of 17

Thomas Jefferson

Published on December 2016 | Categories: Documents | Downloads: 24 | Comments: 0
106 views

nesto o njemu

Comments

Content

Thomas Jefferson
Thomas Jefferson (13. travnja 1743. - 4. srpnja 1826.)
bio je jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država, glavni autor Deklaracije o nezavisnosti (1776.) i treći Predsjednik SAD-a (1801. - 1809.). Na početku
Američke revolucije, služio je u kontinentalnom kongresu predstavljajući državu Virginiju, a nakon toga služio je
i kao ratni guverner Virginije (1779. - 1781.). Nakon što
je rat okončan sredinom 1784. godine Jefferson je postao diplomat u Parizu. U svibnju 1785. godine postao je
američki ministar u Francuskoj. Jefferson je bio prvi Državni tajnik SAD-a (1790. - 1793.) služeći pod vodstvom
tadašnjeg Predsjednika Georgea Washingtona. Sa svojim bliskim prijateljem Jamesom Madisonom stvorio je
demokratsko-republikansku stranku te kasnije dao ostavku iz Washingtonovog kabineta. Godine 1796. izabran je
za Potpredsjednika SAD-a nakon što je izgubio utrku za
Predsjednika od Johna Adamsa. Jefferson i Adams nisu
se slagali, pa je Jefferson zajedno s Madisonom u tajnosti
napisao Rezolucije Kentuckyja i Virginije.

nim ljudima u Americi i Europi tijekom svog odraslog
života.[2]

Iako je u svom vlasništvu držao stotine robova, Jefferson
se tijekom cijelog svog života službeno i privatno protivio
instituciji ropstva smatrajući kontradiktornim ideje o zajedničkom ropstvu i slobodi te njihove nekompatibilnosti
s glavnom idejom Američke revolucije. Ipak, povjesničari su se često nalazili na suprotnim stranama u vezi Jeffersonove posvećenosti i iskrenosti o antiropstvu. Nakon
što je Martha Jefferson umrla 1782. godine (njegova supruga s kojom se nalazio u braku 11 godina), Jefferson
je do kraja života ostao udovac; u svojem braku imali su
šestero djece od kojih je samo dvoje preživjelo do zrelih
godina. Godine 1802. pojavile su se glasine da je Jefferson također otac djece Sally Hemings, njegove ropkinje.
Godine 1998. godine DNK tekstom otkrivena je povezanost između posljednjeg djeteta i Jeffersonove obiteljske
linije. Premda povjesničari ističu da potonji dokaz može
ukazivati i na to da je netko drugi otac, većina je zakljuU onome što je sam nazvao Revolucijom 1800. godine, čila da je Jefferson imao dugogodišnju vezu s Hemings i
Jefferson je izabran za Predsjednika SAD-a te je nad- da je upravo on otac najmanje jednog djeteta, a najvjerozirao kupnju ogromnog dijela teritorija današnje države jatnije svih šestero djece, od kojih je četvero preživjelo
Louisiana od Francuske (1803. godine), a također je pos- do zrelih godina.
lao i ekspediciju Lewis i Clark (1804. - 1806.) da istraže
područja novog zapada. Njegov drugi mandat uglavnom
su označile nevolje poput propalog suđenja za izdaju nje- 1 Rani život i karijera
govog bivšeg Potpredsjednika Aarona Burra. Uz eskalirajuće probleme s Britanijom koja je optuživala Ameriku zbog neutralnosti i prijetila obustavom dostave pu- Kao treće od desetero djece, Thomas Jefferson rođen je
tem mora, u gospodarskom ratu koji je uslijedio poku- 13. travnja 1743. godine u obiteljskoj kući u Shadwellu
šao se boriti nizom Zakona o embargu koje je donio, a (država Virginia). Njegov otac bio je Peter Jefferson,
koji su samo dodatno naškodili američkoj trgovini. Go- vlasnik plantaže i nadzornik. Moguće je da Jefferson ima
dine 1807. Predsjednik Jefferson je u Zakon stavio čla- welško podrijetlo, premda to do danas nije sigurno dokanak o zabrani uvoza robova u Sjedinjene Države. Premda zano. Njegova majka bila je Jane Randolph, kćerka Ishase u znanstvenim istraživanjima i školskim udžbenicima ma Randolpha, kapetana broda i vlasnika plantaže. Peter
Jefferson i danas smatra jednim od najvećih američkih i Jane oženili su se 1739. godine. Thomas Jefferson nipredsjednika, od druge polovice 20. stoljeća mnogi po- je pokazivao pretjerani interes za svoje pretke; jedino je
vjesničari su ga učestalo kritizirali upravo zbog pitanja znao za postojanje svog djeda s očeve strane.
ropstva.[1]
Prije svoje smrti 1745. godine, udovac William RanKao jedan od vođa razdoblja Prosvjetiteljstva, Jefferson dolph - stari prijatelj Petera Jeffersona - imenovao je Peje bio polimat koji je tečno govorio pet jezika i bio tera da bude upravitelj Tuckahoe plantaže te da se brizainteresiran za područja znanosti, izuma, arhitekture, ne za njegovih četvero djece. Te godine obitelj Jefferreligije i filozofije, a koji će ga svi dovesti do osnivanja son preselila se u Tuckahoe gdje će ostati živjeti narednih
Sveučilišta u Virginiji nakon što mu završi drugi man- sedam godina prije povratka u Shadwell, 1752. godine.
dat za Predsjednika SAD-a. Sam je dizajnirao svoju ve- Peter Jefferson umro je 1757. godine, a imanje Jeffersoliku palaču na imanju koje se prostiralo na 5 tisuća ju- novih podijeljeno je između njegova dva sina: Thomasa
tara u Charlottesvilleu (država Virginia), a koju je na- i Randolpha. Thomas je naslijedio otprilike 5 tisuća juzvao Monticello. Premda nije bio jak govornik, Jefferson tara zemlje, uključujući i Monticello, te između 20 i 40
nad imanjem nakon što je
je bio vješt pisac i često se dopisivao s mnogim ugled- robova. Preuzeo je kontrolu
napunio 21 godinu života.[3]
1

2

1.1

1 RANI ŽIVOT I KARIJERA

Obrazovanje

Jefferson je svoje obrazovanje u djetinjstvu započeo pod
vodstvom tutora. Godine 1752. započeo je pohađati lokalnu školu koju je vodio škotski prezbiterijanski
svećenik. U dobi od devet godina života, Jefferson je
započeo učiti latinski, grčki i francuski jezik; naučio je
jahati konje i započeo je proučavati prirodu. Od 1758.
do 1760. godine učio je pod okriljem Velečasnog Jamesa Mauryja blizu Gordonsvillea, država Virginia. Dok se
družio s Mauryjevom obitelji, učio je povijest, znanost i
klasiku.

jedničke ljubavi prema glazbi.[7] [8] Tijekom njihovog desetogodišnjeg braka, Martha je rodila šestero djece: Marthu, zvanu Patsy (1772. - 1836.); Jane (1774. - 1775.);
nikad imenovanog sina (1777.); Mary Wayles, zvanu Polly (1778. - 1804.); Lucy Elizabeth (1780. - 1781.) i Lucy
Elizabeth (1782. - 1785.). Jedino su Martha i Mary preživjele do zrelih godina.[9]
Nakon što John Wayles, Marthin otac, umro 1773. godine, ona i njezin suprug Jefferson naslijedili su njegovih
135 robova, 11 tisuća hektara zemlje i dugove njegovog
imanja. Godinama su Jefferson i ostali nasljednici otplaćivali te dugove, a zbog svega je obitelj Jefferson upala
u financijske probleme. Nedugo potom Martha Jefferson je obolila od dijabetesa, a učestala rađanja dodatno
su pogoršavala njezino stanje. Nekoliko mjeseci nakon
rođenja njihovog posljednjeg djeteta, u dobi od 33 godine
života Martha je umrla (6. rujna 1782. godine). Jefferson je bio prisutan za vrijeme njezine smrti pored kreveta
i cijeli ga je događaj izuzetno pogodio. Tijekom sljedeća tri tjedna, Jefferson se zatvorio u sobu gdje je hodao
naprijed-natrag do točke fizičke iznemoglosti. Kasnije je
išao u dugačke šetnje napuštenim cestama kako bi tugovao za suprugom.[9] Kao što joj je i obećao prije smrti,
nikada se nije ponovno oženio.

U dobi od 16 godina života, Jefferson je započeo pohađati koledž William & Mary u Williamsburgu i tada je
prvi put upoznao profesora prava Georgea Wythea koji
će mu postati mentor i jako utjecati na njegov kasniji život. Profesor William Small, koji je upoznao entuzijastičnog Jeffersona s djelima autora poput Johna Lockea,
Francisa Bacona i Isaaca Newtona, učio ga je matematici,
metafizici i filozofiji.[4] U to je vrijeme Jefferson također
radio na poboljšanju svog znanja iz francuskog i grčkog te
je svirao violinu. Kao marljiv učenik, Jefferson je pokazivao strastvenu znatiželju na gotovo svim područjima[5]
te diplomirao 1762. godine završivši studij za samo dvije godine. Dok je radio kao pravni službenik za Wythea,
proučavao je pravo. U tom razdoblju također je čitao
razne engleske klasične tekstove i upoznavao se s politič- 1.3
kim radovima. Primljen je u odvjetničku komoru države
Virginije 1767. godine.

