvijena saobracajna mreza,kako kopnom tako I morem, takodje je vazan element. Ona drustva koja su od drugih odsecena planinskim vencima, dzunglama ili pustinjama cesto su dugo ostajala relativno nepromenjena. Ipak,direktan uticaj okruzenja na drustvenu promenu nije prevelik. Ljudi su cesto u stanju da steknu zavidno bogastvo I u relativno negostolubivim podrucjima. 2.Politicka organizacija Drugi faktor koji snazno utice na drustvenu promenu jeste oblik politicke organizacije. Postojanje razlicitih politickih cinilacapoglavara,lordova,kraljeva I vlada snazno uticu na tok razvoja nekog drustva. Vojna vlast igrala je osnovnu ulogu u osnivanju vecine tradicionalnih drustava. Ona je uticala na njihovo kasnije odrzavanje ili razvoj,na u osnovi, isti nacin. Ali povezanost izmedju nivoa proizvodnje I vojne moci je indirektna. Vladar moze izabrati da usmeri resurse na izgradnju vojne moci, cak i onda kad to void ka osiromasenju vecine ostalog stanovnistva. 3.Kulturni cinioci Religija: moze biti konzervativna ili inovativna snaga u drustvenom zivotu. Neki oblici religioznih verovanja I prakse delovali su kao kocnica promene, naglasavajuci potrebu postovanja tradicionalnih vrednosti i crkvenih obreda. Sistem komunikacija: otkrice pisma,npr.omogucilo je cuvanje pisanih zapisa. Pismo je izmenilo ljudsku percepciju odnosa izmedju proslosti,sadasnjosti I buducnosti. Drustva koja imaju svoje pismo cuvaju zapise proslih dogadjaja I na taj nacin cuvaju svoju istoriju. Poznavanje istorije moze razviti svest o sveukupnom kretanju ili pravcu razvoja kojim drustvo ide. Vodjstvo: pojedine vodje izvrsile su ogroman uticaj na svetsku istoriju. Npr. Iz religije Isus Hrist, politicki I vojni vodja poput Julije Cezara ili novatora u nauci I filozofiji,Isak Njutn. Onaj vodja koji je u stanju da vodi dinamicnu politiku i pokrene masu da je sledi,podrzava ili radikalno menja predjasnji nacin misljenja, u stanju je da srusi prethodno ustanovljen poredak. 17. Zemlje Prvog sveta (od 18.veka pa sve do danas) bile su industrijalizovane drzave Evrope,Sjedinjene Americke Drzave, Australoazija (Australija,Novi Zeland,Tasmanija I Melanezija) i Japan. -zasnivaju se na industrijskoj proizvodnji I uglavnom na slobodnom preduzetnistvu -vecina ljudi zivi u manjim I vecim gradovima, malo njih radi poljoprivredne poslove -glavne klasne nejednakosti,iako manje izrazene nego u tradicionalnim drzavama -zasebne politicke zajednice ili nacionalne drzave, ukljucujuci drzave Zapada, Japan, Australiju I Novi Zeland

18. Zemlje drugog sveta (pocetak 20.veka pa do ranih devedesetih god 20.veka) oznacavala su komunisticka drustva nekadasnjeg Sovjetskog Saveza I istocne Evrope, ukljucujuci Cehoslovacku,Poljsku, Istocnu Nemacku I Madjarsku. -zasnivaju se na industriji,ali je ekonomski sistem planska privreda -mali udeo stanovnistva radi u poljoprivredi,vecina zivi u manjim ili vecim gradovima -prisutne glavne klasne nejednakosti -zasebne politicke zajednice ili nacionalne drzave -do 1989.obuhvatale Sovjetski Savez I zemlje Istocne Evrope ali drustvene I politicke promene pocele su da ih transformisu u ekonomske sisteme slobodnog preduzetnistva,prema modelu drustava Prvog sveta. 19. Dok vecina manje razvijenih zemalja znatno zaostaje za privrednim razvojem zapadnih drustava, neke zemlje zapocele su sa procesom industrijalizacije I dozivele dramatican ekonomski rast u poslednje tri decenije. U tim zemljama ponekad se govori kao o novoindustrijalizovanim zemljama, a one obuhvataju Brazil I Meksiko u Juznoj Americi, kao i Juznu Koreju,Singapur i Tajvan u istocnoj Aziji. U nekim slucajevima,novoindustrijalizovane zemlje dostigle su nivo dohotka po glavi stanovnika gotovo isti kao u siromasnijim razvijenim zemljama. Sve do kraja devedesetih god 20.veka,istocnoazijske novoindustrijalizovane zemlje imale su najstabilniji nivo ekonomskog prosperiteta. Te zemlje takodje karakterise visok nivo ulaganja,kako u zemlji tako I u inostranstvu. Ekonomski razvoj tih zemalja unapredio je kvalitet zivota miliona ludi I to je istovremeno dovelo do smanjenja nivoa siromastva I stope smrtnosti dece,a zivotni vek se produzio. Narodi su se povezali u jednu globalnu privredu,tako da dogadjaji u drugim delovima sveta imaju neposredne uticaje I posledice u celom svetu. 20. Postoje tri razloga za proucavanje oblika drustvene interakcije: Kao prvo,nasa svakodnevna rutina zahvaljujuci kojoj neprestano ostvarujemo interakcije sa drugima,daje strukturu i oblik onome sto radimo. Tako mozemo mnogo saznati o sebi kao o drustvenim bicima,kao i o drustvenom zivotu uopste. Nas zivot organizovan je oko postavljanja slicnih obrazaca ponasanja iz dana u da,nedelje u nedelju,iz meseca u mesec i godine u godinu. Naravno,poslovi koje izvrsavamo iz dana u dan nisu potpuno isti,a kada nam se desi neka veca promena u zivotu mi ponovo utvrdjujemo novi skup svojih navika. Drugo,proucavanje svakodnevnog zivota otkriva nam kako ljudi mogu kreativno delati da bi oblikovali stvarnost. Svaki pojedinac opaza stvarnost drugacije,u zavisnosti od svog porekla,interesovanja i motivacije. Drugim recima, stvarnost nije fiksirana ili staticna- ona je stvorena kroz ljudske interakcije. Trece, proucavanje drustvene interakcije u svakodnevnom zivotu pomaze u objasnjavanju vecih drustvenih sistemai institucija. Svi veliki drustveni sistemi, oavise od obrazaca drustvene interakcije u kojima svakodnevno ucestvujemo. 21. Proucavanje svakodnevnog ponasanja u situacijama interakcije licem u lice obicno se naziva mikrosociologija. U mikrosociologiji, analizom su obuhvaceni ili pojedinci ili manje grupe. Makrosociologija se bavi proucavanjem vecih drustvenih sistema kao sto je politicki sistem ili ekonomsko uredjenje. Ona takodje obuhvata analizu dugorocnog procesa promene kao sto je razvoj industrijalizma. Makro analiza neophodna je ako zelimo da razumemo institucionalni okvir svakodnevnog zivota. U modernim drustvima mi smo stalno u kontaktu sa nepoznatim osobama. Taj kontakt moze biti posredan i bezlican. Medjutim, bez obzira na to u koliko posrednih odnosa stupamo prisustvo drugih ljudi je od presudnog znacaja. Mikro porucavanje,s druge stranje,neophodna su za rasvetljavanje sirokih institucionalnih obrazaca. Interakcija licem u lice zasigurno je osnova svih oblika drustvene interakcije bez obzira na sirinu konteksta.

22. Neverbalna komunikacija jeste razmena informacija i znacenja kroz mimiku lica,gestova i pokreta tela. Ona se ponekad naziva i „govor tela“. Vazan aspekt neverbalne komunikacije jeste mimika lica kojom izrazavamo neko osecanje. Pol Ekman i njegovi saradnici razvili su jedan kodni sistem tumacenja pokreta misica lica kako bi opisali pokrete misica lica kojima se izrazavaju razlicita osecanja. Primenjujuci taj sistem Ekman I Frizen utvrdili su jedan broj pokreta misica lica kod novorodjencadi koji su prisutni i u emocionalnom izrazavanju odraslih ljudi. Ali iako izgleda da je izrazavanje emocija mimikom lica delimicno urodjeno, individualni i kulturni cinioci uticu na odredjene pokrete lica. Ne postoje gestovi ili polozaji tela koji se mogu smatrati karakteristicnim za sve ili za vecinu kultura. Kao i izrazi lica, gestovi i drzanje tela gotovo neprestano se koriste da dopune nase iskaze ali i kao jedini nacin da se nesto „kaze“. Utisci koje neverbalno i cesto nenamerno prenosimo pokazuju da ono sto kazemo nije uvek i ono sto mislimo. Crvenjenje je verovatno najocigledniji primer. Zato koristimo izraze lica i pokrete tela drugih ljudi da bismo dopunili znacenje njihovih verbalnih izraza i da bismo proverili koliko su iskreni u onome sto kazu. 23. Porodica je grupa osoba koje su direktno srodnicki povezane,pri cemu odrasli clanovi preuzimaju odgovornost za brigu o deci. Srodnicke veze ili srodstvo su takve veze medju pojedincima koje se uspostavljaju ili putem braka ili kroz nizove potomaka koji povezuju krvne srodnike. Brak se moze definisati kao drustveno priznata veza izmedju dvoje odraslih osoba suprotnog pola. Kad dvoje ljudi stupi u brak oni postaju srodnici jedni drugom,a roditelji,braca,sestre i ostali krvni srodnici postaju srodnici i jednog i drugog partnera kroz vezu braka. Kada bliski rodjaci ne samo bracni parovi i njihova deca zive u istom domacinstvu rec je o prosirenoj porodici koja moze da ukljuci babe i dede,bracu i njihove zene,sestre i njihove muzeve,tetke i necake. U zapadnim drustvima brak pa tako i porodica vezuju se za monogamiju. Smatra se nezakonitim da muskarac ili zena stupe u brak sa vise od jednog bracnog partnera,medjutim nije svugde tako. U nekim zemljama vlada poligamija po kojoj je dozvoljeno da muskarac i zena imaju vise bracnih partnera. Postoje dva oblika poligamije: poliginija- muskarac moze imati vise zena i poliandrija- zena moze imati vise muzeva. 24. Mnogi danas pogresno veruju da se ljudi lako mogu svrstati u bioloski razlicite rase. Neki razlikuju cetiri ili pet glavnih,dok su drugi uocili na desetine razlicitih rasa. Naucne teorije o rasama pojavile su se krajem 18. I pocetkom 19.veka. Grof Zozef-Artir De Gobino koji se smatra ocem modernog rasizma odredio je postojanje tri rase: -bela: superiornija zbog svoje inteligencije,moralnih nacela i snage i volje -crna: manje sposobna,emocionalno nestabilna,zivotinjske prirode i bez morala -zuta Sa bioloske tacke gledista,ne postoje tacno odvojene rase vec samo raznovrsnosti u fizickim varijacijama ljudskih bica. Genetska raznovrsnost velika je koliko i raznovrsnost medju ljudima,s toga su naucnici iz raznih oblasti odbacili pojam rase,dok neki taj pojam koriste kako bi ukazali na polozaj pojedinca i grupa,diskriminaciju i predrasude. Proces u kojem se razumevanje rase koriste da bi se klasifikovali pojedinci ili grupe naziva se rasizacija. Rasizam odlikuju predrasude zasnovane na drustveno znacajnim fizickim razlikama. Rasista je neko ko veruje da su odredjeni pojedinci superiorniji ili inferiorniji u odnosu na druge na osnovu rasnih razlika.

