Abraham Lincoln
Content
Abraham Lincoln
Abraham Lincoln (12. 2. 1809. — 15. 4. 1865.) Hanks. Nancy je rođena u okrugu Mineral, Zapadna Virje američki političar i državnik koji se smatra najvećim ginia, tada dio savezne države Virginia. Lucy se sa Nancy
predsjednikom SAD u historiji.
preselila u Kentucky. Nancy Hanks udala se za Thomasa
Rođen je u skromnoj familiji, a u mladosti se školovao koji je postao ugledan građanin. Kupio je i prodao nekoliko farmi, od kojih je jedna bila Knob Creek. Porodica
za advokata.U njegovoj 10 godini,tocnije 1818.umrla mu
je majka. Nakon toga Abrahamov otac-Thomas Lin- je pohađala baptističku crkvu (engl. Separate Baptists)
koja je imala stroge moralne standarde, te se protivila
coln ponovno se ozenio.Oceva zena usadila je u mladog
Abraham voju za skolovanjem i disciplinom. Politikom alkoholu, plesu i ropstvu. Thomas je u Kentuckyu imao
se bavio od godine 1832. a godine 1856. se priključio dobar društevni status, te je sjedio u porotama, procjenRepublikanskoj stranci, osnovanoj zato da bi se suprot- jivao posjede, čuvao zatvorenike i sudjelovao u državnim
stavila širenju ropstva među novopriključenim državama patrolama za robove. Do vremena kada mu se rodio sin
Abraham, Thomas je posjedovao dvije farme od 600 acre
SAD.
(240 ha), nekoliko gradskih parcela, konje i stoku. Bio je
Godine 1860. njegov izbor za predsjednika SAD je među najbogatijima u okrugu. Godine 1816. Thomas je
potaknuo južne robovlasničke države SAD da započnu izgubio svo zemljište na sudu zbog neispravnih papira o
proces otcjepljenja i stvore Konfederaciju američkih vlasništu.
država. Lincolnova vlada u Washingtonu je odbila to
prihvatiti što je u proljeće 1861. dovelo do izbijanja Porodica je preselila na sjever preko rijeke Ohio u slobodno područje i krenula u novi početak u okrugu Perry,
američkog građanskog rata.
(danas okrug Spencer), savezna država, Indiana. U InIako se nije istakao kao posebno talentiran ratni vođa diani 1818., kada je Abraham imao devet godina, preniti je, sve do sam kraj, imao uspjeha u izboru generala minula mu je majka Nancy zbog otrovanja kravljim mliUnije, Lincoln je imao ključnu ulogu u njegovom pob- jekom koje je sadržavalo biljni toksin (tada bolest nepozjedničkom ishodu. Dok je na početku iz političkih ra- natog uzroka nazivala se engl. “milk sickness”, te se smazloga kao cilj rata naveo očuvanje Unije, godine 1862. je tralo da je zarazna).
donio proklamaciju o ukidanju ropstva, čime je Unija od
strane Konfederacije preotela simpatije svjetske javnosti. Nakon smrti majke, najstarija sestra, Sarah, brinula
Istovremeno je bez mnogo obzira kršio i mimoilazio se o njemu dok se otac nije ponovno oženio 1819.g.
mnoge ustavne odredbe o ljudskim pravima i slobodama Sarah je kasnije preminula u 20-ima prilikom rođenja
kako bi suzbio južnjačku petu kolonu. Njegovo predsjed- mrtvorođenčeta.
nikovanje se također ističe po cijelom nizu reformi koje Nova žena Thomas Lincolna bila je udovica Sarah Bush
su ojačale pozicije federalne vlasti na račun federalnih Johnston, majka troje djece. Lincoln je postao vrlo blizak
država.
sa pomajkom. Kao dječak Abraham nije bio previše vriNekoliko mjeseci nakon što je pobijedio na izborima jedan u kućanskim poslovima te su ga komsije i prijatelji
1864. godine, Konfederacija je prisiljena na kapitulaciju smatrali lijenim. Kasnije kao mladić, radio je sve poslove
i rat završen pobjedom Unije. Nekoliko dana kasnije Lin- u kući koji su se očekivali od njega i bio sposoban radcoln je ubijen u teatru kao žrtva fanatičnog južnjačkog nik sa sjekirom u poslovima izrade ograda. Nakon što
je pobjedio vođu lokalne bande u hrvanju, stekao je repglumca Johna Wilkesa Bootha.