Monticello

Kroz cijeli svoj život Jefferson je učio iz raznih knjiga.
Skupljao je na tisuće knjiga u svojoj knjižnici u
Monticellu. Kada mu je umro otac Peter, Thomas je skupa s još nekim drugim stvarima - naslijedio i knjižnicu. Većinu njegove kasnije knjižnice također su sadržavale i knjige koje mu je nakon svoje smrti u oporuci ostavio George Wythe. Nakon što su Britanci spalili
kongresnu knjižnicu 1814. godine, Jefferson je ponudio
na prodaju svoju kolekciju od preko šest tisuća knjiga
po cijeni od četiri dolara po knjizi. Kasnije, nakon što
je shvatio da više ne posjeduje većinu knjiga u kolekciji, napisao je pismo Johnu Adamsu u kojem je istaknuo:
“Ne mogu živjeti bez knjiga.” Uvijek željan znanja, Jef- Monticello 2010. godine
ferson je gotovo instantno započeo kupovati nove knjige
i nastavio čitati i učiti iz njih gotovo cijeloga života.[6]
Godine 1768. Jefferson je započeo graditi svoju primarnu rezidenciju, Monticello, na vrhu brda, na plantaži koja
se prostirala do 5 tisuća hektara.[10] Rezidenciju su veći1.2 Brak i obitelj
nom izgradili lokalni zidari i tesari kojima su pomagali
Nakon što je nekoliko godina radio kao putujući Jeffersonovi robovi. Jefferson se 1770. godine uselio
odvjetnik, Jefferson se oženio s 23-godišnjom udovicom u Južni paviljon gdje mu se dvije godine poslije pridruMarthom Wayles Skelton, 1. siječnja 1772. godine. žila i supruga Martha. Pretvorivši Monticello u remekon je postao Thomasov dugotrajni
Martha Jefferson bila je atraktivna, elegantna i popularna djelo neoklasicizma
[11]
projekt.
među svojim prijateljima; često je bila Jeffersonova hostesa i upravljala je njihovim velikim zajedničkim imanjem. Imali su sretan brak; Martha je puno čitala, plela i
na amaterskoj razini se bavila glazbom. Jefferson je svirao violinu, a Martha ga je pratila na glasoviru. Govorilo
se da je privukla Thomasa prvenstveno zbog njihove za-

Dok je radio kao Ministar u Francuskoj između 1784.
i 1789. godine, Jefferson je imao priliku vidjeti neke
klasične građevine o kojima je čitao u svojim knjigama, a također je otkrio i “moderne” trendove u francuskoj
arhitekturi koji su u to vrijeme posebno bili popularni u

2.1

Deklaracija o nezavisnosti

Parizu. Godine 1794., nakon što je prestao biti Državni tajnik (1790. - 1793.) započeo je ponovnu izgradnju Monticella temeljenu na svemu onome što je vidio u
Europi. Pregradnja je trajala gotovo cijelo vrijeme dok
je on bio Predsjednik SAD-a (1801. - 1809.). Najupečatljiviji dodatak građevini bila je izgradnja osmerokutne
kupole.[12]

1.4

Odvjetnički posao

U kolonijalnoj državi Virginia, Jefferson je radio kao odvjetnik u razdoblju od 1768. do 1773. godine sa svojim
prijateljem i mentorom Georgeom Wytheom.[13] Lista
njegovih klijenata uključivala je članove elitnih obitelji
iz Virginije, uključujući i članove obitelji njegove majke, Randolphe.[13] Uz to što se bavio pravom, Jefferson
je u razdoblju od 11. svibnja 1769. godine do 20. lipnja
1775. godine predstavljao okrug Albemarle u Kući Burgesses u Virginiji.[14] Nakon što je britanski Parlament
1774. godine donio Nepodnošljivi zakon (Intolerable Acts), Jefferson je napisao niz rezolucija protiv istog. Kasnije će te rezolucije biti proširene i postati ono što se danas
zove A Summary View of the Rights of British America, a
u kojima je Jefferson istaknuo svoje vjerovanje da ljudi
imaju pravo upravljati samima sobom.[15]

2

Politička karijera od 1775. do
1800.

Deklaracija o nezavisnosti,
Faksimil kopija iz 1823.

3

2.1 Deklaracija o nezavisnosti
Ubrzo nakon što je izbio Američki rat za neovisnost, Jefferson je od lipnja 1775. godine započeo služiti kao delegat na Drugom kontinentalnom kongresu SAD-a. U samom Kongresu nije poznavao mnogo ljudi, ali se uglavnom slagao s Johnom Adamsom koji se skupa sa svojim
rođakom Samuelom nametnuo kao vođa konvencije. Jefferson i Adams ubrzo su postali prijatelji i njihovo prijateljstvo potrajat će do kraja njihovih života; prijateljstvo
je također dovelo do prve verzije Deklaracije o nezavisnosti koju je napisao upravo Jefferson. Kada je Kongres
započeo razmišljati o prihvaćanju Rezolucije o nezavisnosti u lipnju 1776. godine, Adams se pobrinuo da upravo Jefferson bude izabran među petoricom onih koji će
napisati Deklaraciju koja podupire njihovu rezoluciju.[16]
Nakon što su raspravili o generalnom sadržaju dokumenta, odbor je odlučio da će upravo Jefferson biti taj koji će
napisati njegovu prvu verziju.[17] Sam odbor, a pogotovo
Jefferson, mislili su da Adams treba napisati dokument.
Ipak, Adams je nagovorio odbor da izaberu Jeffersona
koji je nevoljko pristao i obećao da će se konzultirati s
mlađim članovima. Tijekom sljedećih sedamnaest dana,
iako je imao ograničeno vrijeme za pisanje, Jefferson je
uspio sastaviti prvu verziju.[18] Konzultirajući se s drugim
članovima odbora, Jefferson se također služio i svojim ranijim radom - Ustavom države Virginija; zatim Virginijinom Deklaracijom o pravima, autora Georgea Masona
i drugim izvorima. Ostali članovi odbora u njegovom su
tekstu napravili neke izmjene. Jedna od njih je bila i Jeffersonova rečenica: “Smatramo da su ove istine svete i
da ih je nemoguće opovrgnuti...”, a Franklin je to promijenio u: “Smatramo ove istine jasnima i očevidnima.”
Konačna verzija Deklaracije predstavljena je Kongresu
28. lipnja 1776. godine. Naziv dokumenta glasio je:
“Deklaracija predstavnika Sjedinjenih Američkih Država okupljenih u Kongresu”.[19]
Nakon što su 2. srpnja izglasali Rezoluciju o nezavisnosti, Kongres je svoju pažnju posvetio samoj Deklaraciji. Kroz sljedeća tri dana debata, Kongres je napravio
promjene i izbrisao gotovo četvrtinu teksta od kojih se
posebno mora istaknuti onaj koji je govorio o trgovini
robovima. Jeffersonu se promjene nikako nisu svidjele,
ali odlučio je ne govoriti javno o tome. Dana 4. srpnja 1776. godine Kongres je ratificirao Deklaraciju o
nezavisnosti i delegati su potpisali dokument. Deklaracija će kasnije postati jedno od Jeffersonovih najvećih
životnih postignuća; njegov predgovor i danas se smatra
trajnom izjavom o ljudskim pravima. Svi ljudi rođeni su
jednakima često je nazivana “jednom od najbolje poznatih rečenica na engleskom jeziku svih vremena”[20] koja
u sebi također sadržava i “najpotentnije i najznačajnije
riječi američke povijesti.” Sam taj odlomak predstavlja
moralni standard na kojem Sjedinjene Države kao takve
počivaju. Upravo ovo gledište o jednakosti ljudi u svojoj kampanji promovirao je Abraham Lincoln koji je na
njemu temeljio cijelu svoju filozofiju i često isticao da
Deklaracija kao izjava principa treba biti ono prema če-

4

2 POLITIČKA KARIJERA OD 1775. DO 1800.

mu se interpretira Ustav SAD-a.[21]

su zajedno vjerovali da nije preuzeo odgovornost koju je
trebao kao guverner. Nakon toga nije ponovno izabran
za istu poziciju.

2.3 Član Kongresa i ministar u Francuskoj

Jeffersonov portret Roberta Fielda (1800. godine)

2.2

Guverner Virginije

Godine 1779., u dobi od 36 godina života, Jefferson je
izabran za guvernera savezne države Virginia.[22] Tadašnji mandat guvernera iznosio je godinu dana pa je ponovno izabran za isto mjesto i 1780. godine. Te godine kao guverner glavnim gradom države proglasio je
Richmond umjesto dotadašnjeg Williamsburga. Jefferson je služio kao ratni guverner dok su ujedinjene kolonije vodile revolucionarni rat protiv Velike Britanije.
Kasne 1780. godine kao guverner pripremio je grad Richmond za napad na način da je premjestio sve vojne namirnice u ljevaonicu koja se nalazila nekoliko kilometara van grada. General Benedict Arnold saznao je za to i
uskoro zauzeo ljevaonicu. Također mu je predugo trebalo
da podigne vojsku na noge. U siječnju 1781. godine evakuirao je Richmond kako se rat približavao. Cornwallis
je ranog lipnja iste godine na tajnu misiju poslao konjicu
od 250 vojnika kojima je na čelu bio Banastre Tarleton sa
zadatkom da uhvate guvernera Jeffersona i članove njegovog kabineta u Monticellu,[22] ali Jack Jouett iz vojske
Virginije saznao je za plan i na vrijeme obavijestio svoje
kolege. Jefferson je uspio pobjeći u Poplar.[23] Upravo
su ga zbog odluke da pobjegne iz glavnog grada u to vrijeme snažno kritizirali, a povjesničari ga zbog iste stvari
kritiziraju i danas. Članovi kabineta brzo su se sastali
u lipnju 1781. godine u gradu Staunton. Odredili su da
će nagraditi Jouetta s parom pištolja i mačem, ali su također naredili daljnju istragu Jeffersonovih djela budući

Spomen-ploča na Champs-Élyséesu u Parizu koja označava
mjesto na kojem je Jefferson boravio dok je bio ministar SAD-a
u Francuskoj.

Nakon pobjede u ratu i mirovnog sporazuma s Velikom
Britanijom, 1783. godine SAD su osnovale Kongres
Konfederacije (neslužbeno zvan Kontinentalni kongres)
u kojem je Jefferson služio kao delegat države Virginia.
Kao član odbora osnovanog za određivanje tečajnih stopa, predložio je da američka valuta bude izražena u decimalnom sistemu; plan je prihvaćen. Također je predložio osnivanje Odbora SAD-a koji će funkcionirati kao
izvršna ruka Kongresa. Plan je prihvaćen, ali u praksi
se pokazao neostvarivim. Jefferson je napisao i propis u
kojem se na svim teritorijima SAD-a ukida ropstvo, ali
isti nije uveden u zakon.[24] Kada je izabran za ministra u
Francuskoj, dao je ostavku na svoje mjesto u Kongresu.
Nakon što mu je umrla supruga, prijatelji poput Johna
Adamsa primijetili su da je Jefferson toliko depresivan
da im se činio kako bi mogao biti na rubu suicida. Vjerovali su da će, ako ga pošalju u Francusku, barem malo prestati misliti na mrtvu suprugu pa su ga postavili za
tamošnjeg ministra, 1785. godine. Jeffersonovo vrijeme provedeno u Francuskoj prošlo je dosta nezapaženo,
djelomično i zbog toga što mu je bilo jako teško naći se
na mjestu svog prethodnika Benjamina Franklina koji je
u to vrijeme bio jedan od najpoznatijih ljudi na svijetu. Uživao je u arhitekturi, umjetnosti i kulturi salona

2.5

Izbori 1796. godine i Potpredsjednik

5

u Parizu. Često je večerao s najuglednijim ljudima toga
grada te skladištio vina koje će kasnije ponijeti sa sobom u SAD.[25] Za vrijeme boravka u Parizu, Jefferson
se dopisivao s mnogim ljudima koji su imali važnu ulogu
u nadolazećoj Francuskoj revoluciji.[26]