25. Etnicitet (etnicka pripadnost) je pojam koji u potpunosti ima drustveno znacenje,odnosi se na kulturnu praksu i nazore odredjene zajednice ljudi koja ih odvajaju od ostalih zajednica. Razlicite karakteristike mogu posluziti u odvajanju jedne etnicke grupe od drugih,najcesce je to jezik,istorija ili poreklo,religija ili stilovi oblacenja ili nosnja. Ne postoji nista urodjeno kada je etnicka pripadnost u pitanju,to je cist drustveni fenomen koji se tokom vremena proizvodi i reprodukuje. Za mnoge ljude etnicka pripadnost ima kljucni znacaj za izgradnju individualnih i grupnih identiteta. Ona takodje obezbedjuje vezu sa prosloscu i cesto se odrazava kroz obicaje razlicitih kultura. Etnicitet je u praksi najcesce povezan sa manjinskim grupama unutar jedne populacije. 26. Manja drustva,kao sto su rana lovacka i sakupljacka drustva nastojala su da budu kulturno jednobrazna ili monokulturna. Neka moderna drustva,npr Japan i dalje su ostala prilicno monokulturna i karakterise ih visok nivo kulturne jednobraznosti. Medjutim mnoga industrijalizovana drustva postaju sve vise kulturno razlicita ili multikulturna. Subkulture se odnose na bilo koji segment stanovnistva koji se razlikuje od preostalog dela drustva po svojim kulturnim obrascima. Subkulture i kontrakulture- grupe koje u velikoj meri odbacuju preovladjujuce vrednosti i norme drustva- mogu da promovisu poglede koji pokazuju alternative dominantnoj kulturi. 27. Prvi model je asimilacija. To znaci da imigranti napustaju izvorne obicaje i nacine ponasanja, oblikujuci svoje ponasanje prema vrednostima i normama vecine. Asimilatorski pristup zahteva od imigranata da promene jezik,nacin oblacenja, nacin zivota i kulturna gledista, kao deo integracije u novi drustveni poredak. Drugi model predstavlja „lonac za rastapanje“. U ovom modelu dolazi do stapanja tradicija da bi se stvorili novi promenjljivi kulturni obrasci. Mnogi su verovali da je ovaj model najprihvatljiviji rezultat etnicke raznovrsnosti. Treci model jeste kulturni pluralizam. Ovaj model pretpostavlja da je najbolji pristup podsticanje razvoja istinski pluralnog drustva u kojem se podjednako vrednuju i priznaju razlicite subkulture. Pluralisticki pristup gleda na etnicke manjinske grupe kao na ravnopravne ucesnike u drustvu,sto znaci da imaju ista prava kao i vecinsko stanovnistvo. 28. Predrasuda se odnosi na misljenja ili stavove koje pripadnici jedne grupe imaju prema drugoj. Osobe koje robuju predrasudama imaju unapred izgradjen stav koji se cesto zasniva na glasinama,pre nego na dokazima. Ljudi mogu gajiti pozitivne predrasude o grupama sa kojima se identifikuju i negativne predrasude o drugim grupama. Predrasude cesto imaju uporiste u stereotipima,tj fiksnim i nepromenjljivim stavovima prema nekoj grupi ljudi. Stereotipi se cesto odnose na etnicke manjine. Oni postaju sastavni deo kulturnog shvatanja i tesko ih je menjati cak i kada se radi o grubom izvrtanju stvarnosti. Npr.verovanje da samohrane majke zavise od socijalne pomoci i da odbijaju da rade,primer je stereotipa koji nije potkrepljen cinjenicama. 29. Pojam manjinske grupe ima siroku primenu u sociologiji i odnosi se ne samo na numericke razlike medju grupama. Postoji mnogo manjina u statistickom smislu, kao npr ljudi visi od metar i osamdeset ili tezi od sto kg. U sociologiji,pripadnici manjinskih grupa su oni koji imaju manja prava od vecinske populacije i imaju odredjeno osecanje grupne solidarnosti i zajednicke pripadnosti. Sociolozi cesto koriste i termin „manjina“ sa prenesenim znacenjem, da bi ukazali na potcinjeni polozaj neke grupe u drustvu,a ne na njeno brojcano stanje. U pojedinim podrucjima,obicno u siromasnim predgradjima,manjinske grupe cine vecinsko stanovnistvno ali se bez obzira na to smatraju manjinom. Te stoga sto termin manjina izrazava njihov obespravljen polozaj.

30. Evropska Unija moze odigrati znacajnu ulogu kad je rec o nacionalnim manjinama. Nastala je kao savez najvaznijih nacija Zapadne Evrope. Ipak,kljucni elementi filozofije EU jeste prenos vlasti na oblast i regione. Jedan od njenih eksplicitnih ciljeva jeste stvaranje „Evrope regiona“. Pripadnici tih grupa cesto izrazavaju ogorcenost zbog gubitka svoje kulture ili institucija i zalazu se za njihovo ponovno uspostavljanje. Manjine imaju pravo da se obrate direktno organizacijama EU,kao sto su Evropski parlament ili Evropski sud,sto im moze obezbediti stepen autonomije kojim ce biti zadovoljni i kojim ce steci kontrolu nad sopstvenom sudbinom. Stoga je verovatno da ce se manjinske grupe odreci svojih teznji za potpunom nezavisnoscu kako bi sa zemljama u kojima zive i sa EU uspostavili odnos saradnje. 31. Postoji nekoliko tipova nacija bez drzave,cije karakteristike zavise od odnosa izmedju etnosa i sire nacionalne drzave u okviru koje on postoji. (1) U pojedinim situacijama,nacionalna drzava moze da prihvati postojanje razlika u kulturi medju manjinama i omoguci im dalji razvoj. Tako se u Velikoj Britaniji priznaje da Skotska i Vels imaju istorijei kulturna obelezja koji se delimicno razlikuju od ostatka Ujedinjenog Kraljevstva,pa te oblasti imaju neke sopstvene institucije. (2) Pojednine nacije bez drzave imaju visok stepen autonomije. U Kvebeku i Flandriji pokrajinska politicka tela ovlascena su da donose vazne odluke,a da u stvari nemaju punu nezavisnost. I u tim oblastima postoje nacionalni pokreti koji se zalazu za potpunu nezavisnost. (3) Postoje nacije koje su vise ili manje nepriznate od strane drzave u cijim okvirima zivi. U takvim slucajevima, ceca nacionalna drzava koristi silu da bi onemogucila priznavanje manjine. 32./ 33. Vodeci teoreticar nacionalizma Ernest Geler smatrao je da su nacionalizam,nacija i nacionalna drzava produkti moderne civilizacije i da vode poreklo iz doba industrijske revolucije krajem 18.veka. prema njemu ni nacionalizam ni nacija nisu postojali u tradicionalnim drustvima. Nekoliko karakteristika modernih drustava uzrokovalo je ove fenomene. Prvo,moderno industrijsko drustvo dovodi se u vezu sa brzim ekonomskim razvojem i slozenom podelom rada. Gelner istice da moderna industrijalizacija zahteva bolji sistem drzavne uprave i vladavine,nego sto je to ranije bio slucaj. Drugo,u modernoj drzavi pojedinci moraju sve vreme da komuniciraju sa strancima, posto osnovu drustva vise ne cine selo ili grad vec mnogo veca jedinica. Kriticari smatraju da Gelner gresi kad naciju i nacionalizam tako ostro razdvaja od predmodernog vremena. Prema misljenu Entonija Smita nacije uglavnom imaju direktnu liniju kontinuiteta s ranijim etnickim zajednicama koje on naziva etnosi. Etnos je grupa koja deli ideje o zajednickom poreklu i zajednickom kulturnom identitetu. Smit istice da mnoge nacije imaju predmoderno poreklo i u ranijim istorijskim periodima postojale su etnicke zajednice koje su licile na nacije. 34. U nekim delovima Afrike jos nisu do kraja formirane nacije i nacionalne drzave. Ipak,na drugoj strani sveta ces se govori o kraju nacionalne drzave kao posledici globalizacije. Po misljenju jednog japanskog pisca,danas zivimo u svetu bez granica u kojem nacionalni identitet sve vise slabi. Kako globalizacija napreduje,tako sve vise ozivljava identitet lokalnih oblasti u kojima ljudi ulazu napor da ocuvaju sopstvenu kulturu i jezik. Nacije raspolazu manjom ekonomskom moci nego nakada,sto je posledica sirenja globalnog trzista. Danas je svaka zemlja u svetu nacionalna drzava ili tezi da to postane- nacionalna drzava postala je univerzalni politicki oblik.

35. Kroz istoriju su u ljudskim drustvima postojala cetiri osnovna sistema raslojavanja: ropstvo,kasta,stalez i klasa. Ropstvo je jedan ekstremni oblik nejednakosti u kojem izvesni pojedinci bukvalno poseduju druge kao svoje vlasnistvo. Kasta se najcesce povezuje sa kulturama indijskog potkontinenta i verovanjem u ponovno radjanje. Sistem kasta pretpostavlja zabranu kontakta izmedju pripadnika razlicitog ranga. Stalezi su cinili deo mnogih tradicionalnih civilizacija,ukljucujuci i evropski feudalizam. U Evropi su najvisi stalez cinili aristokratija i plemstvo. Klasu mozemo definisati kao siroko grupisanje ljudi koji dele ekonomske resurse,sto snazno utice na nacin zivota koji su oni u stanju da vode. Posedovanje bogatstva i zanimanje osnova su klasnih razlika. 36. Klase se razlikuju od ranijih formi raslojavanja u nekoliko aspekata: -za razliku od ostalih slojeva,klase se ne uspostavljaju putem pravnih ili religioznih odredbi. Klasni sistemi po pravilu su elasticniji od ostalih tipova stratifikacije,a granice izmedju klasa nikada nisu jasno definisane. - pripadnosti klasi se ne dobija automatski rodjenjem,kao sto je to slucaj u ostalim oblicima stratifikacije,nego se stice. - klase zavise od ekonomskih razlika izmedju grupacija pojedinaca- nejednakosti u imovini i kontroli nad materijalnim resursima. - kod ostalih tipova stratifikacije,nejednakost se prvenstveno izrazava kroz licne odnosi duznosti i obaveza. Nasuprot tome,klasni sistemi funkcionisu,uglavnom kroz siroke veze bezlicnog karaktera. 37. Vecina Marksovih radova odnosi se na stratifikaciju i pre svega na drustvenu klasu ali je,zacudo, on propustio da pruzi sistematicnu analizu pojma klase. Zbog toga se njegov pojam klase mora rekonsturisati na osnovu njegovog celokupnog dela. Klasa je po Marksu,grupa ljudi koja ima istovetan odnos prema sredstvima za proizvodnju tj prema sredstvima pomocu kojih zaradjuje za zivot. U predindustrijskim drustvima,stoga,dve glavne klase cinili su zemljoposednici i oni koji su aktivno ucestvovali u obradi zemlje. U modernim industrijskim drustvima dve glavne klase cine oni koji poseduju nova sredstva za proizvodnju-industrijalci ili kapitalisti i oni koji zaradjuju za zivot prodajuci onim prvim svoju radnu snagu- radnicka klasa (proletarijat- izraz po Marksu). Prema Marksu odnos medju klasama eksploatatorskog je karaktera. U feudalnim drustvima eksploatacija se cesto javljala u obliku direktnog prenosa proizvoda iz ruke seljastva u vlasnistvo aristokratije. U modernim kapitalistickim drustvima izvor eksploatacije manje je ocigledan. 38. Veberov pristup stratifikaciji izgradjen je na Marksovoj analizi,ali uz izmene i dopune. Veber je kao i Marks smatrao da drustvo karakterisu sukobi oko moci i resursa. On je imao kompleksnije shvatanje drustva. Prema Veberu,socijalna stratifikacija nije samo pitanje klase nego zavisi i od dva dodatna aspekta: statusa i partije. Smatrao je da klasne podele nastaju ne samo usled posedovanja ili neposedovanja kontrole nad sredstvima za proizvodnju,nego i zbog ekonomskih razlika koje nemaju nikakve neposredne veze sa imovinom. Veber je verovao da pozicija pojedinaca na trzistu ima jak uticaj na njegove ukupne zivotne sanse. Status se odnosi na razlike izmedju drustvenih grupa u pogledu postovanja ili prestiza koje im pridaju drugi. I dok je Marks smatrao da razlike u statusu proisticu iz klasne podeljenosti drustva, Veber smatra da status varira nezavisno od klasne podeljenosti. Posedovanje bogatstva normalno donosi visok status,ali postoje i mnogi izuzeci,npr „otmena sirotinja“. U modernimj drustvima,istice Veber stvaranje partija predstavlja znacajan aspekt moci koji moze da utice na stratifikaciju nezavisno od klase i statusa. Partija se definise kao grupa pojedinaca koji zajedno rade jer su im poreklo,ciljevi i interesi zajednicki.