utaciju za svoju snagu i smjelost. Lincoln je prihvatio
i tada uobičajenu obavezu sina da svome ocu daje svu
zaradu od rada izvan kuće do dobi od 21 godine. U kas0.1 Rani život
nijim godinama Lincoln je posuđivao ocu novac u nekoAbraham Lincoln rođen je 12. februara 1809. kao liko navrata. S vremenom se udaljio od oca, djelomično
drugo dijete Thomasa Lincolna i Nancy Lincoln (rođene zbog očeva neobrazovanja. Edukacija mladog Lincolna
Hanks), u drvenoj jednosobnoj kući u okrugu Hardin sastojala se od godine dana formalnog školovanja, te
(danas okrug LaRue), savezna država Kentucky, na Sink- samoučenja i čitanja dostupnih knjiga. Tako je više puta
ing Spring farmi. Njegov dedo po očevoj strani doselio pročitao Ezopove “Basne”, "Robinson Crusoe" Daniela
je sa porodicom iz savezne države Virginia u okrug Jef- Defoea, Bibliju kralja Jamesa i autobigrafiju Benjamina
ferson, Kentucky, gdje je poginuo u indijanskom napadu Franklina.
1786. Thomas je ostao sam da se snalazit u životu na Godine 1830. zbog straha od širenja bolesti (engl. milk
granici. Lincolnova majka, Nancy, bila je kćerka Lucy
1
2
sickness) porodica seli uz rijeku Ohio u okrug Macon,
država Illinois, koje je tada bila slobodna (bez ropstva)
država Godine 1831. Thomas ponovno seli porodicu u
novi dom u okrugu Coles, Illinois. Tada je ambiciozni
22-godišnjak odlučio potražiti bolji život i osamostalio se
od porodice. Spuštajući se kanuom niz rijeku Sangamon,
Lincoln je završio u selu New Salem u okrugu Sangamon. U proljeće 1831. zaposlio ga je poslovni čovjek iz
New Salema, Denton Offutt, te se sa prijateljima u brodu
sa teretom spustio u New Orleans rijekama Sangamon,
Illinois i Mississippi. Nakon dolaska u New Orleans, prvi
puta je vidio ropstvo te se pješice vratio kući.
“Willie” Lincoln je rođen 21. decembra 1850., a umro
je 20. Februara 1862. Četvrto dijete Thomas “Tad” Lincoln, rođen je 4. aprila 1853., a preminuo je od popuštanja srca u dobi od 18 godina 16. srpnja 1871. Robert
je jedino dijete koje je preživjelo, te imalo vlastitu djecu.
Smrt sinova značajno je utjecalo na oba roditelja. Mary
se teško nosila sa gubitkom djece i supruga te ju je Robert
kratkotrajno smjestio u umobolnicu 1875. Otac Lincolnove supruge živio je u Lexingtonu, Kentucky, te je on
kao i ostali u obitelji Todd živio od robova ili trgovine
robovima. Lincoln je sa njima bio blizak, te je povremeno posjećivao njihovo imanje u Lexingtonu.
0.2
0.4 Kongres
Počeci
Godine 1832., u dobi od 23 godine Lincoln je sa partnerom na pozajmicu kupio malu prodavnicu u New
Salemu. Iako je ekonomija u području bujala, posao
nije išao najbolje te je Lincoln prodao svoj udio. Toga
marta započeo je svoju političku karijeru i prvu predizbornu utrku za opštu skupštinu (državno zakonodavno
tijelo) savezne države Illinois (engl. Illinois General Assembly). Prije izbora Lincoln je služio u naoružanim jedinicama države Illinois tokom rata sa Black Hawkom.
Na izborima 6. augusta nije izabran. Radio je u pošti te
odlučio postati pravnik. Na drugoj izbornoj utrci 1834.
bio je uspješan te je izabran u skupštinu, kao predstavnik
stranke Whig. Godine 1836. primljen je u Pravnu komoru, preselio je u grad Springfield i počeo je raditi kao
pravnik u uredu Johna T. Stuarta, rođaka Mary Todd.
Stekao je reputaciju uspješnog advokata. Od 1841. do
1844. bio je partner sa Stephenom T. Loganom, a kasnije
sa Williamom Herndonom. Odradio je četiri uzastopna
mandata u nižem domu skupštine Illinoisa (engl. “Illinois House of Representatives”), kao predstavnik okruga
Sangamon.