Jefferson je podupirao Francuze u njihovoj borbi protiv
Britanaca 1793. godine.[30] Vjerovao je da domaći politički uspjeh ovisi o uspjehu francuske vojske u Europi.
Iste godine Francuski ministar Edmond-Charles Genêt
prouzrokovao je krizu nakon što je pokušao utjecati na
Jeffersonova najstarija kćerka Martha, poznata pod ime- javno mnijenje američkog naroda, nešto što je Jefferson
nom Patsy, otišla je s njim u Francusku 1784. godine. pokušao spriječiti.
Njegove dvije mlađe kćeri ostavljene su na skrb prijate- S britanskim ministrom vanjskih poslova u SAD-u od
ljima u SAD-u.[22] Za ispomoć, Jefferson je kupio neko- 1791. godine, Georgeom Hammondom, Jefferson je poliko robova uključujući i Jamesa Hemingsa koji se uvjež- kušao ostvariti tri važna cilja: osigurati britansko priznabavao za francuskog kuhara kako bi mu što bolje služio. nje kršenja Sporazuma u Parizu (1783.); napuštanje svoJeffersonova najmlađa kćerka Lucy umrla je od hripavca jih mjesta na sjeverozapadu (teritorij između planina Ap1784. godine u SAD-u što ga je dodatno devastiralo.[27] palachian i rijeke Mississippi, sjeverno od države Ohio);
Godine 1786. Jefferson je upoznao i zaljubio se u Mariju te kompenzaciju SAD-u kojom bi se naplatili američki
Cosway, priznatu talijansko-englesku umjetnicu i glazbe- vlasnici robova za one robove koje je Britanija oslobonicu u dobi od 27 godina života. Tijekom perioda od šest dila ili evakuirala na kraju rata. Prema bilješkama Johna
tjedana učestalo su se viđali. Kao udana žena, Marija se C. Millera, nakon što se njih dvojica nisu uspjela dogovouskoro vratila u Veliku Britaniju, ali njih dvoje nastavi- riti o ničemu, Jefferson je dao ostavku u prosincu 1793.
li su se dopisivati dugo godina nakon susreta.[27] Godinu godine.[31]
dana kasnije Jefferson je pozvao svoju najmlađu kćerku
Polly, tada devetogodišnju djevojčicu, da ga dođe posjetiti. Također je tražio da malu Polly na prekooceanskom
putovanju prati i netko od robova. Igrom slučaja to je bila
Sally Hemings, mlađa sestra Jamesa koja je živjela dvije 2.5 Izbori 1796. godine i Potpredsjednik
godine u Jeffersonovoj kući u Parizu. Prema svjedočenju njezinog sina Madisona Hemingsa, Sally i Jefferson u
Parizu su započeli seksualnu vezu i ona je zatrudnjela.[28] Kao predsjednički kandidat Demokrata-Republikanaca
Pristala je vratiti se u SAD kao njegova konkubina nakon (tada zvanih samo Republikanci) 1796. godine Jefferšto joj je Jefferson obećao da će osloboditi njezinu djecu son je izgubio od Johna Adamsa, ali je dobio dovoljno
elektorskih glasova da postane Potpredsjednik (1797. kada odrastu.[28]
1801.). Jedna od glavnih zaduženja Potpredsjednika je
bila i upravljanje Senatom, a Jefferson je bio zabrinut nedostatkom njegovih pravila kojima su odluke padale na
2.4 Državni tajnik
predsjednika službe. Godinama prije nego je došao na
prvu poziciju, Jefferson je proveo dosta vremena proučaU rujnu 1789. godine Jefferson se iz Francuske vratio vajući procedure i pravila upravničkih tijela. Kao student
u SAD sa svoje dvije kćerke i robovima. Odmah nakon prepisao je bilješke iz britanskog parlamentarnog zakopovratka, predsjednik Washington mu je pisao i zamolio na u mali priručnik kojeg će kasnije prozvati Parlamenga da prihvati mjesto u njegovom kabinetu kao Državni tarnom džepnom knjižicom. Jefferson je također bio član
odbora koji je osnovan kako bi donio pravila Kontinentajnik. Jefferson je pristao.
Kao Washingtonov državni tajnik (1790. - 1793.), talnog kongresa 1776. godine. Kao Potpredsjednik bio
Jefferson se učestalo svađao s ministrom financija je spreman reformirati senatorske procedure.
Alexanderom Hamiltonom o pitanjima nacionalne fiskalne politike,[29] a pogotovo oko pitanja financiranja ratnih dugova. Kasnije je Jefferson proglasio Hamiltona i
Federaliste “rojalistima” i napisao: “Hamilton i njegovi
pristalice uzdišu nad krunama, dijademama i mitrama.”
Zbog svog protivljenja Hamiltonu, Jefferson i James Madison organizirali su i vodili anti-administracijsku stranku (nazvanu Republikanskom strankom, kasnije znanom
i kao Demokrati-Republikanci). Radio je s Madisonom
i svojim voditeljem kampanje Johnom J. Becklyjem kako bi stvorio nacionalnu mrežu republikanskih saveznika.
Zbog svojih političkih akcija i njegovih učestalih okršaja s Hamiltonom, predsjednik Washington mu je skoro
uručio ostavku. Premda je Jefferson sam dao ostavku,
Washington mu nikad nije oprostio i njih dvojica do kraja života više nisu razgovarali.

Dok je trajao Kvazi-rat, Federalisti su pod vodstvom Johna Adamsa započeli novačenje, uvodili nove poreze i donijeli Zakon o strancima i pobuni (Alien and Sedition
Acts). Jefferson je vjerovao kako je glavna namjera tih
zakona suzbijanje Demokrata-Republikanaca prije nego
opasnih stranaca premda su svi zakoni imali rok trajanja. Jefferson i Madison potajno su pisali Rezolucije
Kentuckyja i Virginije koje su bile temeljem prava država, a u kojima je istaknuto da federalna vlast nema
prava upotrijebiti svoju moć na ostale države.[32] Utjecaj Jeffersonove doktrine o pravima država odjeknuo je
tijekom Američkog građanskog rata, a i kasnije. U jednom trenutku Jefferson je napisao verziju prijetnje države Kentucky za odcjepljenje. Jeffersonov biograf Dumas
Malone tvrdi da, u slučaju da su ostali znali u to vrijeme
što radi, Jefferson bi bio optužen za izdaju.[33]

6

3

3 PREDSJEDNIK

Predsjednik

Berberska obala Sjeverne Afrike 1806. godine. Lijevo je Maroko
kod Gibraltara, u sredini je Tunis; desno se nalazi Tripoli koji se
proteže prema istoku

3.1 Prvi berberski rat

Slika Thomasa Jeffersona slikara Rembrandta Pealea (1805.
godine)

Blisko surađujući s Aaronom Burrom, Jefferson je okupio svoju stranku i kandidirao se na predsjedničkim izborima 1800. godine. Jefferson i Burr dobili su većinu
elektorskih glasova, ali budući nitko od njih nije imao
potrebnu većinu izbori su se odlučili u Zastupničkom domu Kongresa kojim je upravljala Federalistička većina.
Premda Federalisti nisu htjeli za Predsjednika ni Jeffersona ni Burra, Hamilton je nagovorio svoju stranku da
bi Jefferson bio manje političko zlo od Burra te da bi
skandal s elektorskim procesom mogao uzdrmati novi
Ustav. Dana 17. veljače 1801. godine Zastupnički dom
izabrao je Jeffersona za Predsjednika SAD-a, a Burra
za Potpredsjednika. Svoju pobjedu Jefferson je uvelike
dugovao broju elektorskih glasova s Juga.[34][35] Upravo
zbog toga neki su ga prozvali “Crnim Predsjednikom”, a
kritičari poput Mercury and New-England Palladium of
Boston istaknuli su da je Jefferson imao petlju slaviti izbore kao pobjedu demokracije unatoč tome što je osvojio “hram slobode na ramenima robova”.[35] Jefferson je
zakletvu položio 4. ožujka 1801. godine u vrijeme kada
su stranačke razlike između Demokrata-Republikanaca i
Federalista rasle do alarmantnih proporcija. Zbog posla
kojeg su obavljala njegova dva prethodnika, kao i zbog
trenutnog stanja u Europi, Jefferson je naslijedio predsjedništvo s relativno malo hitnih poslova. Premda su
on i njegovi pristaše pokušali podrivati nekoliko uspjeha
njegova dva prethodnika - uključujući nacionalnu banku,
vojsku i federalni porezni sustav - bili su tek djelomično
uspješni u svojoj nakani.

Desetljećima su pirati Sjeverne Afrike napadali američke
brodove i porobljavali članove posade te tražili velike
otkupnine za njihovo puštanje. Prije proglašenja nezavisnosti, američki trgovački brodovi bili su zaštićeni od
berberskih pirata mornarskim i diplomatskim utjecajem
Velike Britanije. Kada je započela Američka revolucija,
Francuska je do 1778. godine štitila američke brodove
potpisom savezništva u kojem je navedeno da Francuzi moraju štititi “američku flotu protiv svih oblika nasilja, uvreda i napada...” Dana 20. prosinca 1777. godine marokanski sultan Mohammed III objavio je da će
američki trgovački brodovi biti pod zaštitom sultanata
i da slobodno mogu ploviti prema Mediteranu i uzduž
njegove obale. Marokansko-Američki sporazum prijateljstva najstariji je američki sporazum koji nikada nije
prekršen.[36]
Nakon proglašenja nezavisnosti, SAD su morale zaštititi svoje trgovačke brodove. U to vrijeme SAD su plaćale 80 tisuća dolara berberskim državama svoju zaštitu
od napada pirata, baš kao što su radile Britanija i Francuska. Nakon što je Tripoli poslao nove zahtjeve novom
Predsjedniku u kojima je navedeno da im se mora odmah
platiti 225 tisuća dolara (uz dodatnu godišnju sumu od 25
tisuća dolara), predsjednik Jefferson je odbio i u tom trenutku odlučio da bi jednostavnije bilo upustiti se u bitku s
piratima nego pristati na njihove uvjete. Kao rezultat, paša Tripolija je objavio rat SAD-u dana 10. svibnja 1801.
godine i tako je započeo Prvi berberski rat. Prije nego
je izabran za Predsjednika, Jefferson se protivio financijskim troškovima koje je zahtijevala mornarica i smatrao
je da se isti trebaju koristiti isključivo za obalnu obranu.
Međutim, nakon učestalih i neprekidnih napada pirata na
američke brodove na Atlantiku i Mediteranu te sistematskih otmica američkih članova posade, Jefferson isto više
nije mogao ignorirati.
Dana 15. svibnja Jeffersonov kabinet jednoglasno je iz-

3.3

Ekspedicija Lewis i Clark

glasao odluku da se pošalju tri fregate prema Mediteranu
s naredbama da pokažu vlastitu snagu u bitkama, ali da
prvenstveno probaju naći mirovno rješenje; budući je na
snazi ratno stanje, sami mogu odlučiti što je najbolje napraviti. Fregate su se sastojale od danas svjetski poznatih
USS Philadelphia, USS President i USS Essex uz škunu
USS Enterprise te su postale prve fregate u povijesti koje su prešle Atlantski ocean. Pod vodstvom komodora
Richarda Dalea eskadrila je uplovila u Mediteran 1. srpnja gdje se zaustavila kod Gibraltara kako bi pobrala namirnice i doznala nove informacije. Upravo tu je Dale
saznao da je Tripoli već objavio rat SAD-u.[37] Jefferson
i mlada američka mornarica natjerali su Tunis i Alžir da
prekinu svoje savezništvo s Tripolijem što ga je u konačnici i koštalo rata. Jefferson je također naredio pet
odvojenih mornaričkih bombaških napada na Tripoli, a
rezultat svega je bila obnova mira na Mediteranu (barem
neko vrijeme).[38] Ipak, Jefferson je do kraja svoje administracije nastavljao plaćati novčanu naknadu berberskim državama za zaštitu svojih trgovačkih brodova od
pirata.[39]

3.2

Kupnja kolonije Louisiane

Karta kupljene kolonije Lousiane i ondašnjih SAD-a.