39. Americki sociolog Erik Olin Rajt razvio je vrlo uticajnu teoriju klase koja kombinuje odredjene aspekte Marksovog i Veberovog pristupa. Prema njemu postoje tri dimenzije kontrole nad ekonomskim resursima u modernoj kapitalistickoj proizvodnji na osnovu kojih je moguce definisati glavne klase koje danas postoje. 1.kontrola nad investicijama ili novcanim kapitalom 2.kontrola nad fizickim sredstvima za proizvodnju 3.kontrola nad radnom snagom Oni koji pripadaju kapitalistickoj klasi kontrolisu sve tri dimenzije u okviru proizvodnog sistema. Pripadnici radnicke klase nemaju kontrolu ni nad jednom. Izmedju njih nalaze se menadzeri i radnici beli okovratnici koji su u stanju da uticu na neke aspekte proizvodnje ali im je uskracena kontrola nad drugim. Drugi faktor na osnovu kog Rajt razlikuje klasne lokacije u okviru srednjih klasa jeste posedovanje vestina i strucnog znanja. Prema Rajtu, zaposleni iz srednje klase koji poseduju strucna znanja koja se traze na trzistu rada,u stanju su da ispolje specifican oblik moci u kapitalistickom sistemu. 40. Klasa Službenička

Međuklasa

I Profesionalci višeg ranga, direktori i službenici. Krupni medžeri i vlasnici. II Profesionalci nižeg ranga, direktori i službenici. Sitni menadžeri i sitnosopstvenici. III Rutinski nemanuelni radnici u administraciji i trgovini. Zaposleni van rukovodedih mesta u uslužnoj industriji. IIIb Rutinski nemanuelni radnici, niži rang. IV Sitni vlasnici i samostalne zanatlije IVb Sitni vlasnici i zanatlije bez zaposlenih IVc Farmeri i sitni posednici, ostali privatnici u poljoprivredi V Tehničar nižeg ranga, nadzornici manuelnih radnika VI Kvalifikovani manuelni radnici VII Polukvalifikovani i nekfalifikovani radnici VIII Najamnici u poloprivredi

Vrsta radnog odnosa Poslodavac ili stalno zaposlen Stalno zaposlen Prelazni oblik Prelazni oblik (muškarci), ugovor o radu (žene) Poslodavac Privatnik Poslodavac ili privatnik Prelazni oblik Ugovor o radu Ugovor o radu Ugovor o radu

Radnička

41. Marks je verovao da ce radnicka klasa- ljudi zaposleni u proizvodnji kao „plavi okovratnici“.postepeno biti sve brojniji. Na tome je Marks i zasnivao svoje glediste po kome ce radnicka klasa postati uzrok revolucionarnih promena u drustvu. U stvarnosti radnicka klasa je postajala sve malobrojnija. Menjaju se i uslovi u kojima zivi radnicka klasa,kao i nacin zivota koji ona upraznjava. Doslo je do pojave burzoazije i postavljalo se pitanje da li ce plavi okovratnici postati pripadnici srednje klase i to je bio predmet studija Dzona Goldtorpa i njegovih saradnika. Rezultati studije bili su jasni,teza o poburzoaziranju je bila pogresna. Radnici nisu bili na putu da postanu deo srednje klase, medjutim,autori studije dopustili su mogucnosti neke vrste konvergencije izmedju nize srednje klase i vise radnicke klase u odredjenim tackama. Imucniji radnici imali su slicne obrasce potrosnje kao beli okovratnici na nizim polozajima,istu usmerenost ka svom domu kao i sklonost insturmentalnom kolektivizmu na radnom mestu.

42. Visu klasu cini mali broj pojedinaca koji poseduju bogatstvo i moc i koji su u stanju da privilegije prenesu na svoje potomstvo. Visu klasu cini cini jedan posto vlasnika bogatstva. Ispod nje se nalazi sluzbenicka klasa koji cine profesionalci,menadzeri i visi rukovodioci. Oni obuhvataju oko pet procenata populacije. Bogati nisu homogena grupacija niti su staticna kategorija. Kada je rec o bogatstvu,pojedinci se krecu razlicitim putanjama. Deo bogatih bogatstvo stice nasledjem u porodici,dok su ga drugi sami stekli pocevsi skoro ni od cega. Odmah uz pripadnike bogatih porodica nalaze se slavne licnosti iz oblasti muzike i filma,sportisti i pripadnici elite koji su zaradili milione na razvoju kompjutera,telekomunikacija i interneta. Poput siromastva i bogatstvo se mora posmatrati u kontekstu zivotnog ciklusa. Jedni se bogate brzo,brzo i gube novac,dok bogatstvo drugih postepeno raste ili opada tokom vremena. Iako se sastav bogatih ocigledno menja, stanovste da vise ne postoji jasno razgranicena visa klasa pod znakom je pitanja. Dzon Skont smatra da je danasnja visa klasa promenila svoj oblik,ali da i dalje zadrzava svoju jasnu poziciju. 43. Izraz srednje klase odnosi se na citav spektar onih koji se bave razlicitim profesijama. Neki autori izraz srednje klase koriste kako bi skrenuli paznju na razlicitost zanimanja,statusa i zivotnih sansi koji odlikuju njene pripadnike. Srednja klasa danas obuhvata vecinu stanovnistva u Britaniji i velikom broju industrijski razvijenih zemalja. Razlog tome jeste porast broja belih okovratnika u odnosu na plave okovratnike tokom 20.veka. Pripadnici srednje klase zahvaljujuci svom obrazovanju ili tehnickim kvalifikacijama zauzimaju radna mesta koja im obezbedjuju vece materijalne i kulturne prednosti od onih sto ih imaju manuelni radnici. Za razliku od radnicke klase,pripadnici srednje klase u stanju su da prodaju svoj intelektualni i fizicki rad da bi stekli sredstva za zivot. Tacno je da srednja klasa nije homogena kao radnicka klasa. Njeni pripadnici ne poticu iz istog socijalnog kulturnog miljea,kao sto je to slucaj sa gornjim slojevima vise klase. Profesionalci,menadzeri i administrativni radnici predstavljaju sektor srednje klase koji najbrze raste. Razlog tome je sirenje birokratije,porast broja profesionalnih zanimanja i povecanje ekonomskog i industrijskog razvoja. 44. Zajednicka karakteristika vecine klasnih sema jeste cinjenica da su nastale na osnovu strukture zannimanja. Sociolozi smatraju da klasne podele generalno korespondiraju s materijalnim i socijalnim nejednakostima koje su u vezi sa tipom zaposlenja. Razvoj kapitalizma i industrijalizma obelezila je sve veca podela rada i sve komplikovanija profesionalna struktura. Zanimanje je jedan od kljucnih faktora koji odredjuju socijalni polozaj pojedinca,zivotne sanse i nivo materijalne udobnosti. Klasne seme zasnovane na profesionalnoj sturkturi javljaju se u nekoliko razlicitih oblika. Neke od njih su u velikoj meri deskriptivne- odrazavaju oblik profesionalne i klasne strukture u drustvu ne ulazeci u odnose izmedju drustvenih klasa. Druge seme vise su teorijske prirode i cesto se oslanjaju na ideje Marksa i Vebera pa se bave objasnjenjem relacija izmedju klasa u drustvu. 45. Piter Sonders bio je najglasniji kriticar britanske tradicije istrazivanja socijalne mobilnosti. Prema Sondersu,Britanija je istinska meritokratija jer nagrada sledi onima koji su u stanju da cine i postignu. Prema njegovom misljenju sposobnost i trud su kljucni faktori koji odredjuju uspeh na profesionalnom planu,a ne klasno poreklo. Koristio je neke studije kako bi pokazao da vredna deca postizu uspeh bez obzira na povoljan ili nepovoljan drustveni polozaj. Po njegovoj proceni Britanija jeste mozda drustvo nejednakih ali je i drustvo jednakih sansi. Brin i Goltorp pruzili su alternativnu analizu Sondersovih podataka i i dobili radikalno drugacije rezultate koji potkrepljuju njihovo verovanje u znacaj postojanja klasnih prepreka u drustvenoj pokretljivosti. Prema njima deca iz nepovoljnog okruzenja moraju da pokazu vece sposobnosti nego deca iz povoljniheg okruzenja da bi stekla slicnu klasnu poziciju.

46. Izraz drustvena pokretljivost odnosi se na kretanje pojedinaca i grupa medju razlicitim drustveno ekonomskim pozicijama. Vertikalna pokretljivost podrazumeva kretanja nadole ili nagore po drustveno ekonomskoj lestvici. Za one koji sticu imovinu,prihod ili polozaj kaze se da su uzlazno mobilni,a za one u suprotnom smeru silazno mobilni. U modernim drustvima postoji i horizontalna pokretljivost koja se odnosi na kretanje u geografskom smislu,iz jednog mesta u drugo. Vertikalna i horizontalna mobilnost cesto se zajedno kombinuju,npr kad neko dobije unapredjenje. Postoje dva nacina proucavanja socijalne mobilnosti. Kao prvo,mogu se posmatrati karijere pojedinaca u toku njihovog radnog veka ili se moze analizirati u kojoj meri deca odlucuju da se bave istim zanimanjem kao njihovi roditelji. Mobilnost kroz generacije naziva se integracijska mobilnost. 47. Vladavina se odnosi na sprovodjenje politike,donosenje odluka i pitanja od drzavnog znacaja. Politika se odnosi na sredstva koja koristi vlast da bi odredila obim i sadrzaj aktivnosti vezanih za vladavinu. Proucavanje moci od sustinskog je znacaja za sociologiju. Moc je sposobnost pojedinca ili grupe da ostvari sopstvene interese cak iako se drugi tome protive. To ponekad podrazumeva i direktnu upotrebu sile. Moc predstavlja sastavni elemenat gotovo svih drustvenih odnosa cak i odnosa izmedju zaposlenog i poslodavca. Ona se razlikuje od vlasti koja se odnosi na legitimno koriscenje moci kojom raspolaze vlada,dok legitimnost podrazumeva da su oni koji su podredjeni drzavnoj vlasti sa tim saglasni. 48. Postoje tri osnovna tipa politickih sistema: monarhija,liberalna demokratija i autoritarni sistem. Monarhija je politicki sistem u kojem na celu drzave stoji jedna licnost cija se vlast nasledjuje unutar porodice iz generacije u generaciju. Vlast u monarhijama svoj legitimitet zasniva vise na snazi obicaja,nego na pravu. Demokratija u svom osnovnom znacenju podrazumeva da se politicki sistem u kojem vlada narod,a ne monarh ili aristokratija. U pojedinim drustvima demokratija je ogranicena na politicku sferu dok se u drugim proteze i na sire oblasti drustvenog zivota. Demokratija se moze smatrati politickim sistemom koji je u stanju da obezbedi politicku jednakost,zastitu sloboda i prava,odbranu zajednickih interesa itd. takodje i oblikom narodne vlasti. 49. Glavne odlike modernih drzava: -suverenitet: kada drzava ima vrhovnu vlast nad teritorijom sa jasnom definisanim granicama -gradjanstvo i drzavljanstvo: u tradicionalnim drzavama,vecina stanovnistva nad kojima je vladao kralj ili car nije znala niti je bila zainteresovana za one koji su na vlasti. Jedino su vladajuce klase ili imucniji pojedinci imali osecaj pripadnistva. U modernim drustvima,vecina ljudi jesi gradjani sa istim pravima i obavezama. -nacionalizam: nacionalne drzave vezuju se za uspon nacionalizma,koji se moze definisati kao skup simbola i verovanja koji radja osecaj pripadnistva odredjenoj politickoj zajednici. Nacionalizam predstavlja glavni izraz poistovecenosti s odredjenom suverenom zajednicom.