Tokom zasjedanja 1835.−36. glasao je za pravo glasa
svim bijelim muškarcima bez obzira bili vlasnici zemlje
ili ne. Zalagao se za ukidanje ropstva. Pratio je program koji je omogućavao naseljavanje slobodnih robova
u Liberiji u Africi.
0.3
Tokom 1830-ih Lincoln je bio postajan član stranke
Whig, sljedbenik Henryja Claya. Godine 1846. izabran
je u Kongres SAD-a gdje je služio dvije godine kao jedini predstavnik svoje stranke u delegaciji države Illinois. U borbi za nominaciju stranke Whig za izbore
1848. Lincoln je procijenio da Clay ne može pobijediti,
te dao potporu generalu Zachary Tayloru, koji je kasnije
postao predsjednik. Lincoln se nada da će ga novi predsjednik postaviti na unosno mjesto načelnika Ureda za
zemljišta (engl. General Land Office), ali nije. Ponuđen
mu je ured guvernera u teritorijima Oregona, koji su bili
demokratsko uporište, te bi to mjesto značilo kraj političke karijere, zbog čega je Lincoln odbio mjesto.
Lincoln se vratio pravu u uredu u Springfieldu, gdje
se bavio svim poslovima koje su mogli dopasti u ruke
advokata u preriji. Lincoln se bavio brojnim prijevozničkim slučajevima usred širenja nacije na zapad. Posebno slučajevima vlasnika riječnih brodova
u tužbama sa novoizgrađenim željezničkim mostovima.
Prvotno je zastupao brodare, ali je kasnije radio za onoga
ko ga je unajmio, a njegova reputacija je rasla. Čak je
pred Vrhovnim sudom SAD-a nastupio u slučaju riječnog
čamca koji je potonuo nakon što je udario u most. Godine 1849. dobio je patent za uređaj za plutanje koji
omogućuje čamcima plovidbu kroz plitku vodu, te je do
sada jedini američki predsjednik koji ima patent na svoje
ime.
Porodica
Godine 1840. Lincoln se zaručio sa Mary Todd, iz bogate
robovlasničke porodice iz Lexingtona, Kentucky. Sreli su
se u Springfieldu, Illinois, u prosincu 1839., a sljedećeg
decembra su se zaručili. Vjenčanje planirano za 1. januar
1841. je otkazano na Lincolnov zahtjev. Kasnije su se
ponovno sreli na zabavi i vjenčali se 4. novembra 1842.
u vili u Springfieldu koja je bila vlasništvo Maryine udane
sestre.
Godine 1844., par je kupio kuću u blizini pravnog ureda.
Mary je bila kućanica. Robert Todd Lincoln je rođen
1843., Edward Baker Lincoln (Eddie) 1846. Edward je
preminuo 1. veljače 1850., vjerojatno od tuberkuloze.
0.5 Ropstvo
Tijekom 1850-ih ropstvo je bilo legalno u južnim
državama SAD-a, dok je u većini sjevernih ukinuto. Lincoln je bio protiv ropstva i širenja ropstva na nove američke teritorije na zapadu. Vratio se u politiku kako
bi se suprostavio novom zakonu iz 1854. (Kansas–
Nebraska Act) u koji je senator Stephen A. Douglas uklopio namjeru da naseljenici na novim teritorijima zapada imaju ovlast da sami odlučuju o ropstvu, a ne da o
tome odlučuje Kongres. Kasnije 1854. Lincoln se kandidirao za mjesto u Senatu SAD kao predstavnik Illinoisa. U to vrijeme senatore su birali članovi pred-
0.6
Predsjednička nominacija 1860. g.
3
stavničkog zakonodavnog tijela savezne države. Nakon
što je vodio u šest krugova izbora, podrška mu je počela
slabiti, te je Lincoln podržao kandidata Lyman Trumbulla, koji je pobijedio protivnika Joel Aldrich Mattesona. Članovi stranke Whig nepovratno su se podijelili
oko novog zakona. Ostaci stare strane Whig, razočarani
članovi Demokratske stranke i drugih manjih stranka bili
su osnova u oblikovanju nove Republikanske stranke.