7
zahtjev, Pierre Samuel du Pont de Nemours, francuski
plemić koji je imao blisku suradnju s Jeffersonom i Napoleonom također je pomogao u kupoprodajnim pregovorima. Napoleon je predložio prodaju kompletnog teritorija za cijenu od 15 milijuna dolara što je Ministar
financija Albert Gallatin vrlo lako isplatio. Ugrabivši priliku Jefferson je postupio suprotno propisanom ustavnom
autoritetu i premda će ga Federalisti kritizirati zbog toga
što se nije savjetovao s njima, većina je ipak smatrala da
je to bila prilika koja nije smjela biti propuštena.[41] Dana
20. prosinca 1803. godine u New Orleansu je spuštena
francuska zastava i podignuta američka na taj način simbolizirajući transfer kompletnog teritorija Louisiane.[42]
Po pitanju glavnog igrača kupoprodaje Louisiane mišljenje povjesničara se razlikuje; Jeffersonov biograf Peterson ističe da mišljenja variraju od onih koji zasluge pridaju Napolenu do onih koji zasluge pridaju Jeffersonu, njegovom državnom tajniku Jamesu Madisonu i njegovom
glavnom pregovaraču Jamesu Monroeu. Peterson se slaže
s mišljenjem Jeffersonovog ljutog rivala, Alexandera Hamiltona, da se zapravo radilo o “ludoj sreći”. Joseph Ellis,
još jedan Jeffersonov biograf, vjeruje da je kupoprodaji
pridonio niz različitih elemenata.[43] Povjesničar George
Herring rekao je da, iako je kupnja donekle bila rezultat
Jeffersonove i Madisonove “lukave i ponekad ratoborne
diplomacije”, ipak je "često i opravdano proglašavana diplomatskom iznenadnom srećom - rezultatom slučajnosti,
sreće i hira Napoleona Bonapartea.”[44] Posjed nad teritorijem nije bio finaliziran sve dok se Engleska i Meksiko
službeno nisu odrekli svojih prava na sjeverna i južna područja, tijekom predsjedništva Jamesa Polka. Premda je
Francuska izuzeta kao prijetnja, Jefferson je odbio priznati novu republiku, drugu u zapadnoj hemisferi, te joj je
uveo embargo na trgovinu i oružje. Upravo je to otežalo
oporavak zemlje nakon ratova.[45]

3.3 Ekspedicija Lewis i Clark

Nakon kupnje teritorija Louisiana, Jefferson je trebao
istražiti to većinom nepoznato područje i mapirati ga.
Stoga je 1804. godine odredio Meriwethera Lewisa i
Williama Clarka kao vođe ekspedicije (1804. - 1806.)
čiji je zadatak bio istražiti teritorij Louisiane te steći
znanstveno i geografsko znanje i u konačnici pridonijeti europsko-amerikanskoj naseobi Zapada.[46] Dotadašnje
znanje o zapadnom dijelu kontinenta bilo je oskudno i nepotpuno, ograničeno samo na ono što se saznalo od lovaca
na krzna, trgovaca i drugih istraživača. Lewis i Clark, po
kojima je ekspedicija i postala poznata, regrutirali su 45
ljudi za svoju pratnju te proveli cijelu zimu uvježbavajući ih u blizini St. Louisa.[47] Jefferson je ekspediciji postavio nekoliko ciljeva uključujući “direktnu i izvodljivu
vezu s vodom kroz cijeli kontinent za potrebe trgovine”
(dugo-traženi Prolaz na sjeverozapad).[47] Ekspedicija je
Jefferson je 1802. godine poslao Jamesa Monroea i trebala pratiti i mapirati rijeke i skupljati znanstvene poRoberta R. Livingstona u Pariz kako bi pokušali kupiti datke. Do studenog 1805. godine ekspedicija je došla do
grad New Orleans i susjedna obalna područja. Na njegov Pacifika. U vrijeme svog povratka, 1806. godine, eksGodine 1803. dok su Napoleonski ratovi između
Francuske i Britanije bili u punom jeku, Thomas Jefferson autorizirao je kupnju Louisiane, velikog zemljišnog
posjeda Francuske koja je u to vrijeme bila dvostruko
veća od SAD-a. Većina francuskog bogatstva u Novom
svijetu došla je od šećernih plantaža u Santa Domenici
i Gvadalupi na Karibima, ali produkcija je opala nakon
uspona ropstva. Nakon slanja više od 20 tisuća trupa kako bi održali koloniju 1802. godine, Francuska je kasne
1803. godine povukla 7 tisuća preživjelih, nedugo prije
nego što će Haiti proglasiti nezavisnost.[40] Izgubivši prihode od Haitija dok je u isto vrijeme ratovao s ostatkom
Europe, Napoleon je odustao od svog carstva u Sjevernoj
Americi i upotrijebio zarađeni novac kako bi pomogao
ratnim pohodima na domaćoj fronti.[40]

8

3 PREDSJEDNIK

pedicija je ispunila sva Jeffersonova očekivanja skupivši gu 1. siječnja 1808. godine.[52][53] Zakon je propisivao
hrpu novih podataka o topografskim odlikama zemlje i velike kazne za međunarodnu trgovinu robljem, ali nije
njezinim prirodnim izvorima, s detaljima o flori i fauni regulirao onu domaću.
kao i podacima o indijanskim plemenima na zapadu s kojima je Jefferson želio povećati trgovinu.[48]

3.6 Embargo

3.4

West Point

Ideje o nacionalnoj instituciji za vojno obrazovanje postojale su još tijekom trajanja Američke revolucije. U
svibnju 1801. godine Ministar rata Henry Dearborn izjavio je da je Predsjednik imenovao majora Jonathana Williamsa, sina nećaka Benjamina Franklina, koji je trebao
organizirati sve kako bi se takva škola pokrenula. Slijedeći savjete Georgea Washingtona, Johna Adamsa i drugih
Jefferson i Kongres su se 1802. godine složili da odobre
osnivanje i konstrukciju Vojne akademije West Point na
rijeci Hudson u New Yorku. Dana 16. ožujka 1802. godine Jefferson je potpisao Zakon o uspostavi vojnog mira
kojim korpus inženjera osniva i “uspostavlja vojnu akademiju”. Dana 4. srpnja 1802. godine Vojna akademija
West Point službeno je započela s radom kao institucija Politički crtić koji prikazuje trgovce koji izbjegavaju “Ograbme”,
što znači “embargo” napisano unatrag (1807. godine).
za znanstveno i vojno obrazovanje.

3.5

Izbori 1804. i drugi mandat

Tijekom njegovog drugog mandata, Jeffersonova popularnost bila je u padu zbog problema s kojima se suočavao ponajviše onima koje su prouzročili ratovi u Europi, a
koje je postalo sve teže rješavati. Odnosi s Velikom Britanijom oduvijek su bili loši, djelomično i zbog osobne
antipatije koju su osjećali Jefferson i tadašnji britanski
ambasador Anthony Merry. Za vrijeme Jeffersonovog
prvog mandata, Napoleonova pozicija u Europi bila je
relativno slaba pa su pregovori bili olakšani. Međutim,
nakon njegove odlučujuće pobjede u bitci kod Austerlitza 1805. godine, Napoleon je postao puno agresivniji i
većina američkih pokušaja pregovora s njim je propala.
Na sve to Jefferson je odgovorio Zakonom o embargu
1807. godine također usmjerenim i protiv Velike Britanije. Upravo je taj zakon prouzročio ekonomski kaos u SAD-u i u to je vrijeme bio snažno kritiziran (a i
danas).[49] Zbog političkih napada na Jeffersona, pogotovo onih čiji je začetnik bio Alexander Hamilton i njegovi
pristaše, Jefferson je iskoristio Zakon o strancima i pobuni kako bi uzvratio svojim političkim protivnicima. Godine 1807. Jefferson je naredio da se njegovom potpredsjedniku Aaronu Burru sudi za izdaju. Burr je optužen za
urotu nametanja rata protiv SAD-a u pokušaju odvajanja
konfederacije odnosno zapadnih država i teritorija; ipak,
bio je oslobođen optužbi.[50][51] Ustav SAD-a iz 1787.
godine pružao je zaštitu međunarodnoj trgovini robljem
puna dva desetljeća za vrijeme kojih su vlasnici plantaža na krajnjem Jugu zemlje uvozili tisuće i tisuće robova,
više nego u bilo kojem drugom 20-godišnjem razdoblju.
Godine 1807. Kongres je donio Zakon o zabrani uvoza
robova kojeg je Jefferson potpisao i koji je stupio na sna-