50. Ideja na kojoj pociva demokratija je veoma jasna- ljudi treba da snose odgovornost za svoju vladavinu u uslovima politicke jednakosti,a ne da je ustupaju vlastima odozgo,vodjama. Po misljenju Dejvida Helda postoje nedoumice u vezi sa narodom,vladavinom i vladavinom naroda. NAROD -sta je narod? -kakvu participaciju treba narodu obezbediti? -koji su uslovi koji se trebaju zadovoljiti da bi se ostvarilo ucesce? VLADAVINA -koliko treba biti obim vladavine? -da li vladavina treba da se odnosi samo na sferu politike ili se moze prosiriti i na druge oblasti? -da li vladavina treba da utice na donosenje svakodnevnih odluka od strane vlasti ili samo na donosenje vaznih politickih odluka? VLADAVINA NARODA -da li je obavezno pokoravanje narodnoj vlasti naroda? -da li neki ljudi treba da delaju mimo zakona ako veruju? -pod kojim okolnostima i da li demokratske vlasti treba da sprovode prinudu nad onima koji se ne slazu sa njihovom politikom? Postoje jos neke nedoumice kao sto su: -da li demokratija treba da se sprovodi za vreme rata i elementarnih nepogoda? -da li pripadnici demokratskog drustva treba da budu obrazovani ili samo da poseduju odredjeno drustveno bogatstvo? 51. Demokratija u svom osnovnom znacenju, podrazumeva politicki sistem u kojem vlada narod,a ne monarh ili aristokratija. U pojedinim drustvima,demokratija je ogranicena na politicku sferu, dok se u drugim proteze u na sire oblasti drustvenog zivota. Demokratija se generalno smatra politickim sistemom koji je u stanju da obezbedi politicku jednakost, zastitu sloboda I prava, odbranu zajednickih interesa itd. Ona se moze shvatiti kao oblik narodne vlasti (samouprava) ili kao okvir u kojem se pruza podrska odlukama koje donose drugi. 52. Razlog tome zasto je demokratija postala toliko popularna nalazi se u cinjenici da su svi predjasnji pokusaji stvaranja vlasti neuspesni. Demokratija se pokazala kao najuspesnjiji sistem vlasti,a razloge za to treba potraziti u drustvenim i ekonomskim promenama. Kao prvo,demokratija se najcesce povezuje sa trzisnom ekonomijom koja je dozivela veliki uspeh. Kao drugo, sto se vise drustvene aktivnosti globalizuju i sto vise ljudi uvidjaju da njihov svakodnevni zivot zavisi od dogadjanja daleko od njih oni sve vise zahtevaju informacija o tome kako se njima vlada,a samim tim i vecu demokratiju. Trece, uticaj masovnih komunikacija narocito televizije i interneta je sve veci. Na lancanu reakciju sirenja demokratije veliki uticaj ima to sto se danas sve informacije o nekom dogadjaju mogu dobiti bilo gde i bilo kada. Sa pojavom novih tehnologija,naorcito satelitske i kablovske televizije drzava nije u stanju da kontrolise ono sta njeni gradjani gledaju. Takodje internet koji omogudjava direktnu komunikaciju izmedju pojedinaca i grupa doprinosi sirenju ovog trenda.

53. Politicka stranka se definise kao organizacija usmerena ka legitimnom osvajanju vlasti kroz izborni proces. Postoji vise vrsta stranackih sistema. Postojanje dvostranackog ili visestranackog sistema u velikoj meri zavisi od prirode izbornog postupka u odredjenim zemljama. U politickom sistemu u kojem se izbori zasnivaju na principu “pobednik dobija sve”,dominiraju dve politicke stranke. Kadnidat koji dobije veci broj glasova postaje predstavnik svoje jedinice u Parlamentu. Dok u sistemu gde vazi proporcionalno predstavljanje,dvostranacki sistemi su manje uobicajni. U zapadnoevropskim zemljama postoje razlicite vrste stranackih organizacija. Pojednine stranke zasnovane su na verskoj pripadnosti,a druge na etnickoj gde zastupaju nacionalne ili jezicke grupacije. Zatim postoje seoske stranke koje zastupaju interese zemljoradnika kao i pojedine stranke koje se deklarisu kao “zelene” jer se bave pitanjima zastite zivotne sredine. Postoje i nacionalisticke,socijalisticke i radnicke stranke,kao i konzervativne i stranke “centra”koje se nalaze u prostoru izmedju levice i desnice. Visepartijski sistemi omogucavaju neposrednije izrazavanje razlicitih interesa i gledista,i ostavljaju mesta i za radikalne alternative. S druge strane, retko kad se desava da jedna stranka osvoji potpunu vlast. Zato se stvaraju koalicije koje ne mogu bas uvek da donose odluke zbog unutrasnjih sukoba medju strankama,sto dovodi do prevremenih izbora i formiranja novih vlada. 54. U participativnoj (direktnoj) demokratiji odluke se donose zajednicki od strane onih kojih se te odluke ticu. Participativna demokratija nema velikog uticaja u modernom drustvu jer veliki broj populacije ima politicka prava stoga je nemoguce da svi oni aktivno ucestvuju u donosenju odluka. Medjutim,neki aspekti participativne demokratije igraju izvesnu ulogu u savremenim drustvima. Neke manje zajednice su zadrzale tradicionalnu praksu odrzavanja godisnjih gradskih okupljanja i u tim danima stanovnici grada se sastaju kako bi raspravili i glasali o lokalnim pitanjima. Drugi primer participativne demokratije jeste odrzavanje referenduma na kojima ljudi izrazavanju svoje misljenje o nekom odredjenom pitanju. 55. Dok se u demokratiji podrzava aktivno ucesce gradjana u politickom zivotu,u autoritarnim drzavama je takvo pravo u potpunosti uskraceno ili svedeno na minimum. Takve drzave svoje interese i potrebe stavljaju ispred interesa i potreba gradjana i ne postoji pravni mehanizam koji omogucava svrgavanje vlade ili vodje sa vlasti. Autoritarni rezim danas postoji u mnogim drzavama koje se izjasnjavaju kao demokratske,jedna od njih je Irak pod vodjstvom Sadama Huseina i tamo se gusi svako drugacije misljenje,a nacionalni resursi sluze potrebama nekolicine. Singapur je primer “meke autoritarnosti”,vladajuca partija narodne akcije cvrsto drzi svu vlast i pritom obezbedjuje visok kvalitet zivota svojim gradjanima tako sto intervenise u svim aspektima drustvenog zivota.

56. Veci deo 20.veka znatan deo svetskog stanovnistva ziveo je u politickim sistemima koji su bili komunisticki ili socijalisticki po orjentaciji. Komunisticke drzave sebe su smatrale demokratskim iako su se sistemi u tim zemljama u velikoj meri razlikovali od onoga sto su ljudi na Zapadu podrazumevali pod demokratijom. Komunizam je u sustini bio vladavina jedne partije. Glasaci su mogli da biraju, ne izmedju razlicitih stranaka, nego izmedju razlicitih kandidata iste stranke, Komunisticke partije. Komunisticka partija bila je dominantna sila u drustvima koja su nalikovala bivsem Sovjetskom savezu: kontrolisala je ne samo politicki sistem, nego I privredu. Na Zapadu su skoro svi verovali das u komunisticki rezimi duboko ukorenjeni I da su postal stalno obelezje globalne politike. Nakon 1989.god poceli su da se ruse komunisticki rezimi, a komunisti su izgubili vlast u zemljama u kojima su vladali vise od pola veka: Madjarskoj, Poljskoj, Bugarskoj, Istocnoj Nemackoj, Cehoslovackoj I Rumuniji. Na kraju je I Komunisticka partija Sovjetskog saveza izgubila kontrolu nad vlascu. 57. Moderna bolnica predstavlja dobar primer organizacije. Organizacija je siroko grupisanje ljudi na osnovu bezlicinih kriterijuma radi ostvarenja odredjenih ciljeva. U slucaju bolnice ti ciljevi su lecenje i pruzanje drugih medicinskih usluga. Nas svakodnevni zivot zavisi od mnogobrojnih organizacija koje su u komunikaciji sa nama ali i medjusobno. Npr,svaki put kad odvrnemo cesmu mu smo u kontaktu sa vodovodnom organizacijom zahvaljujuci kojoj mi podrazumevamo da ce voda poteci svaki put kada odvrnemo slavinu kao i iz jos milion drugih slavina. Ali,gradski vodovod zavisi od drugih organizacija kao sto su one koje se bave projektovanjem i izgradnjom vodovodnih reaktora dok su one u vezi sa nekom drugom organizacijom itd…medjutim,uticaj koji organizacije imaju na nas zivot nisu uvek pozitivne. One cesto preuzimaju stvari u svoje ruke i stavljaju ih pod kontrolu sluzbenika ili strucnjaka na kojeg mi imamo vrlo malo uticaja. A kao izvor drustvene moci,organizacije su u stanju da pojedinca podvrgnu diktatu kojem se ne moze odupreti (kao sto je npr,placanje poreza ili postovanje zakona). 58. Veber je smatrao da sto je neka organizacija bliza idealnom tipu birokratije to ce biti uspesnija u ostvarivanju ciljeva zbog kojih je osnovana. Karakteristike idealnog tipa: -jasno definisana hijerarhija autoriteta: birokratija izgleda kao piramida sa najvecim autoritetom na vrhu. Postoji lanac komandovanja koji se proteze od vrha nanize,a zadaci u okviru organizacije dodeljuju se kao sluzbene duznosti -pisanim pravilima se odredjuje ponasanje sluzbenika na svim nivoima organizacije -sluzbenici rade puno radno vreme i primaju platu: za svako radno mesto u hijerarhiji dobija se definisana i fiksna plata; unapredjenje je moguce na osnovu sposobnosti ili radnog staza ili oba kriterijuma. -duznosti sluzbenika u organizaciji odvojeni su od njegovog privatnog zivota -nijedan clan organizacije ne poseduje materijalna sredstva sa kojima radi: u tradicionalnim zajednicama,poljoprivrednici i zanatlije obicno su imali kontrolu nad procesom proizvodnje ili su bili vlasnici

orudja za rad,dok razvoj birokratije ima za posledicu da radnici vise nemaju kontrolu nad svojim sredstvima za proizvodnju. 59. Robert Merton je bio americki funkcionalista koji je proucavao Veberov idealan tip birokratije i uocio nekoliko elemenata koji mogu imati negativne posledice po njeno uspesno funkcionisanje. Te elemente je nazvao disfunkcijama birokratije. Prvo,Merton je uocio da se birokrate strogo pridrzavanju pisanih pravila i procedura da ne podlezu fleksibilnoscu,sopstvenom misljenu ili pronalazenju alternativnih resenja. Smatrao je da to moze dovesti do birokratskog ritualizma,odnosno do toga da se pravila postuju po svaku cenu pa cak i u slucajevima kada bi neko drugo resenje bilo bolje. Drugo,Merton je smatrao da bi slepo pridrzavanje pravila moglo postati vaznije od ostvarenja osnovnih ciljeva organizacije. U takvim slucajevima je predvidjao da moze doci do sukoba izmedju birokratije i korisnika njenih usluga. Jedna od osnovnih slabosti birokratije jeste teskoca s kojom ona regulise slucajeve koji zahtevaju posebnu paznju. 60. Veberov ucenik Roberto Mihaels skovao je izraz koji se odnosi na prenos vlasti sa nizih na vise nivoe u hijerarhiji. U velikim organizacijama kao i u drustvima gde one dominiraju postoji gvozdeni zakon oligarhije,a oligarhija je vladavina nekolicine. Prema MIhelsu protok vlasti prema vrhu je neizbezan,otuda izraz gvozdeni. Da bi se razumelo takvo Mihelsovo misljenje potrebno je razumeti paradoks o kojem on raspravlja,a odnosi se na to da su organizacije od sustinskog znacaja za demokratiju ali da je istovremeno vode u propast. Organizacije su neophodne za demokratiju jer omogucavaju velikom broju ljudi da imaju ucesca u politickom procesu. Medjutim,neizvodljivo je da organizacijom upravlja velika grupa ljudi,pa se iz tog razloga ubrzava proces prenosa vlasti ka vrhu. Predstavnicka demokratija ustupa mesto stalnim funkcionerima i birokratijama koje onda ustupaju vlast eliti i oligarhiji. 61. Misel Fuko je pokazao da arhitektura jedne organizacije odrazva njen drustveni karakter i sistem upravljanja. Fuko je pokazao da se proucavanjem fizickih karakteristika organizacije moze stvoriti novi uvid u problem kojim se bavio Veber. Poslovne prostorije o kojima je Veber raspravljao predstavljaju arhitektonsko okruzenje-ponekad su zgrade velikih firmi projektovane tako da odrazavaju postojecu hijerarhiju,sto je visa pozicija zaposlenog to mu je kancelarija na visem spratu. I na mnogo drugih nacina,raspored prostorija utice na funkcionisanje organizacije. Fizicka blizina olaksava formiranje primarnih grupa,dok fizicka udaljenost dovodi do podele na “nas” i “njih”. Organizacije ne mogu uspesno da funkcionisu ako rad nije dobro organizovan i isplaniran. Radni rasporedi definisu aktivnosti u vremenu i prostoru i predstavljaju osnovni uslov discipline u organizaciji. Raspored omogucava intenzivno koriscenje vremena i prostora po nacelu “pravi ljudi na pravom mestu u pravo vreme.”