Tokom 1857.−58., senator Douglas se razišao sa predsjednikom James Buchananom što je dovelo do borbe za
vlast u demokratskoj stranci. U martu 1857. Vrhovni
sud je u slučaju Dred Scott v. Sandford, donio odluku po
kojoj američki crnci nisu građani SAD-a i nisu zaštićeni
Ustavom SAD-a. Lincoln je osudio takvu odluku, te se
pozvao na Deklaraciju nezavisnosti po kojoj su svi ljudi
jednaki po neotuđivim pravima među kojima su život i
sloboda.
Nakon što je Republikanska stranka nominirala Lincolna
za mjesto u Senatu 1858., spremna je bila pozornica za
izbornu utrku za zakonodavno tijelo Illinoisa, koje će odlučiti da li mjesto u Senatu ide Douglasu ili Lincolnu.
Predizborna utrka za Senat 1858. sastojala se od sedam
debata između Lincolna i Douglasa, koje su najpoznatije debate u američkoj historiji. Debate su privlačile
mnoštvo od nekoliko hiljada. Iako su republikanci osvojili više glasova, više mjesta su osvojili demokrati te
je u Senat otišao Douglas. Stranački čelnici su pozvali
Lincolna da održi govor u New Yorku, grupi moćnih republikanaca. Svojim nastupom pokazao je intelektualno
vodstvo koje ga je gurnulo u vrh stranke.
0.6
Predsjednička nominacija 1860. g.
Konvencija republikanske stranke Illinoisa održana je od
09.−10. svibnja 1860. u gradu Decature. Lincolnovi sljedbenici organizovali su izborno tjelo kojeg su
vodili David Davis, Norman Judd, Leonard Swett i Jesse
DuBois, te je Lincoln dobio prvu podršku za predsjedničku kampanju. Dana 18. maja na nacionalnoj konvenciji republikanske stranke u Chicagu Lincolnovi prijatelji su obećanjima i manipulacijama osigurali Lincolnovu nominaciju, uz bivšeg demokrata iz države Maine,
Hannibala Hamlina kao potpredsjedničkog kandidata.
U međuvremenu je Douglas izabran kao kandidat sjevernih demokrata, dok je njegov potpredsjednički kandidat bio Herschel Vespasian Johnson. Delegati iz 11
južnih robovlasičkih država napustili su demokratsku
konvenciju zbog neslaganja sa Douglasovim stavovima,
te na kraju izabrali John C. Breckinridgea kao svoga kandidata.
Dok su Douglas i ostali kandidati putovali i održavali govore, Lincoln nije održavao govore. Pratio je kampanju i
oslanjao se na entuzijazam republikanske stranke. Ljudi
iz stranke odradili su potrebne zadatke koji su mu osigurali većinu na sjeveru. Hiljade republikanaca održavalo je
Abraham Lincoln 1860. g.
govore koji su se prvo bazirali na stranačkoj platformi, a
kasnije prepričavali život Lincolna, i isticali njegovo siromašno porijeklo.
Predizborni materijali republikanske stranke bili su
znatno veći od materijala svih ostalih protivnika zajedno.
Jedan pisac novina “Chicago Tribune” prodao je pamflet
u kojem je opisao Lincolnov život u 100 000 do 200 000
kopija.
Dana 6. novembra 1860. Lincoln je izabran kao 16.
predsjednik SAD-a, pobjedivši demokratskog kandidata
Stephena A. Douglasa, kandidata južnih demokrata John
C. Breckinridge i Johna Bella kadidata nove stranke engl.
Constitutional Union Party. Postao je prvi predsjednik iz
republikanske stranke.
Kada je Lincolnova pobjeda postala očita, secesionisti
su jasno izrazili da će napustiti Uniju prije nego Lincoln
preuzme predsjedništvo u martu. Dana 20. januara 1860.
Južna Karolina istupila je iz Unije što su do 1. fabruara
1861. učinile i Florida, Mississippi, Alabama, Georgia,
Louisiana i Teksas. Šest država prihvatilo je novi ustav i
objavili su novu državu Konfederativne Države Amerike.