Jefferson je zagovarao provedbu Zakona o embargu
1807. godine kako bi zadržao američku neutralnost tijekom Napoleonskih ratova što je i bilo u skladu s politikom francuske kontinentalne blokade usmjerene protiv
Britanije. Jefferson se nadao da će s jedne strane izbjeći
nacionalno poniženje, a s druge strane rat. U konačnici
je bio odgovoran za oba događaja; gospodarstvo kompletnog sjeveroistoka je snažno opalo, on sam bio je izrazito
kritiziran, a njegova je stranka izgubila potporu. Ipak,
umjesto da se povuče Jefferson je poslao savezne agente
da tajno prate krijumčare i ostale prekršitelje.[54][55]
Sam embargo predstavljao je financijsku katastrofu zbog
toga što Amerikanci nisu mogli izvoziti robu, a rašireno nepoštivanje zakona samo je značilo još težu njegovu
provedbu. Svojim većim dijelom, embargo je negativno uticao na američku prekomorsku trgovinu. Svi prostori u SAD-u su patili zbog embarga. U komercijalnoj
Novoj Engleskoj te u državama srednjeg Atlantika brodovi su trunuli u lukama, a što se poljoprivrede tiče - pogotovo one na Jugu - farmeri i vlasnici plantaža nisu mogli izvoziti svoje usjeve. Jeffersonov Ministar financija,
Albert Gallatin, bio je protiv embarga, uspješno predvidjevši njegovu nemogućnost provođenja i negativni odjek
u javnosti.[56]
Iako je često zagovarao što manju saveznu vladu, Jeffersonu je u ovom trenutku bila potrebna nacionalna vlada s
velikom policijskom moću kako bi provela politiku embarga. Predsjednički izbori 1808. godine koje je James
Madison dobio pokazali su da Federalisti ponovno dobivaju na snazi, a pomogli su i u nagovaranju Kongresa na
ukidanje embarga. Nedugo prije nego je otišao s mjesta
Predsjednika, u ožujku 1809. godine, Jefferson je potpisao ukidanje tog katastrofalnog embarga. Umjesto njega

4.2

Posljednji dani

9

donesen je novi Zakon koji nije bio puno efektniji od
prethodnog. Vlada je shvatila da je nemoguće spriječiti
američke brodove u trgovini s europskim trgovcima nakon što napuste svoje luke. Jefferson je ustrajno vjerovao
da problem leži u trgovcima koji nisu imali “republikanske vrline”[57] i sve do svoje smrti zagovarao embargo za
kojeg je smatrao da bi bez problema izbjegao rat koji je
nakon toga uslijedio da su se svi stanovnici SAD-a pridržavali istoga.[58][59]

koja je slobodna od crkvenog utjecaja i u kojoj se studenti mogu specijalizirati u mnogim novim područjima
koja ostala sveučilišta tada nisu nudila. Vjerovao je da
je obrazovanje ljudi dobar način osnivanja organiziranog
društva. Također je vjerovao da bi takve škole trebali
plaćati svi kako bi i oni manjeg imovinskog stanja imali
priliku postati studenti i obrazovati se.[64] Pismo upućeno
Josephu Priestleyju u siječnju 1800. godine ukazuje na
to da je Jefferson planirao pokretanje Sveučilišta desetU većini slučajeva povjesničari i danas kritiziraju Jeffer- ljećima prije njegovog stvarnog osnutka.
sona zbog embarga. Doron Ben Atar smatra da je Jeffer- Godine 1819. osnovao je Sveučilište u Virginiji. Nakon
sonova komercijalna i međunarodna politika bila pogreš- svečanog otvaranja 1825. godine to je bilo prvo sveučilina, bez efekta i štetna za američke interese.[60] Kaplan os- šte koje je svojim studentima nudilo punu listu izbornih
taje pri mišljenju da je rat 1812. godine bio logičan slijed predmeta. Kao jedan od najvećih konstrukcijskih prodogađaja nakon embarga i da su, ušavši u Napoleonske jekata tog vremena u Sjevernoj Americi, sveučilište je
ratove protiv Britanije, SAD izgubile svoju prednost ne- bilo poznato po tome što se u njegovom središtu nalazila
utralnosti.
knjižnica, a ne crkva što je dodatno podupiralo princip
odvajanja crkve od države. U Jeffersonovim originalnim
planovima crkvena kapelica nije postojala. Sve do svoje
smrti, Jefferson je pozivao studente i osoblje sveučilišta
4 Kasnije godine
u svoj dom.
Do 1815. godine Jeffersonova knjižnica sastojala se od
čak 6.487 knjiga koje je prodao Kongresnoj knjižnici za
sumu od 23.950 dolara kako bi zamijenili manju kolekciju uništenu u ratu 1812. godine. Iako je sa zarađenim novcem namjeravao pokriti dio svog velikog duga,
gotovo odmah je započeo kupovati još knjiga.[22] U čast
Jeffersonovoj kontribuciji, internet stranica knjižnice saveznog zakonodavstva nazvana je THOMAS.[61][62] Godine 2007. Jeffersonovo dvodijelno izdanje Kurana iz
1764. godine upotrijebio je republikanac Keith Ellison
kako bi položio zakletvu u Zastupničkom domu.[63] U
veljači 2011. godine New York Times je napisao da je
na sveučilištu Washington u St. Louis otkriven dio Jeffersonove knjižnice koji je sadržavao 24 knjige.[62]

U stilskom smislu, Jefferson je bio zagovornik grčkog i
rimskog stila za koje je vjerovao da najbolje predstavljaju američku demokraciju. Svaki akademski dio sastoji
se od dva kata koji su “licem” okrenuti prema četverokutu dok je sama knjižnica modelirana prema rimskom
Panteonu. Prema istraživanju provedenom među članovima Američkog instituta arhitekata, Jeffersonov kampus predstavlja najznačajniji arhitektonski rad u Americi. Sveučilište je osmišljeno kao kamen temeljac obrazovnog sustava države Virginije. U Jeffersonovoj viziji
svaki građanin države mogao je pohađati sveučilište uz
samo jedan uvjet: da je sposoban za isto.[65][66]

4.2 Posljednji dani
4.1

Sveučilište u Virginiji

U srpnju 1825. godine Jeffersonovo zdravlje počelo se
pogoršavati i do lipnja 1826. godine bio je uglavnom
vezan za krevet. Uzrocima njegove smrti uglavnom se
smatraju kombinacije različitih bolesti i stanja uključujući i upalu pluća. Do svibnja 1826. godine Jeffersonovo zdravlje bilo je toliko loše da je većinu vremena
bio zatvoren u sobi, a tijekom razdoblja dok je bio budan
uglavnom se bavio svojim financijama i dugovima. Dana
22. svibnja Jefferson je upisao posljednje riječi u svoju
knjigu Farm Book istaknuvši da cijena ulja za lampe iznosi jedan dolar i dvadeset i pet centi te je također stavio
i ukupne troškove osvjetljenja svog imanja za prethodni
mjesec. Dana 24. lipnja napisao je svoje posljednje pismo novinama u Washingtonu - The National Intelligencer
- u kojem je još jedanput istaknuo svoju vjeru u princiSveučilište u Virginiji
pe istaknute u Deklaraciji o nezavisnosti. Dana 3. srpnja Jeffersona je za krevet vezala groznica. Shvativši da
Nakon odlaska s mjesta Predsjednika SAD-a, Jefferson nikada više neće napustiti Monticello bio je prisiljen odje nastavio biti aktivan u javnom životu. Želio je osnova- biti poziv u Washington na proslavu pedesete godišnjice
ti novu instituciju za visoko obrazovanje, pogotovo onu Deklaracije.

10

5

OSOBNI ŽIVOT

je vodio velečasni Charles Clay. Pokopan je na groblju
Monticello u pet sati poslijepodne, dan nakon svoje smrti. Prema vlastitom zahtjevu Jeffersonov sprovod bio je
jednostavan i tih. Nisu slane nikakve pozivnice, iako je
nekoliko prijatelja i gostiju došlo na pogreb. Njegove posmrtne ostatke do obiteljskog pogrebnog mjesta nosili su
“sluge, obitelj i prijatelji”.[68]
Jefferson je napisao svoj vlastiti epitaf na nadgrobnom
spomeniku:
“Ovdje leži
Thomas Jefferson
Autor Deklaracije o američkoj nezavisnosti
Zakona o vjerskim slobodama
I otac Sveučilišta u Virginiji.”

Jeffersonov nadgrobni spomenik

Tijekom posljednjih nekoliko sati života društvo su mu
pravili njegov unuk Thomas Jefferson Randolph i njegov
doktor, Robley Dunglison te ostali članovi obitelji i prijatelji. Bio je pomiren s idejom smrti i spreman na nju.
Kada je u jednom trenutku doktor ušao u njegovu sobu, Jefferson je rekao: Vidite doktore, još uvijek sam tu.
Nakon što ga je pregledao, član obitelji i prijatelj su mu
podarili riječi nade i istaknuli da izgleda bolje na što je
Jefferson samo odgovorio: Nemojte niti na trenutak pomisliti da ne znam kakav će biti rezultat svega ovoga. Nakon toga je smireno obznanio svoje želje za pogrebom,
zabranivši bilo kakav oblik slavlja ili parade. Nekoliko
trenutaka kasnije pozvao je ostale članove svoje obitelji
i prijatelje da mu se pridruže oko kreveta i rekao:
Učinio sam za svoju zemlju, za cijelo
čovječanstvo sve što sam mogao
i sada predajem svoju dušu, bez
straha, mojem Bogu - moju kćerku
mojoj domovini.[67]
Nakon što je zaspao Jefferson se probudio oko osam sati
navečer i prozborio svoje posljednje riječi: Je li već četvrti? (srpnja, op. a.) Njegov doktor mu je odgovorio:
Uskoro će biti.
Dana 4. srpnja 1826. godine, deset minuta prije jedan
sat poslije ponoći Jefferson je umro u 83 godini života,
točno na pedesetu obljetnicu Deklaracije o nezavisnosti i
nekoliko sati nakon što su posljednje riječi Johna Adamsa
bile Nezavisnost zauvijek i Thomas Jefferson je preživio.[67]
Već sljedećeg dana održan je Jeffersonov pogreb kojeg

(Here was buried Thomas Jefferson, author of the Declaration of American Independence, Of the Statute of Virginia for religious freedom and Father of the University of
Virginia)
Premda je rođen u bogatoj robovlasničkoj obitelji, Jefferson je imao mnogih financijskih poteškoća i u vrijeme
smrti nalazio se u velikim dugovima.[69] U svojoj oporuci
ostavio je instrukcije o podjeli imanja,[70] a nakon njegove smrti njegovo imanje, stvari i robovi prodani su na
javnim aukcijama koje su započele već 1827. godine.[69]
Godine 1831. Monticello su prodali Martha Jefferson
i preživjeli nasljednici Jamesu Turneru Barclayju[71] , a
1834. godine Barclay je prodao kuću i ostatak zemlje
Uriahu P. Levyju.[72]