62. Gofman je pokusao da prikaze funkcionisanje totalnih institucija kroz iskustva pojedinaca koji kroz njih prolaze. U totalne institucije spadaju ustanove poput bolnice za mentalno obolele,zatvora i manastira gde se prebivaocima namece strogo propisan nacin zivota,izolovan od spoljasnjeg sveta. Gofman je veliki trud ulozio u razumevanje promena koje nastaju u takvim uslovima. Totalne institucije smatraju se veoma razradjenom birokratijom,gde vaze strogo propisana i veoma rigidna pravila. Gofman je dosao do zakljucka da razlicite ustanove takve vrste dele neke zajednicke osobine. U svim ustanovama,novopridoslice se resavaju svog prethodnog identiteta,osecanja sebe kao individue i ponovo se izgradjuju u skladu sa pravilima institiucije. Linija razgranicenja izmedju prebivalaca i osoblja je jasno definisana. Osoblje planira i nadgleda svakodnevnu rutinu i ima pravo da nagradi ili kazni nekoga u skladu sa stepenom iskazane poslusnosti. Taj proces obezbedjivanja pokornosti potpomognut je mortifikacijom sopstva. Gofman je identifikovao pet vrsta reakcija prebivalaca totalnih institucija i te reakcije se krecu u rasponu od potpunog povlacenja u sebe,preko pruzanja otpora pa do prilagodjavanja. 63. Japanske kompanije visestruko odstupaju od karakteristika koje je Veber pripisivao birokratiji: -sistem odlucivanja odozdo navise: velike japanske kompanije ne predstavljaju Veberovu piramidu hijerarhije,umesto toga radnici su u komunikaciji sa rukovodiocima i obrnuto -manje izrazena specijalizacija: u japanskim organizacijama zaposleni se mnogo manje specijalizuju nego njihove kolege na Zapadu -sigurnost radnog mesta: u velikim japanskim korporacijama vlada nacelo da zaposleni provode ceo radni vek u istoj kompaniji cime mu se garantuje posao -proizvodnja orjentisana ka timskom radu: na svim nivoima korporacije,zaposleni su podeljeni u male saradnicke timove gde se ocenuje ucinak grupe,a ne pojedinca -stapanje licnog i poslovnog zivota: japanske korporacije opsluzuju svoje zaposlene,pored redovne plate radnici primaju i nagrade a za uzvrat se ocekuje visok nivo lojalnosti 64. Neki socijolozi smatraju da promene koje se desavaju u okviru birokratije dovode do pojave postmodernih organizacija. Stujart Kleg smatra da se nije ostvarilo Veberovo predvidjanje o sve vecoj racionalizaciji i centralizaciji. Kleg se bavi uticajem kulturnih konteksta na oblik organizacije i smatra da vrednosti i nacin zivota jedne kulture u velikoj meri odredjuju nacin funkcionisanja organizacije. Jos jedna odlika postmodernih organizacija jeste dediferencijacija. Kleg taj pojam koristi da bi ukazao na trend udaljavanja od usko specijalizovanih zadataka i pomeranje ka razvoju sirih vestina. U postmodernoj organizaciji,strucnost u nekoliko oblasti ima veci znacaj nego uska specijalnost. Zato nije ni cudo da Kleg i ostali koji ukazuju na pojavu postmodernih organizacija smatraju Japance pionirima ovog oblika organizacije.

65. Kada je rec o radu cesto ga povezujemo sa nekim napornim poslom-sa nizom zadataka koje treba da obavimo ali bi voleli da ih smanjimo ili izbegnemo. U modernom drustvu imati zaposljenje je od velikog znacaja za nase samopostovanje. Vazne su sledece karakteristike rada: -novac: glavni izvor koji ljudima omogucava da zadovolje svoje potrebe -nivo aktivnosti: rad cesto obezbedjuje osnovu za sticanje i uvezbavanje vestina i sposobnosti -raznovrsnost: rad omogucava pristup onim okruzenjima koji su u suprotnosti sa domacim okruzenjem -struktura vremena: za ljude sa stalnim zaposljenjem,dan je obicno organizovan prema ritmu njihovog rada -drustveni kontakti: radna sredina omogucava sklapanje prijateljstava i ucesce u zajednickim aktivnostima -licni identitet: rad se cesto vrednuje zbog toga sto pruza osecaj stabilnog drustvenog identiteta 66. Rad je podeljen na ogroman broj razlicitih zanimanja za koja se ljudi specijalizuju. U tradicionalnim drustvima rad koji nije bio vezan za poljoprivredu podrazumevao je ovladavanje nekim zanatom. Sa razvojem moderne industrijske proizvodnje,zanati su polako izumirali a sve vise se trazilo strucno znanje. Pre pojave industrijalizacije veliki broj poslova se obavljao kod kuce,a zavrsavali su ih clanovi domacinstva. Sa razvojem industrijske tehnologije doslo je do razdvajanja rada i domacinstva; masovna proizvodnja dobara pocela je da istiskuje sitne zanatske poslove koji su se obavljali kod kuce. Razlika izmedju podele rada u tradicionalnim i modernim drustvima je velika. Dok u najvecim tradicionalnim drustvima postoji navise od 20 do 30 posebnih zanata,moderna drustva broje na hiljade razlicitih zanimanja. U tradicionalnim drustvima,vecina ljudi obradjivala je zemlju i u ekonomskom smislu bili su samodovoljni jer su proizvodili svoja sopstvena dobra. Za razliku od toga,moderna drustva karakterise izuzetno velika ekonomska medjuzavisnost. 67. Neki teoreticari smatraju da ono sto se desava danas predstavlja prelaz ka jednom novom obliku drustva koje se vise ne zasniva na industrijalizmu. Izraz koji to opisuje jeste “ekonomija znanja”. U opstim crtama,ona se odnosi na ekonomiju u kojoj se ideje,informacije i oblici znanja nalaze u osnovi inovacija i ekonomskog rasta. Ekonomija znanja je takva ekonomija u kojoj je radna snaga ne vise usmerena na fizicku proizvodnju i raspodelu materijalnih dobara vec na njeno dizajniranje,razvoj,tehnologiju,marketing,prodaju i odrzavanje. Ekonomija znanja je pod velikim uticajem neprekidnog protoka informacija i raznih misljenja,nauke i tehnologije. Tipican primer zaokreta ka ekonomiji znanja je slucaj Enrika i njegovog sina Rika. Enrikov posao je bio tipican za mnoge poslove u industrijskom dobu jer je podrazumevao fizicki rad koji je davao opipljive rezultate. Nasuprot tome,Riko je radnik sa znanjem,njegov posao je usmeren na koriscenje informacija i takav rad ne proizvodi nista sto bi se moglo posmatrati ili meriti na tradicionalan nacin.

68. Ideje o prednostima koje podela rada obezbedjuje u vezi sa povecanjem produktivnosti rada dao je Tejlor,americki savetnik za menadzment. Tejlorov pristup,naucni menadzment, ukljucivao je analizu industrijskih procesa kako bi se oni mogli podeliti na jednostavnije operacije koje se onda mogu precizno vremenski i organizaciono odrediti. Prema Tejloru svaki zadatak se moze veoma strogo i objektivno ispitati kako bi se pronasao najbolji nacin za njegovo izvrsavanje. Tejlorizam nije bio samo teorijsko proucavanje, vec je imao snazan uticaj na organizaciju industrijske proizvodnje i tehnologije. Mnoge fabrike primenjivale su Tejlorov pristup kako bi maksimizirale industrijski ucinak i podigle nivo produktivnosti radnika. Uveden je i sistem stimulativnog placanja prema kojem su radnici ostvarivali platu u skladu sa svojim proizvodnim ucinkom. Tejlor je bio zaokupljen povecanjem industrijske efikasnosti,a malo paznje je posvecivao ucinku te efikasnosti. Masovna proizvodnja zahtevala je masovna trzista,a Henri Ford je bio medju prvima koji je to uocio. On je osnovao svoju prvu fabriku automobila,da bi proizveo samo jedan jedini proizvod- Ford T, i na taj nacin omogucio uvodjenje specijalizovanih masina i alata koji su doveli do povecanja brzine,preciznosti i olaksanja u obavljanju nekih operacija. Dok se tejlorizam zasnivao na najefikasnijem nacinu za izvrsavanje pojedinacnih zadataka,fordizam je otisao korak dalje povezujuci te zadatke u jedan neprekidan sistem proizvodnje. Jedna od Fordovih najznacajnijih inovacija jeste izrada pokretnih traka. 69. POSTFORDIZAM Grupna proizvodnja,timovi za resavanje problema,usavrsavanje vestina i praksa prodaje proizvoda odredjenoj grupi potrosaca samo su neke od strategija kompanija. Postfordizam predstavlja eru kapitalisticke ekonomske proizvodnje u kojoj se izrazava maksimalna fleksibilnost i inovacije kako bi se zadovoljili uslovi trzista za razlicitim proizvodima koji su prilagodjeni merama potrosaca. Medjutim,ideja postfordizma je donekle problematicna. Izraz postfordizma se koristi za niz promena koje se preklapaju ne samo u podrucju rada i ekonomskog zivota vec u celokupnom drustvu. Uprkos konfuziji koja vlada oko pojma postfordizma,postoje tendencije koje upucuju na udaljavanje od ranije prakse fordizma,a tu se ubrajaju fleksibilna proizvodnja,decentralizacija rada u grupe timova bez hijerarhijskde strukture,usavrsavanje i dodavanje novih vestina kao i fleksibilnost rada. FLEKSIBILNA PROIZVODNJA Dok su tejlorizam i fordizam bili uspesni u proizvodnji standardizovanih proizvoda za masovna trzista,kompijutersko dizajniranje i ostale tehnologije zasnovane na kompijuterima uvele su radikalnu promenu situacije. U osnovi fleksibilne proizvodnje ili specijalizacije jeste ideja o malim timovima radnika sa visokim stepenom znanja koji koriste inovativne proizvodne tehnike i nove oblike tehnologije da bi proizveli manju kolicinu robe vise namenjenu pojedinacnim potrosacima nego sto su to dobra iz masovne proizvodnje. Posto pojedini delovi potrosackog trzista zahtevaju odredjenu vrstu robe,fleksibilna proizvodnja omogucava kompanijama da razgranaju svoje prvobitne linije kako bi izasli u susret tim potrebama. GRUPNA PROIZVODNJA Grupna proizvodnja se ponekad koristila zajedno sa automatizacijom u reorganizaciji rada. U osnovi je ideja da se poveca motivacija radnika tako sto se grupi radnika omogucava da saradjuju u proizvodnom procesu i na taj nacin izbegnu da svaki radnik obavlja isti monotoni posao svaki dan. Primer grupne proizvodnje su krugovi kvaliteta. Grupe se sastoje od pet do dvadeset ljudi koji se redovno sastaju da prouce i rese odredjene proizvodne probleme. TIMSKI RAD Timovi za saradnju postaju popularni kao nacin poboljsanja efikasnosti i isplativosti razvoja proizvoda i resavanje problema. Umesto da im se dodeli fiksno radno mesto sa utvrdjenim nizom odgovornosti,danas se od radnika

ocekuje da saradjuje sa spoljnim saradnicima na izradi kratkorocnih projekata,a onda se opet premestaju na drugi saradnicki posao. 70. Pojam automatizacije ili programiranih masina uveo je sredinom 19.veka amerikanac Kristofer Spenser koji je proizveo automat,strug koji je mogao da se programira da proizvodi srafove,navratke i zupcanike. Uticaj automatizacije je porastao sa pojavom robota koji su poceli da zamenjuju radnu snagu. Danas postoje roboti koji mogu da izvrse veliki broj zadataka,neki na osnovu dodira prepoznaju delove,a neki vizuelno. Automatizacija je dovela i do zucnih rasprava izmedju sociologa i strucnjaka koji su se bavili uticajem tehnologije na radnike. Medju njima je bio i Blauner koji je u svom delu “otudjenje i sloboda” iskustva radnika u cetiri razlicite industrijske grane i odredio je stepen otudjenja u vidu bespomocnosti,bespotrebnosti,izolacije i samootudjenja. Drugim recima,on je smatrao da je uvodjenje automatizacije u fabrike odgovorno za preokretanje inace stabilne tendencije ka povecanoj otudjenosti radnika. Automatizacija je pomogla u povezivanju radne snage u smislu da radnici dobijaju kontrolu nad radom,sto nije slucaj sa drugim tehnologijama. Dosta drugaciju tezu imao je Brejvermen u svom delu “rad i monopolisticki kapital”,on je tvrdio je da je automatizacija bila deo sveukupnog obezvredjivanja radnika od vestina koje su radnici posedovali. 71. Zvanicna statistika Izvestaja o radnoj snazi pokazuje da oko 20 posto radne snage u Velikoj Britaniji radi vise od 48 sati na svom osnovnom poslu. Od toga 30 posto muskaraca i 7 posto zena tvrde da rade preko 48 sati nedeljno. Proucavanja duzine radnog vremena menadzera i konsultanata pokazuju da je postalo uobicajeno raditi 50,60 pa i vise sati nedeljno. Neki smatraju da produzeno radno vreme postaje norma i nezdrava tendencija. Kriticari takvih pojava tvrde da prekomeran rad dovodi do velikog nesklada izmedju licnog i profesionalnog zivota. Zaposleni roditelji dolaze kuci frustrirani i scrpljeni zbog cega nisu u stanju da se posvete deci,kao ni rekreaciji ili drustvenom zivotu. Takodje produzeno radno vreme smanjuje vreme za odmor koji je neophodan za zdrav zivot pojedinca. 72. Zaposlenost zena manje vise stalno raste. Jedan od vaznih cinilaca bila je i nestasica radne snage u vreme Prvog sv rata. U ratnim godinama zene su radile mnoge poslove koji su ranije smatrani prevashodno muskim. Najznacajniji porast belezi se kod udatih zena. Danas je zaposlenih 65 posto zena koje su ili u braku ili u vanbracnoj zajednici sa decom ispod tri godine. Muskarci su i dalje ekonomski aktivniji od zena. Medjutim,kako dolazi do porasta zaposlenih zena,proporcionalno ucesce ekonomskih aktivnosti muskaraca opada. Postoji veci broj razloga iz kojih dolazi do smanjivanja pomenutih razlika: prvo,desile su se promene u obimu i prirodi zadataka koji su po tradiciji bili vezani za zenu. Mnoge zene danas se zaposljavaju kao mlade i ponovo se vracaju na posao nakon radjanja dece. Postoje i finansijski razlozi kojim se moze objasniti sve veci broj zena na trzistu radne snage. Konacno,vazno je napomenuti da se mnoge zene zaposljavaju zbog potrebe licnog ispunjenja. Posto su ostvarile pravnu jednakost sa muskarcima,mnoge zene iskoristile su mogucnost da ostvare ta prava i u svojim licnim zivotima.