Predsjednik Buchanan i predsjednik u izboru Lincoln
odbili su priznati Konfederaciju, te proglasili secesiju ilegalnom. Konfederacija je izabrala Jefferson Davisa kao
prijelaznog predsjednika 9. veljače 1861. Pokušano je
nekoliko mirnih rješenja. Lincoln je donio zakon kojim
je namjeravao zaštiti robovlasništvo u državama u kojima
postoji. Na putu vozom po Sjeveru, kojim je išao na svoju
inauguraciju Lincoln se u pojedinim mjestima obraćao
narodu i političarima. U Baltimoreu je izbjegao ubojice
uz pomoć šefa svog osiguranja Allana Pinkertona. Dana
4
23. veljače 1861. stigao je maskiran u Washington. U 0.8 Preuzimanje Unije u ratu
svome prvom obraćanju kao predsjednik jasno je uputio
poruku Jugu kako ne namjerava ukinuti ropstvo u južnim
Nakon pada Tvrdjave Sumtera, Lincoln je uvidio važnost
državama.
preuzimanja kontrole nad ratom i donošenja sveukupne
Neuspjeh na mirovnoj konfereciji 1861. bio je jasan
strategije gušenja pobune. Lincoln se našao pred do tada
signal da zakonodavno rješenje nije moguće. U martu
neviđenom političkom i vojnom krizom, te je odgov1861. niti jedna odcjepljena država nije se ni pod kojim
orio kao vrhovni komandant koristeći do tada najveće
uslovima htjela vratiti u Uniju. U međuvremenu je Linmoći. Povećao je svoje vojne ovlasti, nametnuo pocoln sa svim republikanskim vođama zaključio da podimorsku blokadu svih luka Konfederacije, raspodjelio
jela Unije ne dolazi u obzir.
novčana sredstva bez utjecaja Kongresa, ukinuo habeas
corpus, te uhapsio na hiljade sumnjivih simpatizera Konfederacije. Lincolna je podupirao Kongres i veći dio
0.7 Početak rata
stanovnika Sjevera. Uz sve to Lincoln je morao povećati
simpatije Unije u robovlasničkim državama, te spriječiti
da se sukob proširi i uključi ostale države.
Za početak morao je pridobiti podršku svih stranaka za
ratne napore, te na svaki način spriječiti podjele među
strankama. Dana 06. augusta 1861. potpisao je zakon kojim se sve robove koji se koriste za ratne napore
Konfederacije zapljenjuje i oslobađa (engl. Confiscation
Act). Tokom augusta 1861. general John C. Frémont,
inače kandidat republikanaca za predsjedničke izbore na
izborima 1856., proglasio je bez konsultacije sa Washingtonom, prijeki sud u državi Missouri. Proglasio je da
svaki građanin kojeg se uhvati da nosi oružje može biti
izveden na prijeki sud i streljan, i da će robovi osoba koja
pomažu slobodu biti oslobođeni.
Frémont je već bio tada optuživan za zanemarivanje područja pod svojom komandom i za prijevare i korupciju.
Lincoln je proglasio njegov proglas nevažećim, te je smatrao proglas političkom odlukom bez vojne značajnosti ili
legalnosti.
Predsjednik Abraham Lincoln
Komandant tvrdjave Fort Sumter, u Južnoj Karolini,
Robert Anderson, poslao je zahtjev za namirnice u Washington, a Lincolnovu naredbu da se udovolji zahtjevu, u
Konfederaciji su protumačili kao čin agresije. Dana 12.
travnja 1861. vojne snage Konfederacije ispalile su hice
na snage Unije u Fort Sumteru, što je dovelo do njihove
predaje i početka američkog građanskog rata. Dana 15.
travnja Lincoln je pozvao sve države da pošalju vojnike
kao bi ponovno osvojili tvrdjave, obranili Washington i
očuvali Uniju. Taj zahtjev doveo je države do toga da
odaberu stranu. Virginia je proglasila odcjepljenje, a nagrađena je tako što je Richmond postao glavnim gradom
Konfederacije. U sljedeća dva mjeseca odcjepljenje su
proglasile Sjeverna Karolina, Tennessee i Arkansas. U
državama Missouri i Maryland pokret za odcjepljenje bio
je jak ali države nisu istupile, dok je država Kentucky
pokušala ostati neutralna.
Afera Trent skoro je dovela do sukoba Unije sa Velikom
Britanijom. Američki ratni brod USS San Jacinto
ilegalno je presreo britanski trgovački brod “Trent” i
zarobio dva izaslanika Konfederacije koji su putovali
njime. Britanci su protestirali, dok su Sjevernjaci slavili takav događaj. Lincoln je rješio spor pustivši dvojicu zarobljenika na slobodu. Lincoln je prvobitno, vanjske poslove prepustio državnom sekretaruu Williamu
Sewardu, zbog nedostatka iskustva. Sewardova reakcija u aferi Trent bila je previše ratoborna, te je Lincoln zatražio pomoć senatora Charlesa Sumnera, predsjednika odbora za vanjsku politiku i stručnjaka za britansku diplomatiju.