5 Osobni život
5.1 Maria Cosway
Tijekom razdoblja provedenog u Parizu gdje je obnašao dužnost Ministra, udovac Jefferson je 1786. godine
upoznao Mariju Cosway, englesku umjetnicu, glazbenicu i skladateljicu. Bila je to visoko obrazovana, udana
žena u koju se Jefferson zaljubio. Njih dvoje odmah su
postali bliski, a o njihovoj navodnoj vezi biografi su često
raspravljali; ona je postala dio njegovog intimnog društva
bliskih prijatelja, a zajedno su proveli gotovo svaki dan
tijekom njihovog šesto-tjednog poznanstva. Iste godine
Cosway se vratila u London, a Jefferson joj je napisao
ljubavno pismo od gotovo četiri tisuće riječi koje je postalo poznato pod nazivom Dijalog glave protiv srca.[73]
Nakon što je Jefferson napustio Pariz, on i Cosway ostali
su prijatelji i dugo godina su se međusobno dopisivali.[74]
Svatko je sačuvao pisma onoga drugoga.[75]

11

5.2

Kontroverze Jefferson - Hemings

Već više od dva stoljeća tvrdnja da je Thomas Jefferson
otac djece svoje ropkinje Sally Hemings predmetom je
mnogih rasprava i nesuglasica. Godine 1802. novinar
James T. Callender, nakon što mu je Jefferson odbio zahtjev da bude upravnik pošte, objavio je optužbe da je Hemings Jeffersonova konkubina i da je on pravi otac nekoliko njezine djece.[76] Priča se ponovila u Federalističkim
novinama tijekom izbornih kampanja 1802. i 1804. godine; većina povjesničara smatra da je Jefferson privatno
negirao navedene tračeve 1805. godine.[77][78]

Thomas Jefferson na planini Rushmore

Sredinom 20. stoljeća povjesničari su ustvrdili da je u
13-godišnjem periodu u kojem je često izbivao, Jefferson zapravo bio u Monticellu, svaki puta točno devet mjeseci prije rođenja sljedećeg djeteta Sally Hemings.[79][80]
Godine 1998., kako bi se ustanovila muška DNK linija, nekoliko istražitelja je provelo studiju Y-DNK živućih nasljednika Jeffersonovog ujaka Fielda te nasljednika Sallynog sina Estona Hemingsa. Rezultati su pokazali
da se Y-DNK podudara s muškom Jeffersonovom obiteljskom linijom, a sve je objavljeno u magazinu Nature.[81] Godine 2000. okupljen je tim povjesničara koji su u svom konačnom izvještaju zaključili da, skupa s
DNK-om i povijesnim dokazima, postoji velika vjerojatnost da je Jefferson pravi otac Estona i vjerojatno ostale
djece Sally Hemings. Godine 2012. Institucija Smithsonian i Udruga Thomasa Jeffersona organizirali su izložbu pod nazivom Ropstvo i Jeffersonov Monticello: Paradoks slobode[82] u Nacionalnom muzeju američke povijesti tvrdeći da većina povjesničara prihvaća činjenicu da
je zbog DNK analiza i povijesnih dokaza Jefferson otac
djece Sally Hemings.[83]
Otkad su DNK testovi javno objavljeni, većina biografa
i povjesničara zaključila je da se udovac Jefferson nalazio u dugogodišnjoj vezi s Hemings.[84][85] Ostali povjesničari, uključujući i skupinu profesora povezanih s nasljedništvom Thomasa Jeffersona, ostaju pri mišljenju da
su izneseni dokazi nedovoljni kako bi se stopostotno zaključilo da je Thomas Jefferson otac te djece te dodatno
ističu mogućnost da je netko drugi iz obitelji Jefferson ponajprije Thomasov brat Randolph ili netko od njegovih
petero sinova - mogao biti otac djece Sally Hemings.[86]

6

Spomenici i počasti

Jeffersonu je odana počast na mnoge načine, uključujući
zgrade koje nose njegovo ime, skulpture te novčanu valutu. Memorijalni centar Thomas Jefferson službeno je
otvoren 13. travnja 1943. godine u Washingtonu točno
na 200-tu obljetnicu njegovog rođenja. Unutarnje uređenje krasi Jeffersonova skulptura visoka čak šest metara te
ugravirani odlomci iz njegovih knjiga. Najpoznatije su riječi ugravirane oko spomenika, blizu krova: Zakleo sam
se pred božjim oltarom na vječno neprijateljstvo protiv tiranije koja ugrožava svakog čovjeka.[87] Tijekom razdob-

Jeffersonova skulptura u Memorijalnom centru Thomasa Jeffersona

lja New Deal 30-ih godina prošlog stoljeća, Demokrati
su odali počast Jeffersonu i Andrewu Jacksonu koje su
prozvali svojim osnivačima i vječnom inspiracijom. Jeffersona su portretirali kao glasnogovornika demokracije
i običnog čovjeka.[88] Predsjednik Franklin D. Roosevelt
pomogao je u odobravanju izrade njegovog spomenika u
Washingtonu.
Lik Thomasa Jeffersona nalazi se na američkim
poštanskim markama još otkad su se započele raditi,
1856. godine. Jefferson je bio drugi predsjednik koji
se počeo nalaziti na poštanskim markama.[89] Njegov
portret također se nalazi i na novčanici od dva američka
dolara te na novčanici predsjedničkog dolara koje su
puštene u cirkulaciju 16. kolovoza 2007. godine.[90]
Jeffersona je zajedno s Georgeom Washingtonom,
Theodoreom Rooseveltom i Abrahamom Lincolnom iza-

12

7

IZVORI

brao kipar Gutzon Borglum za svoju monumentalnu granitnu skulpturu na planini Rushmore (klesanje je odobrio
tadašnji predsjednik Calvin Coolidge).[91]

[24] David Brion Davis, The Problem of Slavery in the Age of
Revolution: 1770–1823, 1975, p. 174

7

[26] Antonina Vallentin, Mirabeau, trans. E. W. Dickes, The
Viking Press, 1948, p. 86.

Izvori

[1] Chernow, 2004 p.589
[2] Rayner, 1834 p.24
[3] Malone 1948 The actual amount of land and slaves that
Jefferson inherited is estimated. The first known record
Jefferson made in regards to slave ownership, was in 1774,
when he owned 41.
[4] Peterson, Merrill D. ed. Thomas Jefferson: Writings. New
York: Library of America, p. 1236.
[5] Thomas Jefferson on Wine by John Hailman, 2006
[6] Jefferson’s Library. Library of Congress, preuzeto 201106-19
[7] Halliday, 2001 pp.48-52

[25] Lawrence S. Kaplan, Jefferson and France: An Essay on
Politics and Political Ideas, Yale University Press, 1980

[27] Thomas Jefferson: Biography. National Park Service,
preuzeto 2007-08-01
[28] Memoirs of Madison Hemings. Frontline. Public Broadcasting Service – WGBH Boston, preuzeto 29. studenoga
2011.
[29] Pearson, Ellen Holmes. "Jefferson versus Hamilton.”
Teachinghistory.org. Accessed 14 July 2011.
[30] “Foreign Affairs,” in Peterson, ed. Thomas Jefferson: A
Reference Encyclopedia (1986) p 325
[31] Miller, 1977 p.117
[32] Primary Documents in American History, Alien and Sedition Acts. Library of Congress, preuzeto 10. svibnja
2011.

[8] Peterson, 1970 p.27
[33] Chernow, 2004, 1928 p.586
[9] Martha Wayles Skelton Jefferson. The White House, preuzeto 10-03-2011

[34] An American History Lesson For Pat Buchana, Kenneth
C. Davis, Huffington Post, July 18, 2009.

[10] Bear, 1967 p.51
[11] “The Orders – 01”. Architecture Week. Preuzeto July 20,
2009.
[12] TJF, Monticello, 2012 Monticello, the House
[13] Henry Stephens Randall, The Life of Thomas Jefferson. p
47
[14] The Thomas Jefferson Papers Timeline: 1743–1827, preuzeto 2009-07-19
[15] Merrill D. Peterson, “Jefferson, Thomas"; American National Biography Online, February 2000.
[16] Maier, American Scripture, 97–105; Boyd, Evolution, 21.
[17] Boyd, Evolution, 22.
[18] Maier, American Scripture, 104.

[35] Thomas Jefferson, the 'Negro President', Garry Wills on
The Tavis Smiley Show, February 16, 2004.
[36] Milestones of American Diplomacy, Interesting Historical
Notes, and Department of State History. U.S. Department
of State, preuzeto 2007-12-17
[37] Guttridge, 2005 pp.257–260
[38] R. B. Bernstein (2005). Thomas Jefferson, Oxford U.P..
[39] Barbary Wars, 1801-1805 and 1815-1816. Milestones:
1801-1829. White House, preuzeto 1. prosinca 2012.
[40] (1995). “Jefferson and Haiti”. The Journal of Southern
History 61.
[41] Wilentz, Sean (2005). The Rise of American Democracy,
str. 108–11, W. W. Norton & Company, New York NY.
ISBN 0-393-05820-4

[19] Becker, Declaration of Independence, 4.
[20] Stephen E. Lucas, “Justifying America: The Declaration
of Independence as a Rhetorical Document”, in Thomas
W. Benson, ed., American Rhetoric: Context and Criticism,
Carbondale, Illinois: Southern Illinois University Press,
1989, p. 85
[21] McPherson, Second American Revolution, 126.
[22] Leonard Liggio, “The Life and Works of Thomas Jefferson”, The Locke Luminary Vol. II, No. 1 (Summer 1999)
Part 3, George Mason University, accessed 10 January
2012
[23] Jouett’s Ride

[42] Key Events in the Presidency of Thomas Jefferson. University of Virginia, preuzeto 6. svibnja 2011.
[43] Peterson 1970; Ellis 2007
[44] Herring, George. From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations Since 1776, p98. Oxford University Press,
2008
[45] (1996). “Jefferson and the Non-recognition of Haiti”.
American Philosophical Society 140: 22–23.
[46] Stephen Ambrose, Undaunted Courage: Meriwether
Lewis, Thomas Jefferson, and the opening of the American West (1996).

13

[47] Woodger, Toropov, 2009 p.150
[48] Harry W. Fritz (2004). The Lewis and Clark Expedition.
Greenwood Publishing Group. p.3, 59
[49] Malone, Dumas (1974). Jefferson the President: The Second Term, Boston: Brown-Little.