73. Muskarci i zene su tokom citave istorije doprinosili proizvodnji i reprodukciji drustvenog sveta. Sve donedavno, placeni rad u zapadnim zemljama prevashodno je bio vezan za muskarce. Proteklih nekoliko decenija ova situacija se radiklano promenila, sve vise zena cini deo radne snage. Zene su cesto imale snazan uticaj u domacinstvu zbog svoje uloge u ekonomskim procesima, uprkos tome sto su bile potpuno iskljucene iz oblasti kojima su se prevashodno bavili muskarci,kao sto su politika i ratovanje. Sa napretkom industrijalizacije ustanovljena je podela izmedju rada u kuci i onog na radnom mestu. Muskarci su po prirodi svog posla mnogo vise vremena provodili u javnoj sferi i vise se ukljucivali u lokalne poslove i politiku, dok su se zene obicno dovodile u vezu s domacim vrednostima i bile zaduzene za decu. Bogate zene mogle su sebi da priuste usluge sobarica,dadilja i druge kucne posluge. Za razliku od njih, one siromasne morale su da se izbore i sa kucnim poslovima i sa radom u fabrici kako bi dopunile prihode koje je ostvarivao muz. 74. Radna podela u pogledu zanimanja odnosi se na cinjenicu da muskarci i zene obavljaju razlicite vrste poslova, na osnovu preovladjujuceg stava o tome sta se smatra muskim,a sta zenskim poslom. Zaposlene zene bile su po tradiciji najvise koncentrisane u slabo placenim profesijama. Podela u pogledu zanimanja sadrzi vertikalne i horizontalne komponente. Vertikalna podela odnosi se na tendenciju da zene budu zaposlene na onim mestima koja zahtevaju manju odgovornost i malo mogucnosti za napredovanje, dok se muskarci nalaze na mnogo odgovornijim i uticajnijim mestima. Horizontalna podela odnosi se na tendenciju da muskarci i zene rade u razlicitim vrstama poslova. Npr.zene su u vecoj meri zaposlene u rutinskim poslovima, dok muskarci dominiraju i kvalifikovanim manuelnim zanimanjima. Promene u organizaciji zaposljavanja, kao i stereotipi u vezi sa radnim ulogama doprineli su podeli u pogledu zanimanja. Dobar primer u tom smislu jesu promene u vrednovanju cinovnickog posla ili poslu sekretarice. 75. Jedna od tema o kojima se danas vodi rasprava jeste da li zene unose promene u svojim organizacijama, uvodeci “zenski” stil rukovodjenja u ambijente u kojima su dugo dominirali muska kultura, vrednosti i nacin upravljanja. Pojedini autori tvrde da se pomeranje ka zenskom stilu rukovodjenja u praksi vec oseca. Drugi smatraju da se nacin upravljanja koji koriste zene ne razlikuje od muskog. Tako Dzudi Vajcman u svojoj knjizi “Upravljati kao muskarac” negira da su zene uvele sopstveni nacin upravljanja. Prvo, jako mali broj zena uopste dospe do rukovodecih polozaja. Osim toga, muskarci imaju na raspolaganju mnogo siri spektar pozicija nego zene, koje se najvise zaposljavaju u sektorima za marketing i kadrove. Vajcmanova smatra da organizaciona kultura i nacin upravljanja i dalje ostaju muskog karaktera. U svom proucavanju, dosla je do zakljucka da tehnike upravljanja vise zavise od ukupne organizacione kulture, nego od roda ili licnog stila pojedinih menadzera. Ona zastupa misljenje da su u organizacijama, otvoreno ili prikriveno, veoma izrazene rodne razlike. Svakodnevna kultura organizacije, ukljucujuci i nacin razgovora medju zaposlenima, odlikuju brze interakcije takmicarskog karaktera. Vajcmanova je skepticna u pogledu tvrdnji da je novo doba fleksibilnijih i decentralizovanijih organizacija pred nama. Rezultati njenog istrazivanja pokazuju da su jos prisutni tradicionalni oblici autoritarnog upravljanja. Po njenom misljenju, moguce je promeniti neke povrsinske odlike organizacije ali njihova rodna priroda koju karakterise hegemonija muskaraca ostaje.

76. Globalizacija se odnosi na cinjenicu da svi sve vise zivimo u “jednom svetu”,tako da pojedinci,grupe i nacije postaju sve vise medjusobno zavisni. Nastaje spajanjem politickih,drustvenih,kulturnih i ekonomskih faktora. Iznad svega,uzrok globalizacije predstavlja razvoj informacione i komunikacione tehnologije. U posleratno doba doslo je do znacajne transformacije obima i inteziteta telekomunikacionih veza. Tradicionalne komunikacije preko telefona,zavisne od analognih signala zamenjene su integrisanim sistemima. Kablovska tehnologija postala je efikasnija i jeftinija;razvoj kablova sa optickim vlaknima dramaticno je povecao broj signala za prenos. Sirenje komunikacionih satelita ,takodje je imalo veliki znacaj za razvoj medjunarodnih komunikacija. U danasnje vreme, mreza od preko 200 satelita olaksava prenos informacija po celoj planeti. Internet se pokazao kao sredstvo komunikacije sa najbrzim razvojem ikad do sada vidjenim. Ovi oblici tehnologije olaksavaju kompresiju vremena i prostora. 77. na proces savremene globalizacije uticu mnoge pokretacke snage. Jedna od najznacajnijih jeste pad komunizma koji je ubrzao proces globalizacije ali ga treba tretirati i kao rezultat same globalizacije. Drugi vazan faktor koji je doveo do rasta globalizacije jeste porast medjunarodnih i regionalnih mehanizama vladavine. Ujedinjene nacije i Evropska unija predstavljaju dva istaknuta primera medjunarodnih organizacija koje okupljaju nacionalne drzave u zajednicki politicki forum. Globalizaciju podsticu i medjuvladine organizacije i medjunarodne organizacije. MVO je telo koje zajednicki uspostavljaju zainteresovane vlade da bi regulisale ili nadgledale odredjenu oblast,a MNVO se razlikuje od MVO po tome sto nisu deo vladinih institucija. To su nezavisne organizacije koje deluju uporedo sa vladinim telima u oblasti politike odlucivanja i bave se resavanjem pitanja od medjunarodnog znacaja. 78. Uticaj koji je globalizacija izvrsila na kulturu izazvao je veliku paznju. U danasnje vreme se slika,ideje,roba i stilovi prostiru svetom brze nego ikad. Mnogi ljudi smatraju da danas zivimo u masovnoj globalnoj mrezi gde se informacije razmenjuju brzo i u velikim kolicinama. Za primer se uzima film “Titanik” koji je srusio sve blagajnicke rekorde. U mnogim zemljama kada se film prvi put pojavio u bioskopima bio je popularan kod svih starosnih grupa. Titanik predstavlja samo jedan iz pregrst kulturnih proizvoda koji su uspeli da predju nacionalne granice i stvore istinski medjunarodni fenomen. Film je bio popularan iz veoma jasnih razloga: on predstavlja kombinaciju relativno jednostavnog zapleta i poznatog istorijskog dogadjaja. Ali jos jedan razlog popularnosti bio je taj sto je film odslikavao skup ideja i vrednosti koje su pale na plodno tlo oliceno u publici sirom sveta. Neki ispoljavaju zabrinutost da globalizacija vodi ka uspostavljanju “globalne kulture” u kojoj ce vrednosti najmocnijih i najbogatijih- ovom slucaju Holivudskih producenata, pregaziti snagu lokalnih obicaja i tradicije.

79. Postoje tri strane u okviru debate o globalizaciji: skeptici, hiperglobalisti i transformacionalisti. Skeptici: ne veruju u globalizaciju i smatraju da sadasnji nivo ekonomske medjuzavisnosti nije bez presedana. Oni tvrde da se savremena globalizacija razlikuje od proslosti samo po intezitetu interakcija medju narodima. Sekptici se slazu da sada postoji vise kontakata izmedju drzava nego u prethodnim periodima, ali prema njihovom misljenu tekuca svetska ekonomija nije dovoljno integrisana da bi predstavljala zaista globalizovanu ekonomiju. Mnogi skeptici se vise bave procesima regionalizacije u okviru svetske ekonomije. Prema misljenu skeptika, nacionalne vlade i dalje predstavljaju glavne aktere zbog svoje uloge u regulisanju i koordiniranju ekonomskih aktivnosti. Hiperglobalisti: oni smatraju da je globalizacija veoma realan fenomen cije se posledice mogu skoro svuda osetiti. Globalizaciju smatraju procesom koji ne zavisi od nacionalnih granica. Jedan od najpoznatijih japanskih hiperglobalista smatra da globalizacija vodi ka svetu u kome su trzisne sile mocnije od nacionalnih vlada. Najveci deo analize hiperglobalista usmeren je na izmenjenu ulogu nacije. Smatra se da pojedinacne zemlje vise nemaju kontrolu nad svojim ekonomijama zbog ogromnog porasta medjunarodne trgovine. Transformacionalisti: oni globalizaciju vide kao centralnu silu iza sirokog spektra promena koje u danasnje doba oblikuju savremena drustva. Prema njihovom misljenju, globalni poredak se transformise ali mnogi stari obrasci ostaju isti. Transformacionalisti smatraju da trenutni nivo globalizacije rusi uspostavljene granice izmedju internog i eksternog, medjunarodnog i domaceg. Za razliku od hiperglobalista, shvataju globalizaciju kao dinamican i otvoren proces koji podleze raznim uticajima i promenama i smatraju da vise ne zivimo u svetu ciji je centar nacionalna drzava. 80. Globalizacija ima neujednacenu razvojnu putanju. Uticaj se oseca na razlicite nacine. Zajedno sa rastucim ekoloskim problemima,ekspanzija nejednakosti u okviru i izmedju drustava predstavlja jedan od najozbiljnijih izazova sa kojima se suocava svet. Ogromna vecina svetskog bogatstva koncentrisana je u industrijalizovanim ili razvijenim zemljama sveta, dok narodi u zemljama u razvoju pate od opsteg siromastva. U najvecem delu sveta u razvoju, nivo ekonomskog rasta i proizvodnje nije pratio stopu rasta populacije, dok ju je nivo ekonomskog razvoja u industrijalizovanim zemljama daleko premasio. Takve suprostavljene tendencije dovele su do znacajne divergencije izmedju najbogatijih i najsiromasnijih zemalja sveta. Ekspanzija globalne trgovine predstavlja kljucno mesto u ovom procesu. Mnogi smatraju da slobodna trgovina predstavlja resenje za ekonomski razvoj i pomoc siromasnima. Slobodna trgovina se smatra izvan nacionalnih granica dobitnom kombinacijom kako za razvijene zemlje tako i za zemlje u razvoju. To ce zauzvrat poboljsati njihove izglede da se integrisu u globalnu ekonomiju. 81. Iako vecina stanovinistva u industrijalizovanim zemljama obrazovanje prihvata kao gotovu cinjenicu,trebalo je mnogo vremena da se razvije moderno obrazovanje. Vekovima je formalni oblik obrazovanja bio dostupan samo malom broju ljudi, onima koji su imali vremena i novca da to sebi priuste. Pre otkrica stamparske masine knjige su se teskom mukom rucno umnozavale pa su zato bile retke i skupe. Za svakodnevni zivot ljudi tog vremena citanje nije bilo neophodno pa ni korisno. U danasnjim industrijalizovanim zemljama stepen pismenosti je visok,skoro svako ume da cita i pise na osnovnom nivou. Stampana rec i elektronska komunikacija zajedno sa formalnom nastavom koju dobijamo u skolama i na fakultetima postale su osnov naseg nacina zivota. Kako se industrijska privreda sirila sve brze,javila se velika potreba za specijalizovanim obrazovanjem. U modernom drustvu ljudi moraju savladati osnovne vestine, kao sto su citanje,pisanje i racunanje i steci opsta