Lincoln je brzo učio vojne izraze, pratio sve telegrafske
izvještaje, redovno konsultovao guvernere, te birao generale prema njihovom uspjehu, kao i saveznoj državi i
stranci. U januaru 1862. zbog pritužbi sa nesposobnost i
profiterstvo, smjenio je Simona Camerona kao ministra
rata, te postavio Edwina Stantona. Stanton je bio jedan
od mnogih konzervativnih demokrata koji je podupirao
Breckenridgea na izborima 1860., a koji je pod Lincolnovim vodstvom postao borac protiv ropstva. Lincoln je
naglašavao dva strateška cilja: obranu i sigurnost gl. grada
Washingtona, te agresivni pristup kako bi se rat završio
0.9
General McClellan
5
što prije (mnogi novinarski urednici očekivali su da će u bici kod Hampton Roadsa napao i uništio dva drvena
rat završiti za 90 dana).
broda Unije, prije nego što ga je napao i oštetio USS Monitor. Lincoln je detaljno preispitao mornaričke oficire i
pregledao njihove zapise iz bitke.
0.9
General McClellan
Iako nezadovoljan McClellanovim neuspjehom da oezbjedi pojačanja Popeu, Lincoln je bio očajan, te ga je vratio na mjesto komandanta svih vojnih snaga, na nezadovoljstvo svih političara osim Sewarda. Dva dana nakon
povratka na zapovjedništvo, snage generala Roberta E.
Leeja prešle su rijeku Potomac i ušle u Maryland, što je
dovelo do bitke kod Antietama u rujnu 1862.
Pobjeda Unije bila je jedna od najkrvavijih u historiji
SAD-a i omogućila je Lincolnu da najavi da će u januaru donijeti Proglas o emancipaciji (engl. “Emancipation Proclamation”). Kako je Proglas bio spreman i
ranije, Lincoln je čekao vojni uspjeh kako ne bi proglašavanje bilo viđeno kao potez očajnika.
McClellan se suprostavio zahtjevima Predsjednika da
krene za razbijenom južnjačkom vojskom u povlačenju,
kao što je i general Don Carlos Buell odbio naređenje
da Vojska Ohio krene na pobunjenike u istočnom diLincoln i McClellan nakon bitke kod Antietama
jelu države Tennessee. Lincoln je zamijenio Buella sa
Williamom Rosecransom, te nakon izbora 1862. McNakon poraza Unije u prvoj bici kod Bull Runa i
Clellana je zamijenio republikancem Ambroseom Burnpovlačenja ostarjelog Winfielda Scotta potkraj 1861.,
sideom. Obje zamjene su bili umjereni političari i više
Lincoln je proglasio Georgea B. McClellana komandanpodržavali Predsjednika.
tom svih jedinica Unije. McClellan je diplomirao na vojnoj akademijiWest Point, bio je sluzbenik na željeznici, Burnside je protivno savjetima predsjednika pokrenuo
te demokrat iz savezne države Pennsylvania. Trebalo napad preko rijeke Rappahannock i teško je poražen od
mu je nekoliko mjeseci da isplanira i izvede svoj polu- snaga generala Leeja kod Fredericksburga u decembru.
otočni napad, što je bilo više nego što je Lincoln že- Osim poraza, njegovi vojnici bili su nezadovoljni i nedislio. Cilj napada je bilo osvajanje glavnog grada Kon- ciplinovani. Dezertiranja tokom 1863. brojala su se u
federacije Richmonda, tako što bi brodovima prebacio hiljadama, što se nakon Fredericksburga i povećalo. LinVojsku Potomaca na poluotok te osvojio Richmond kop- coln je doveo Josepha Hookera, unatoč njegovim povrenenim putem. Brojna McClellanova odgađanja, te nje- menim govorima o potrebi uvođenja vojne dikatature.
gov stav da nisu potrebne vojne snage za obranu Washin- Na izborima 1862. republikanci su pretrpjeli nekoliko
gotna frustrirale su Kongres i Lincolna. Lincoln je zaht- poraza, iako su i dalje zadržali većinu u Kongresu.
jevao dio McClellanovih trupa za obranu grada. McClellan koji je stalno precjenjivao vojnu moć Konfederacije, U proljeće 1863., Lincoln je bio optimističan. Vjerovao
za neuspjeh svog napada, krivio je odluku da dio snaga je da bi nekoliko pobjeda za redom bilo dovoljno da
završe rat. Nadao se uspješnom napadu Hookera na
ostane za obranu glavnog grada.