[71] Kierner, Cynthia A. (2012). Martha Jefferson Randolph,
Daughter of Monticello: Her Life and Times. Pristupljeno
July 4, 2012.
[72] Kierner, page 246
[73] Jefferson, Thomas. Head and Heart Letter. PBS.org, preuzeto 2007-08-01

[50] Peter Charles Hoffer, The Treason Trials of Aaron Burr
(2008)

[74] Malone

[51] The Aaron Burr Treason Trial (PDF). The Federal Judicial Center, preuzeto 2011-06-19

[75] Thomas Jefferson: Biography. National Park Service,
preuzeto 2007-08-01

[52] Miller, 1980 pp.145-146
[53] Randall, 1994 p.583
[54] Tucker, 1992 ch.23
[55] James Duncan Phillips, “Jefferson’s 'Wicked Tyrannical
Embargo,” New England Quarterly Vol. 18, No. 4 (Dec.,
1945), pp. 466–478 in JSTOR
[56] Nicholas Dungan (28 September 2010). Gallatin: America’s Swiss Founding Father, NYU Press.
[57] Burton Spivak, Jefferson’s English Crisis: Commerce, Embargo, and the Republican Revolution (1978) ch 1
[58] Merwin, 1901 p.142
[59] Peterson, 1960 pp.289-290
[60] Doron S. Ben-Atar, The Origins of Jeffersonian Commercial Policy and Diplomacy (1993) as cited in Cogliano, p
250]
[61] Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiraj
www}},
Ellis, Joseph J. (1994). . Library of Congress,
[62] Roberts, Sam. "A Founding Father’s Books Turn Up",
The New York Times, February 21, 2011
[63] Argetsinger, Amy, Roberts, Roxanne. "But It’s Thomas Jefferson’s Koran!", The Washington Post, January
3, 2007
[64] Jefferson on Politics & Government: Publicly Supported
Education. Etext.lib.virginia.edu, preuzeto 2009-09-02
[65] Academical Village, University of Virginia Historical Archives. Virginia.edu, preuzeto 2011-06-19
[66] Founding of the University, University of Virginia Historical Archives. Virginia.edu, preuzeto 2011-06-19
[67] Rayner, 1834 p9.428–429
[68] James A. Bear, Jr.,The Last Few Days in the Life of Thomas Jefferson,Magazine of Albemarle County History 32
(1974): 77.
[69] Melvin I. Urofsky (2001). The Levy family and Monticello, 1834–1923: saving Thomas Jefferson’s house. Pristupljeno July 12, 2011. ISBN 978-1-882886-16-6
[70] Thomas Jefferson (1859). Henry Augustine Washington
The Writings of Thomas Jefferson: Miscellaneous; 4. Parliamentary manual; 5. Pristupljeno July 12, 2011.

[76] MontBrief
[77] Jefferson’s Blood: Chronology, PBS Frontline, 2000
[78] Annette Gordon-Reed, Thomas Jefferson and Sally Hemings: An American Controversy, University of Virginia
Press, 1998 (reprint, with new foreword, first published
1997), pp. 40–41, 210–223
[79] Winthrop Jordan, White over Black: American Attitudes
Toward the Negro, 1550–1812, Chapel Hill: University
of North Carolina Press, 1968
[80] Fawn McKay Brodie, Thomas Jefferson, An Intimate History (1974)
[81] Foster, EA, Jobling MA, Taylor PG, Donnelly P, de
Knijff P, Mieremet R, Zerjal T, Tyler-Smith C (1998).
“Jefferson fathered slave’s last child”. Nature 396 (6706):
27–28.
[82] Michel Martin, “Smithsonian Sheds Light on Founding
Father’s Slaves”, NPR: Tell Me More,, 20 February 2012,
accessed 25 March 2012.
[83] “Enslaved Families: Sally Hemings”, Slavery at Jefferson’s
Monticello: Paradox of Liberty, 27 January – 14 October
2012, Smithsonian Institution, Accessed 15 March 2012.
[84] Richard Shenkman, “The Unknown Jefferson: An Interview with Andrew Burstein”, History News Network, 25
July 2005, accessed 14 March 2011; "Online Newshour: Thomas Jefferson", pbs.org, 1998-11-02, pristupljeno
2006-08-04
[85] Helen F. M. Leary, National Genealogical Society Quarterly, Vol. 89, No. 3, September 2001, pp. 207, 214 –
218
[86] “The Scholars Commission on the Jefferson-Hemings Issue”, 2001, Thomas Jefferson Heritage Society
[87] Office of the Historic American Buildings Survey/Historic
American
Engineering
Record
(HABS/HAER), of the National Park Service, Library of Congress. Documentation of the Jefferson
Memorial, preuzeto 4. rujna 2009.
[88] Claude Bowers, Jefferson and Hamilton the Struggle for
Democracy in America (1927)
[89] Scott Stamp Catalog, Index of Commemorative Stamps
[90] New York Times/ABOUT.COM. Coins.about.com, preuzeto 7. studenoga 2010.
[91] National Park Service. Carving History. Mount Rushmore
National Memorial, preuzeto 1. travnja 2012.

14

8

8 BIBLIOGRAFIJA

Bibliografija
• Applebaum, Herbert A. (1996). Colonial Americans
at Work, Lanham, Maryland: University Press of
America, Inc.. Url
• Appleby, Joyce (2003). Arthur M. Schlesinger Thomas Jefferson, New York: Times Books. ISBN 08050-6924-0


Morate navesti arhivurl= i arhivnadnevak= dok rabite
{{Citiraj www}},
Barger, Herbert. The Jefferson-Hemings DNA Study. Angelfire internet domain, preuzeto 4. travnja 2012.
• Bear, James Adam (1967). TJefferson at Monticello,
str. 144, University of Virginia Press. ISBN 10:
0813900220 Url1 Url2
• Becker, Carl (1970). The Declaration of Independence: A Study in the History of Political Ideas, Vintage Books. ISBN 978-0-394-70060-1
• Bennett, William J. (2006). “The Greatest Revolution”, America: The Last Best Hope, Nelson Current.
ISBN 978-1-59555-055-2
• Bernstein, Richard B. [2003] (2005). Thomas Jefferson, Oxford University Press. ISBN 978-0-19518130-2
• Blessing, Tim H. (1993). Greatness In The White
House: Rating The Presidents, From George Washington, Penn State University Press. – url
• (1999) The Declaration of Independence: The Evolution of the Text, University Press of New England.
ISBN 978-0-8444-0980-1
• Brodie, Fawn (1974). Thomas Jefferson: An Intimate History, str. 594, W. W. Norton & Company.
Url
• Burstein, Andrew (2006). Jefferson’s Secrets: Death
and Desire at Monticello, Basic Books. ISBN 9780-465-00813-1
• Chernow, Ron (2004). Alexander Hamilton, Penguin Press. ISBN 978-1-59420-009-0
• Cogliano, Francis D (2006). Thomas Jefferson: Reputation and Legacy, Edinburgh University Press.
ISBN 978-0-7486-2499-7
• Crawford, Alan Pell (2008). Twilight at Monticello: The Final Years of Thomas Jefferson, Random
House. ISBN 978-1-4000-6079-5

• Du Bois, William Edward Burghardt (1904). The
suppression of the African slave-trade to the United
States of America, str. 335, Longmans, Green and
Co., New York, London. Url
• Ellis, Joseph J. (1996). American Sphinx: The Character of Thomas Jefferson, Alfred A. Knopf. ISBN
978-0-679-44490-9
• Ellis, Joseph J. (2007). American Creation: Triumphs and Tragedies in the Founding of the Republic,
Knopf. ISBN 978-0-307-26369-8
• Ellis, Joseph J. [2000] (2008). Founding Brothers:
The Revolutionary Generation, Alfred A. Knopf.
ISBN 978-0-375-40544-0
• Ferling, John (2000). Setting the World Ablaze: Washington, Adams, Jefferson, and the American Revolution, Oxford University Press. ISBN 978-0-19513409-4
• Ferling, John (2004). Adams vs. Jefferson: The Tumultuous Election of 1800, Oxford University Press.
ISBN 978-0-19-516771-9
• Finkelman, Paul (April 1994). “Thomas Jefferson
and Antislavery: The Myth Goes On”. The Virginia
Magazine of History and Biography 102 (2): 193–
228.
• Gordon-Reed, Annette (1997). Thomas Jefferson
and Sally Hemings: An American Controversy, University Press of Virginia. ISBN 978-0-8139-1698-9
• Guttridge, Leonard F (2005). Our Country, Right Or
Wrong: The Life of Stephen Decatur, str. 304,
Tom Doherty Associates, LLC, New York, NY,
2006. Url
• Hale, Edward Everett (1896). Illustrious Americans,
Their Lives and Great Achievements, International
Publishing Company, Philadelphia, PA., and Chicago, ILL, Library of Congress, Washington, DC.
• Halliday, E. M. (2001). Understanding Thomas Jefferson, Perennial Harper Collins. ISBN 978-0-06019793-3
• Hayes, Kevin J. (2008). The Road to Monticello:
The Life and Mind of Thomas Jefferson, Oxford
University Press. ISBN 978-0-19-530758-0
• Hitchens, Christopher (2005). Thomas Jefferson:
Author of America, HarperCollins. ISBN 978-0-06059896-9
• Hodges, Graham Russell (2008). Friends of Liberty: A Tale of Three Patriots, Two Revolutions, and
the Betrayal that Divided a Nation: Thomas Jefferson, Thaddeus Kosciuszko, and Agrippa Hull, Basic
Books. ISBN 0-465-04814-5

8.1

Primarni izvori

• Kaplan, Lawrence S (April 1957). “Jefferson, the
Napoleonic Wars, and the Balance of Power”. William and Mary Quarterly 14 (2): 196–217.
• Kierner, Cynthia A. (2012). Martha Jefferson Randolph, Daughter of Monticello: Her Life and Times, str. 400, Univ of North Carolina Press. ISBN
0807835528 Url
• Kolchin, Peter (1993). American Slavery, 1619–
1877, Hill and Wang. ISBN 978-0-8090-2568-8
• Maier, Pauline (1997). American Scripture: Making
the Declaration of Independence, Knopf. ISBN 9780-679-45492-2
• Malone, Dumas (1948). Jefferson, The Virginian,
Little Brown.
• Malone, Dumas (1974). Jefferson the President: Second Term, 1805–1809, Little Brown.
• Malone, Dumas (1992). The Sage of Monticello, Little Brown. ISBN 978-0-316-54478-8
• Mayer, David N. (2012). The Thomas Jefferson –
Sally Hemings Myth and the Politicization of American History. Ashland University, Ashbrook Center, preuzeto 6. travnja 2012.
• Mayer, David N. (1994). The Constitutional Thought of Thomas Jefferson (Constitutionalism and Democracy), str. 397, University of Virginia Press. ISBN 10: 0813914841 Url1 Url2 Url3
• McDonald, Robert M. S. (2004). Thomas Jefferson’s Military Academy: Founding West Point, University of Virginia Press. ISBN 978-0-8139-2298-0
• McEwan, Barbara (1991). Thomas Jefferson, Farmer, McFarland. ISBN 978-0-89950-633-3
• Merwin, Henry Childs (1901). Thomas Jefferson,
str. 164, Houghton, Mifflin. Url
• Miller, John Chester (1980). The Wolf by the Ears:
Thomas Jefferson and Slavery, str. 323, New American Library.Url