znanja o svom fizickom,drustvenom i privrednom okruzenju. U modernom dobu, obrazovanje i strucne sposobnosti postali su vazni za zaposljavanje i karijeru. 82. Postoji nekoliko teorijskih stanovista o prirodi modernog obrazovanja i implikacijama koje ono ima za nejednakost u drustvu. Prema jednom takvom pristupu posebno se istice znacaj jezickih vestina. Deca koja poticu iz razlicitih drustvenih sredina vec u ranom detinjstvu razvijaju razlicite kodove,ili oblike govora, koji kasnije uticu na njihov dozivljaj skole. Ogranicen kod jeste vrsta govora koja se vezuje za odredjeno kulturno okruzenje,tj radnicku klasu. Mnogi ljudi koji pripadaju radnickoj klasi zive u izuzetnom porodicnom ili tradicionalnom okruzenju u kojem se vrednosti i norme uzimaju kao gotove cinjenice bez potrebe da se jezicki izraze. Ograniceni jezicki kod je zbog toga karakteristican za decu koja odrastaju u porodicama nizeg socijalnog statusa i za grupe dece istog drustvenog sloja sa kojima provode svoje vreme. S druge strane, jezicki razvoj dece koja pripadaju srednjem drustvenom sloju, podrazumeva usvajanje razradjenog koda- stila izrazavanja u kojem se znacenja reci individualizuju kako bi se odgovorilo zahtevima odredjenih situacija. Nacini pomocu kojih deca srednje klase uce da koriste jezik manje su vezani za odredjene kontekste,pa je tako dete u stanju da mnogo lakse uopstava i izrazava apstraktne ideje. Deca koja su usvojila razradjene jezicke kodove sposobnija su da udovolje zahtevima formalnog akademskog obrazovanja nego ona koja koriste ogranicene kodove,sto ne znaci da deca iz radnicke klase imaju inferioran oblik govora vec da se takav govor u velikoj meri razlikuje od akademske kulture koja vlada u skolskoj sredini. 83. Sirenje informacijske tehnologije utice na obrazovanje u skolama na razlicite nacine. Ekonomija znanja zahteva kompjuterski obrazovanu radnu snagu i sve vise postaje jasno da obrazovanje moze i mora da ima presudnu ulogu. Skole su vazno mesto za okupljanje mladih ljudi kako bi naucili da se sluze i upoznali se sa mogucnostima kompjutera i online tehnologije. Osnovane su mreze koje su imale za cilj da povezu sve skole,koledze,univerzitete i biblioteke kao i da omoguce obrazovnim institucijama sirom zemlje da prikupljaju i medjusobno razmenjuju podatke. Nastavnici ce moci da raspravljaju o razvoju nastavnog plana i da razmenjuju iskustva,dok ce studenti takodje moci medjusobno da komuniciraju i koriste racunare u mnogo razlicitih svrha koje pridonose njihovom obrazovanju. 84. Kriticari ukazuju da cak i ako uticaj nove tehnologije bude vazan, to moze dovesti do pojacane nejednakosti u obrazovanju. Informacijsko siromastvo postalo je deo materijalnih poteskoca koje danas imaju takav efekat na skolstvo. Neki se vec pribojavaju kompjuterske pojave u okviru zapadnih drustava. Iako razvijene zemlje imaju procentulano najvecu upotredu kompjutera i interneta na svetu,postoje ostre nejednakosti u upotrebi u okviru samih tih drustava. Ipak,tehnoloski jaz u okviru samih zapadnih drustava nije toliko znacajan kao “digitalna podeljenost” koja izaziva ostru razliku izmedju obrazovanja i nastave u zapadnim drustvima i onih u zemljama u razvoju. Buduci da je globalna ekonomija sve vise zasnovana na znanju, javlja se stvarna opasnost da siromasnije zemlje jos vise budu potisnute na margine privrednog razvoja zbog jaza koji postoji izmedju informacijski bogatih i siromasnih zemalja. Ljubitelji informacijske tehnologije smatraju da upotreba kompjutera ne mora da dovede do vecih nacionalnih i globalnih nejednakosti-njihova snaga lezi u povezivanju ljudi i stvaranju novih mogucnosti. Programi ucenja na daljinu i saradnja sa kolegama iz inostranstva,mogli bi biti kljuc za prevazilazenje siromastva i drugih poteskoca.

85. Iako migracije nisu nov fenomen, takva kretanja se ubrzavanju kao deo procesa globalne integracije. Imigracija,tj kretanje ljudi u neku zemlju da bi se tamo nastanili i emigracija,proces u kojem ljudi odlaze iz zemlje da bi se nastanili u nekoj drugoj,kombinuju se da bi proizveli globalne obrasce migracije,povezujuci zemlje porekla i zemlje odredista. Migracijska kretanja doprinose etnickoj i kulturnoj raznolikosti u mnogim drustvima i pomazu oblikovanju demografskih, ekonomskih i drustvenih promena. 86. Naucnici su ustanovili cetiri modela migracija da bi opisali glavne globalne pokrete stanovnistva od 1945.god: -klasicni model migracije: odnosi se na zemlje kao sto su Kanada, Sjedinjene Drzave i Australija,koje su se razvile kao useljenicke drzave. U tim drzavama, proces imigracije je u velikoj meri podstican davanjem drzavljanstva svim dosljacima -kolonijalni model imigracije: koji primenjuju Francuska i Britanija favorizuje useljenike iz zemalja nekadasnjih kolonija.,naspram onih koji dolaze iz drugih zemalja -model radnika na privremenom radu u inostranstvu: Nemacka, Svajcarska i Belgija dozvoljavale su imigrantima ulaz u odredjenu zemlju samo privremeno, cesto da bi ispunili zahteve trzista radne snage ali ti imigranti ne sticu pravo na drzavljanstvo cak i nakon duzeg boravka u zemlji -ilegalni model imigracija: postaje sve vise uobicajen zbog poostravanja zakona o imigraciji u mnogim industrijalizovanim zemljama,a imigrantima kojima podje za rukom da dobiju ulaznu vizu cesto uspevaju da zive ilegalno izvan nadzora zvanicnog drustva 87. Gradjani zemlje Evropske unije imaju sada pravo da rade u bilo kojoj drugoj zemlji EU. Visoko obuceni strucnjaci pridruzili su se redu azilanataa i privrednih migranata kao najbrojnija grupa evropskih migranata. Migracije u zemlje EU iz zemalja koje nisu clanice jedno je od najvaznijih politickih pitanja o velikom broju evropskih drzava. Kako se proces evropske integracije nastavlja,jedan broj zemalja ukinuo je unutrasnje granicne kontrole sa susednim zemljama. Posto je vecina zemalja EU ogranicila legalnu imigraciju samo na slucajeve spajanja porodica,broj ilegalnih ulazaka je u porastu neki ilegalni migranti ulaze u EU legalno kao studenti ili posetioci i produzavaju svoje boravisne vize,ali sve veci br ilegalnih imigranata krijumcari se preko granice. Trgovina ljudima postala je jedna od najrazvijenijih kategorija organizovanog kriminala u Evropi. Migranti i krijumcari medjusobno su povezani tako sto se uce na prethodnom iskustvu i znanju ostalih migranata. U mnogim zapadnoevropskim drzavama organizuju se kampanje protiv migranata sa zahtevima da se vrate u svoje zemlje. 88. Sociolozi i istrazivaci koriste dva pristupa siromastvu: apsolutno i relativno siromastvo. Koncept apsolutnog siromastva zasniva se na ideji prezivljavanja- osnovnih uslova koje treba ispuniti kako bi se odrzala fizicki zdrava egzistencija. On podrazumeva da su standardi za ljudsko odrzavanje,vise ili manje, isti za sve ljude istog zivotnog doba i iste telesne gradje,bez obzira gde zive. Koncept relativnog siromastva koji siromastvo odredjuje u odnosima na ukupni standard koji preovladava u odredjenom drustvu. Zagovornici ovog koncepta smatraju da se siromastvo kulturno definise i da ne moze da se meri na osnovu nekog univerzalnog standarda. Pogresno je pretpostaviti da su ljudske potrebe svuda identicne- one se razlikuju cak i u okviru jednog drustva. Teskoce postoje u formulacijama oba koncepta. Uobicajena tehnika za merenje apsolutnog siromastva jeste odredjivanje granice siromastva, koja se zasniva na ceni osnovnih dobara koja su potrebna za ljudski opstanak u odredjenom drustvu. Za pojedince ili domacinstva ciji se prihodi nalaze ispod granice siromastva,kaze se da zive u siromastvu.

Medjutim,i koncept relativnog siromastva je problematican. Kako drustva postaju bogatija, tako se standardi relativnog siromastva postepeno povecavaju. Pojedini kriticari upozoravaju da koriscenje konceptra relativnog siromastva skrece paznju sa cinjenice da su i najsiromasniji clanovi drustva danas mnogo imucniji nego ranije. Oni se pitaju da li je moguce reci da pravo siromastvo uopste postoji u drustvu u kojem prakticno svako domacinstvo poseduje televizor ili masinu za ves. 89. Nemoguce je dati profil “siromasnih”- siromastvo je raznoliko i stalno se menja. Ipak, ljudi iz odredjenih kategorija imaju vece sanse da zive u siromastvu. Cesto se desava da ljudi koji se nadju u nepovoljnom polozaju u drugim aspektima zivota, imaju vecu verovatnocu da ce ziveti u siromastvu kao sto su nezaposleni,strariji,bolesni,invalidi,deca… Siromastvo je siroko rasprostranjeno kod starijih ljudi koji zive od svoje penzije. Kako vise zalaze u starost pojedini ljudi sve vise postaju zavisni od drugih materijalno,fizicki i emotivno. Faktori koji najvise uticu na porast siromasne dece jesu visoka stopa nezaposlenosti, porast broja lose placenih poslova i poras broja samohranih roditelja. Takodje pripadnici etnickih manjina imaju veliki udeo u broju siromasnih. 90. Medju teorijama koje pokusavaju da objasne siromastvo,glavne su dve: prva,koja smatra da su pojedinci sami odgovorni za svoje siromastvo i druga,koja tvrdi da siromastvo produkuju i reprodukuju strukturalne sile u drustvu. Vec dugo postoji stav po kojem su siromasni sami odgovorni za svoj nepovoljan polozaj. Siromasnima su smatrani oni koji zbog manjka strucnosti,moralne ili fizicke slabosti,odsustva motivacije nisu u stanju da postignu uspeh u drustvu. Oskar Luis postavio je jednu od najuticajnijih teorija. On je smatrao da postoji kultura siromastva medju mnogima siromasnim ljudima. Po Luisu, siromastvo nije rezultat necije nesposobnosti, vec sire drustvene i kulturne atmosfere u kojoj se vrsi socijalizacija siromasne dece. Drugi pristup u objasnjavanju siromastva,istice sire drustvene procese koji stvaraju uslove siromastva,a koje pojedinci tesko mogu da prevladaju. Smanjenje siromastva nije samo pitanje promene pojedinacnih stavova, vec zahteva mere koje se odnose na postojanje pravednije raspodele dohotka i resursa u drustvu. 91. Nezaposlenost nije lako definisati. Ona podrazumeva da je neko bez posla. Medjutim, posao znaci placeni posao i posao u okviru priznate profesije. Prema definiciji Medjunarodne organizacije rada MOR nezaposleni su oni pojedinci koji nemaju posao,koji su u stanju da stupe na novo radno mesto u roku od dve nedelje i koji su prethodnog meseca pokusavali da nadju posao. Mnogi ekonomisti smatraju da se ovim kriterijima moraju dodati jos dva. Obeshrabreni radnici su oni koji bi zeleli da nadju posao ali,u ocajanju sto ga ne nalaze odustaju od dalje potrage. Prinudno zaposleni sa skracenim radnim vremenom jesu ljudi koje ne mogu da nadju posao sa punim radnim vremenom,mada to zele. Frikciona nezaposlenost, koja se ponekad naziva i privremenom odnosi se na uobicajne ulaske i izlaske sa trzista rada zbog promene radnog mesta,trazenja posla nakon diplomiranja ili duze bolesti.