15
• Perkins, Bradford (July 1980). “Jefferson’s English
Crisis: Commerce, Embargo, and the Republican
Revolution by Burton Spivak”. William and Mary
Quarterly 37 (3): 518–520.
• Peterson, Merrill D. (1986). Thomas Jefferson and
the New Nation; a Biography, Oxford University
Press. ISBN 978-0-19-500054-2
• Peterson, Merrill D. (1960). The Jefferson Image in
the American Mind, str. 548, University of Virginia
Press.. Url
• Peterson, Merrill D. (1977). The Portable Thomas
Jefferson, str. 1104, Penguin Press. Url
• Randall, Willard Sterne (1994). Thomas Jefferson: A Life, str. 736, Harper Collins. ISBN 0-06097617-9 Url
• (2008) Thomas Barclay (1728–1793: Consul in
France, Diplomat in Barbary, Lehigh University
Press. ISBN 978-0-934223-98-0
• Sloan, Herbert E. (2001). Principle and Interest:
Thomas Jefferson and the Problem of Debt, University Press of Virginia. ISBN 978-0-8139-2093-1
• Tucker, Robert W. (1992). Empire of Liberty: The
Statecraft of Thomas Jefferson, str. 232, Cogliano
Press.
• Wood, Gordon S (2006). Revolutionary Characters:
What Made the Founders Different, Penguin Press.
ISBN 978-1-59420-093-9
• Woodger, Elin (2009). Encyclopedia of the Lewis
and Clark Expedition, str. 438, Infobase Publishing,.
ISBN 0-8160-4781-2 Url
• Wood, Gordon S (2010). Empire of Liberty: A History of the Early Republic, 1789–1815, Oxford University Press. ISBN 978-0-19-503914-6
• U.S. Dept. of State (1911). The Declaration of Independence, str. 11, U.S. Dept. of State,. Url
• Wood, Gordon S. (2011). The Idea of America: Reflections on the Birth of the United States, Penguin
Press. ISBN 978-1-59420-290-2

• Miller, Robert J. (2008). Native America, Discovered and Conquered: Thomas Jefferson, Lewis &
Clark, and Manifest Destiny, University of Nebra8.1
ska Press. ISBN 978-0-8032-1598-6

Primarni izvori

• Thomas Jefferson Foundation,
Monticello.
Monticello. Thomas Jefferson Foundation, Inc,
preuzeto 14. listopada 2012.

• (1999) Thomas Jefferson, Political Writings, str.
623, Cambridge University Press. Url1 Google
eBook

• Onuf, Peter S. (January 2000). “Every Generation
Is An 'Independent Nation': Colonization, Miscegenation and the Fate of Jefferson’s Children”. The
William and Mary Quarterly 57 (1): 153–170.

• Jefferson, Thomas (1999). Edward M. Betts Thomas Jefferson’s Farm Book, University of Virginia:
Thomas Jefferson Memorial Foundation, Inc.. ISBN 1-8828886-10-0

16

9

• (1903) The Writings Of Thomas Jefferson 19 vol.,
str. 494, Izdana pod pokroviteljstvom spomen udruge Thomasa Jeffersona iz SAD-a,. Url1 Google
eBook
Bilješka: Ne toliko iscrpno i točno kao Boydovo izdanje koje ide samo do 1802. godine; ovo je TJ od
rođenja do smrti. Javna domena.
• (1988) The Adams-Jefferson Letters, str. 638, Univ
of North Carolina Press. Url1
• (1900) The Jeffersonian cyclopedia, str. 1009, Funk
& Wagnalls company, 1900.
The Jefferson Cyclopedia at University of Virginia;
Note:TJ quotations arranged by topics
Google eBook (Foley)
• Jefferson, Thomas (1984). Peterson, Merrill Daniel
Thomas Jefferson: Writings: Autobiography / Notes on the State of Virginia / Public and Private Papers / Addresses / Letters, The Library of America.
ISBN 978-0-940450-16-5 Url1 Url2 Bilješka: Postoje brojne kolekcije prvog izdanja; ovo je vjerojatno ona koju je najlakše pronaći.
• Jefferson, Thomas. Notes on the State of Virginia
(1787), str. 275, J.W. Randolph, 1853. Google
eBook
Bilješka: Ovo je bila jedina Jeffersonova knjiga;
brojna izdanja

9

Vanjske poveznice
• Thomas Jefferson: A Resource Guide u Kongresnoj
knjižnici
• Thomas Jefferson Papers: An Electronic Archive u
Povijesnom društvu države Massachusetts
• Kolekcija Thomasa
Sveučilišta u Virginiji

Jeffersona

u

knjižnici

• Thomas Jefferson u Bijeloj kući
• Plan Thomasa Jeffersona za osnivanje Sveučilišta u Virginiji: Lekcije s travnjaka
• Monticello, dom Thomasa Jeffersona
• Poplar Forest, drugi dom Thomasa Jeffersona u Virigniji
• Papiri Thomasa Jeffersona u Avalon Project
• Djela Thomas Jefferson na Projekt Gutenbergu
• Thomas Jefferson na C-SPAN-u Američki predsjednici: Portreti
• Izvještaji stručnjaka o kontroverzama JeffersonHemings (2011.)

VANJSKE POVEZNICE

17

10
10.1

Text and image sources, contributors, and licenses
Text

• Thomas Jefferson Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Thomas_Jefferson?oldid=4537579 Suradnici: Zwobot, Elephantus, Argo Navis,
YurikBot, Edgar Allan Poe, Sombrero, SashatoBot, FelixBot, Sanya, Interwiki de~hrwiki, Duh Svemira, MayaSimFan, Sojka~hrwiki, SpeedyBot, Thijs!bot, JAnDbot, CrniBot, Jack Sparrow, CommonsDelinker, VolkovBot, Aibot, TXiKiBoT, Vedran12, EmxBot, SieBot, Mario
Žamić, AlleborgoBot, Loveless, BodhisattvaBot, MelancholieBot, WikiDreamer Bot, Luckas-bot, Ptbotgourou, ArthurBot, Wüstenfuchs,
MaGa, DSisyphBot, LaaknorBot, Xqbot, Ex13, Sokac121, GhalyBot, RedBot, Rubinbot, Carl maria weber, KamikazeBot, Dinamik-bot,
TjBot, Smajlić12, EmausBot, JackieBot, ChuispastonBot, HRoestBot, Mmarre, MerlIwBot, Ripchip Bot, Dexbot, Rotlink, Addbot, GregorB i Anonimno: 6

10.2

Images

• Datoteka:Barbarie_-_1806.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/0c/Barbarie_-_1806.jpg Licencija: Public
domain Prinositelji: http://www.atlassen.info/atlassen/frans/herisson/picslarge/heris1806k041.jpg Originalni umjetnik: M. Witkam (Herisson, Atlas Portatif)
• Datoteka:Cscr-featured.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e7/Cscr-featured.svg Licencija: LGPL Prinositelji: Wikipedia until June, 2006 Originalni umjetnik: Wikimedia users ClockworkSoul, CyberSkull, Optimager, White Cat, Erina, AzaToth,
Pbroks13.
• Datoteka:Jefferson_Memorial_with_Declaration_preamble.jpg Vrelo:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/02/
Jefferson_Memorial_with_Declaration_preamble.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: Taken myself with a Canon Powershot G5
Originalni umjetnik: Rudulph Evans
• Datoteka:Monticello_2010-10-29.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/55/Monticello_2010-10-29.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: YF12s
• Datoteka:MtRushmore_Tom_close.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3a/MtRushmore_Tom_close.jpg
Licencija: CC BY 2.5 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Scott Catron (User:Zaui)
• Datoteka:Ograbme.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/74/Ograbme.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

• Datoteka:Reproduction-of-the-1805-Rembrandt-Peale-painting-of-Thomas-Jefferson-New-York-Historical-Society_1.jpg
Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/62/Reproduction-of-the-1805-Rembrandt-Peale-painting-of-Thomas-Jefferson-New-York-Histori
1.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: New York Historical Society Originalni umjetnik: Rembrandt Peale
• Datoteka:Seal_Of_The_President_Of_The_United_States_Of_America.svg Vrelo:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/
commons/3/36/Seal_of_the_President_of_the_United_States.svg Licencija: Public domain Prinositelji: Extracted from the title page of
PDF document at http://www.whitehouse.gov/nsc/nss.pdf Originalni umjetnik: Nepoznat
• Datoteka:Seal_of_the_United_States_Department_of_State.svg Vrelo:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7b/
Seal_of_the_United_States_Department_of_State.svg Licencija: Public domain Prinositelji: Extracted from [1]
Originalni umjetnik: U.S. Government
• Datoteka:ThomasJeffersonByRobertField.jpg
Vrelo:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/ca/
ThomasJeffersonByRobertField.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: unknown Originalni umjetnik: Robert Field
• Datoteka:Thomas_Jefferson’{}s_Grave_Site.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6e/Thomas_Jefferson%
27s_Grave_Site.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Own work for Wdwic Pictures. The image appears in small scale on my own
website. It appears here: Originalni umjetnik: Christopher Hollis for Wdwic Pictures
• Datoteka:Thomas_Jefferson’{}s_Paris_house_memorial.jpg Vrelo:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/13/
Thomas_Jefferson%27s_Paris_house_memorial.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?
• Datoteka:Thomas_Jefferson_by_Rembrandt_Peale,_1800.jpg Vrelo:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1e/
Thomas_Jefferson_by_Rembrandt_Peale%2C_1800.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: White House Historical Association
Originalni umjetnik: Rembrandt Peale
• Datoteka:United_States_1803-04-1804-03.png Vrelo:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4f/United_States_
1803-04-1804-03.png Licencija: CC BY 2.5 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Made by User:Golbez.
• Datoteka:United_States_Declaration_of_Independence.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/8f/United_
States_Declaration_of_Independence.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: numerous Originalni umjetnik: original: w:Second Continental Congress; reproduction: William Stone
• Datoteka:University-of-Virginia-Rotunda.jpg
Vrelo:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a8/
University-of-Virginia-Rotunda.jpg Licencija: CC BY-SA 2.0 Prinositelji: http://www.flickr.com/photos/gargola87/3252667766/
The image on Flickr has been modified by Ben Lunsford. It has been sharpened and brightened. Contrast, tilt and distortion have been
reduced. Originalni umjetnik: gargola87 on Flickr
• Datoteka:Wikiquote-logo.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/fa/Wikiquote-logo.svg Licencija: Public domain Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

10.3

Content license

• Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0

Sponsor Documents

Or use your account on DocShare.tips

Hide

Forgot your password?

Or register your new account on DocShare.tips

Hide

Lost your password? Please enter your email address. You will receive a link to create a new password.

Back to log-in

Close