92. 1999.god fondacija Dzozef Rauntrij objavila je rezultate istrazivanja Nesigurnost radnog mesta i intenzifikacija rada koje je imalo za cilj da izvrsi procenu nesigurnosti radnog mesta i njen uticaj na porodicu i zajednicu. Autori studije otkrili su da je nesigurnost radnog mesta u porastu od 1966.god s tim sto je najveca nesigurnost postojala u periodu izmedju 1970.i 1980. I da je najveca nesigurnost vladala medju nemanuelnim radnicima sredinom devedesetih godina. Jedan od glavnih razloga sto radnici osecaju nesigurnost u pogledu svog radnog mesta jeste manjak poverenja u menadzment kompanije. 93. Masovni mediji obuhvataju brojne razlicite forme,poput televizije,novina,filmova,casopisa,radija,reklamnih oglasa i CD-ova. Nazivaju se masovnim jer dopiru do publike koja obuhvata izuzetno veliki br ljudi. Najraniji oblici masovnih medija jesu televizija i novine. Novine: predstavljaju znacajno otkrice u razvoju savremenih medija jer na malom i lako umnozivom formatu pruzaju obilje razlicitih informacija. Jeftina dnevna stampa prvi put se pojavila u SAD. Skoro vise od pola veka novine su bile glavno sredstvo saopstavanja brzih i kratkih informacija,a njihov uticaj se smanjio sa pojavom radija,filma i televizije. Televizija: pored pojave interneta, sve veci uticaj televizije verovatno predstavlja najvazniji dogadjaj u razvoju medija u poslednjih cetrdeset godina. Danas prakticno svako domacinstvo ima televizor. U Velikoj Britaniji, televizor je prosecno ukljucen izmedju pet i sest sati dnevno. Situacija je slicna i u ostalim zapadnoevropskim zemljama. U vecini zemalja drzava je bila direktno ukljucena u upravljanje televizijskim kucama. BI-Bi-Si prva kuca koja je emitovala televizijski program,u drzavnom je vlasnistvu. Finansira se putem preplate koju placa svako domacinstvo koje poseduje televizor. 94. Kanadski autori Harold Inis i Marsal Mekluan bili su prvi uticajni teoreticari medija. Inis je smatrao da priroda medija vrsi snazan uticaj na organizaciju drustva. On navodi primer hijeroglifa urezanih u kamen, koji su pronadjeni u nekim drevnim civilizacijama. Mekluan je dalje razvio neke Inisove ideje i primenio ih na medije u modernim,industrijalizovanim drustvima. Po njegovom misljenju, priroda medija koji postoje u jednom drustvu vise utice na njegovu strukturu,nego poruke ili sadrzaji koji se tim medijima prenose. Televizija predstavlja,potpuno drugaciji oblik medija od stampane knjige. Televizija je elektronska,vizuelna sastavljena od fluidnih slika. Zato je svakodnevni zivot u drustvu u kojem televizija igra znacajnu ulgou,razlicit od onoga u kojem su prisutni samo stampani mediji. Tako televizijske vesti prenose informacije istovremeno do miliona ljudi sirom sveta. Elektronski mediji,prema tvrdjenju Mekluana, stvaraju globalno selo-ljudi iz celog sveta gledaju dogadjaje prikazane na vestima i u njima zajednicki ucestvuju. 95. Nemacki filozof i sociolog Jirgen Habermas povezuje se frankfurtskom skolom socioloske misli. Frankfurtska skola posebno se bavila onim sto su oni nazivali “industrija kulture”, tj industrijama zabave,kao sto su film,televizija,popularna muzika,radio,dnevni listovi i casopisi. Ovi autori smatrali su da sirenje industrije kulture i pojava njenih standardizovanih i ne preterano zahtevnih proizvoda,umanjuju sposobnost pojedinaca da kriticki i nezavisno misle. On analizira razvoj medija od ranog osamnaestog veka do danasnjeg dana,prateci pojavu,a kasnije i propadanje javne sfere. Javna sfera je arena u kojoj se odvija javna debata i formiraju misljenja o pitanjima od opsteg znacaja. Javna sfera,prema Habermasu pojavila se prvi put u salonima i kafanama Londona,Pariza i ostalih evropskih gradova. U njima su se ljudi sastajali i raspravljali o tekucim pitanjima. Iako je u tim debatama ucestvovala tek nekolicina od ukupnog broja stanovnistva, Habermas smatra da su ta mesta od kljucnog znacaja za rani razvoj demokratije jer se u njima po prvi put javila ideja da se politicki problemi mogu resavati putem javne diskusije.

Medjutim,ono sto je rani razvoj javne sfere obecavao nije u potpunosti realizovano. Sirenje masovnih medija i masovne zabave cini da javna sfera u velikoj meri postane obicna varka. Politika se odvija na vec unapred poznat nacin u parlamentu i medijima,a komercijalni interesi odnose prevagu nad javnim interesima. 96. Tompsonova teorija o medijima racuna na razliku izmedju tri tipa interakcija. -interakcija licem u lice: odlikuje se mnogobrojnim znacima koje koriste pojedinci da bi shvatili ono sto im drugi govore -posredovana interakcija: ukljucuje upotrebu medijske tehnologije- hartije,elektricnih veza,elektronskih impulsa. Za ovu vrstu interakcije karakteristicno je da se prostire u vremenu i prostoru,van konteksta svakodnevnih interakcija licem u lice. -posredovana kvazi interakcija: odnosi se na onu vrstu drustvenih odnosa koje kreiraju mediji. Ova interakcija proteze se kroz prostor i vreme, ali ne povezuje pojedince direktno. Prva dva tipa interakcije dijaloske su prirode: pojedinci komuniciraju direktno. Posrednovana kvazi interakcija monoloska je po karakteru.: televizijiski program,npr predstavlja jednosmerni oblik komunikacije. Ljudi koji gledaju televizijski program mogu da ga komentarisu ili da upucuju primedbe,ali naravno ne dobijaju odgvor. 97. Bodrijar smatra da moderni masovni mediji imaju potpuno drugacije i mnogo dublje delovanje od bilo koje druge tehnologije. Pojava masovnih medija,a pogotovo elektronskih medija poput televizije,promenila je samu prirodu nasih zivota. Televizija ne samo da nam predstavlja svet,nego sve vise definise kakav je svet u kom zivimo. Bodrijar smatra da se u doba u kojem su masovni mediji sveprisutni,stvara nova realnost- hiperrealnost u kojoj se preplicu ljudsko ponasanje i medijske slike. Svet hiperrealnosti je konstruisan od slika koje svoje znacenje dobijaju iskljucivo od drugih slika i koje nemaju uporiste u spoljasnjoj realnosti. Nijedan politicar koji se ne pojavljuje stalno na televiziji,ne moze da pobedi na izborima. Televizijska slika lidera jeste licnost koju prepoznaje vecina gledalaca. 98. Dominantna pozicija industrijski najrazvijenijih zemalja u proizvodnji i distribuciji medija,navela je mnoge teoreticare da govore o medijskom imperijalizmu. Prema tom gledistu,uspostavljena je kulturna imperija. Sedista dvadeset najvecih medijskih konglomerata na svetu nalaze se u industrijalizovanim zemljama,a vecina ih je u SAD. Herbert Šiler tvrdi da kontrola globalnih komunikacija od strane americkih kompanija moze da se posmatra i u svetlu nekih drugih cinilaca. On smatra da americke TV i radio mreze sve vise potpadaju pod uticaj federalne vlade. Prema Šilerovom misljenju,sada smo svedoci stvaranja i globalnog sirenja novog totalnog okruzenja u kojem vladaju korporativne informacije i korporativna kultura. Posto su americke korporacije dominantne na globalnom nivou,one su preuzele dobar deo sveta, tako da americka kulturna dominacija odredjuje granice nacionalnog diskursa. 99. Uzrocnost se ne moze izvesti direktno iz korelacije. Korelacija znaci postojanje konzistentne veze izmedju dva skupa dogadjaja ili varijabli. Varijabla je bilo koja dimenzija u odnosu na koju se pojedinci ili grupe menjaju. Uzrast,razlike u prihodima,stopa kriminala ili klasne razlike predstavljaju samo neke od mnostva promenjljivih koje izucavaju sociolozi. Ponekad se cini da dve promenjljive koje stoje u bliskoj korelaciji, moraju biti i u uzrocno posledicnom odnos,sto medjutim cesto nije slucaj. Postoje mnoge korelacije bez ikakvog uzrocno posledicnog odnosa izmedju promenjljivih. Prividna korelacija je povezanost izmedju dve varijable koje samo izgleda logicno,a zapravo je uzrokovana nekim drugim faktorom ili faktorima. Utvrdjivanje uzrocne veze u korelaciji cesto predstavlja tezak proces. Uzrocne veze u sociologiji ne bi trebalo shvatati mehanicki. Stavovi ljudi uzrocni su cinioci u odnosima izmedju promenjljivih u drustvenom zivotu.

100. Svako istrazivanje zapocinje od problema koji se istrazuje. Najbolje sociolosko istrazivanje,zapocinje postavljanjem problema koji istovremeno predstavlja zagonetku. Zagonetka nije samo nedostatak podataka nego i praznina u nasem razumevanju. Posto se identifikuje problem sledeca faza u istrazivackom procesu obicno obuhvata pregled postojece literature u datoj oblasti: mozda je problem u nekim ranijim istrazivanjima bio resen na zadovoljavajuci nacin. Treca faza podrazumeva jasno formulisanje problema koji se istrazuje. Da bi istrazivanje bilo valjano,hipoteza se mora formulisati na takav nacin da prikupljeni materijali mogu pruziti dokaze kojima se hipoteza potkrepljuje,ili odbacuje kao netacna. Istrazivac u toj fazi mora da odluci kako ce prikupiti materijal potreban za istrazivanje. Postoji veliki broj istrazivackih metoda,a koji ce biti odabran, zavisi od ukupnih ciljeva. U trenutku kada se vec pristupilo istrazivanju mogu se javiti neocekivane prepreke prakticne prirode. Mozda nije moguce stupiti u kontakt s onima kojima treba poslati upitnik ili sa onima koje istrazivac zeli da intervjuise. Kada je prikupljen materijal za analizu,problemi za istrazivaca ne prestaju. Izvestaj o istrazivanju obicno se objavljuje u vidu clanka ili knjige,u kojima se prikazuju priroda istrazivanja i argumentuju zakljucci do kojih se doslo. 101. Ankete su kvantitativnog karaktera i njihov cilj jeste prikupljanje podataka koji se mogu statisticki analizirati, kako bi se otkrili obrasci ili pravilnosti. Ako se anketa koristi na odgovarajuci nacin dobijene korelacije se mogu uopsteno primeniti na veci broj ljudi. Ankete su prikladnije za manje detaljna proucavanja ciji se rezultati mogu primeniti na sire oblasti. Pri anketiranju se koriste dve vrste upitnika. U prvoj vrsti (zatvoreni upitnici) postavljaju se pitanja na koje je moguce dati ogranicen broj odgovora. Takvi upitnici imaju tu prednost sto se lako porede ili prebrojavaju posto je predvidjen samo malo broj varijanti odgovora. Druga vrsta jesu upitnici koji sadrze otvorena pitanja. Ispitanici imaju vecu slobodu izrazavanja,i to svojim recima,jer nisu ograniceni unapred ponudjenim skupom odgovora. Formulacija pitanja mora biti jasna i anketarima i upitanicima. Prednosti i nedostaci- mnogi sociolozi su sumnjicavi prema ovom metodu. Oni tvrde da su pojedini rezultati problematicni u pogledu tacnosti,sto je posledica relativno povrsnih odgovora datih na pitanja iz upitnika. Broj ne popunjenih upitnika ponekad je veoma veliki. 102. tabela u knjizi na 669.str

Sponsor Documents

Or use your account on DocShare.tips

Hide

Forgot your password?

Or register your new account on DocShare.tips

Hide

Lost your password? Please enter your email address. You will receive a link to create a new password.

Back to log-in

Close