Leeja sjeverno od Richmonda, Rosecransovom napadu
Lincoln je smijenio McClellana sa mjesta glavno koman- na Chattanoogu, Grantovom na Vicksburg i morskom nadujuceg u martu 1862. te postavio Henrya Wagera Hal- padu na Charleston.
lecka, nakon što je McClellan u pismu Lincolnu (engl.
“Harrison’s Landing Letter”) upozorio na oprez u vojnim Hooker je u bitci kod Chancellorsvillea u maju poražen
naporima. To pismo razljutilo je radikale među repub- od Leeja. Hooker je ignrisao Lincolnova naređenja da
likancima koji su izvršili pritisak na Lincolna da imenuje podijeli svoju vojsku kod Harper’s Ferrya, što bi Leeja
republikanca Johna Popea kao komandanta novooforml- možda prisililo da učini isto, te je Hooker podnio ostavku koju je Lincoln prihvatio. Zamijenio ga je George
jene Vojske Virginije.
Gordon Meade, koji je slijedio Leeja u Pennsylvaniju u
Pope se složio sa Lincolnovim strateškim namjerama da Gettysburškoj kampanji, koja je bila pobjeda za Uniju
napadne Richmond sa sjevera kako bi zaštitio glavni grad. iako je Lee izbjegao zarobljavanje. U isto vrijeme nakon
U drugoj bitci kod Bull Runa u ljeto 1862., vojska pod početnog neuspjeha Grant je započeo opsadu Vickskomandom Popea je poražena zbog nedobivanja traženih burga, a mornarica Unije izvela je uspješan napad na luku
pojačanja od McClellana, koji je komandovao Vojskom u Charlestonu. Nakon bitke kod Gettysburga, Lincoln je
Potomaca. Poraz je doveo do toga da Vojska Potomaca shvatio da će njegove vojne odluke biti bolje prihvaćene
drugi puta brani Washington. Rat se 1862. širio i na po- ako idu generalima od zapovjednika, kako generali često
morske bitke. Tako je konfederalni brod CSS Virginia
6
nisu voljeli upletanja civila.
0.10 Proglas o emancipaciji
Lincoln predstavlja prvu verziju Proglasa o emancipaciji svojim
saradnicima.
Lincoln je shvatio da je federalna ovlast da ukine ropstvo
ograničena Ustavom, koji je do 1865. odluku o ropstvu
prenio na savezne države. Prije i tokom izbora isticao je
da bi eventualno ukidanje ropstva spriječilo širenje ropstva na nove američke teritorije. Na početku rata poticao
je savezne države da prihvate tzv. kompenziranu emancipaciju (osoba koja ukine ropstvo dobivala je od države
monetarnu ili neku drugu kompenzaciju). Lincoln je
vjerovao da na taj način može izbrisati ropstvo. Odbio je
dva geografski ograničena pokušaja emacipacije (pokušaj
generala Johna C. Frémonta u augustu 1861. i Davida
Huntera u maju 1862.), zato što je smatrao da to nije
unutar njihovih ovlasti i zato što nije htio uznemiravati
granične robovlasničke države odane Uniji.
Dana 19. juna 1862. Kogres je donio zakon (koji
je Lincoln podupro) kojime je zabranjeno ropstvo na
svim federalnim teritorijima. U julu 1862. donesen je
drugi zakon o zaplijeni (engl. Second Confiscation Act)
koji je postavio sudske procedure kojime su mogli biti
oslobođeni svi robovi osoba osuđenih za pomaganje u
pobuni. Iako je Lincoln smatrao da Kongres nema ovlasti
da oslobađa robove unutar saveznih država, odobrio je
zakon, iako u suprotnosti sa zakonodavstvom. Smatrao
je da takve ovlasti na temelju Ustava ima Predsjednik,
i Lincoln je namjeravao iskoristiti ovlasti. Unutar svog
kabineta Lincoln je raspravljao o nacrtu Proglasa, te je
izjavio da kao prikladnu i nužnu vojnu mjeru, od 1. siječnja 1863. svi robovi unutar država Konfederacije će
postati i zauvijek ostati slobodni.
Privatno Lincoln je zaključio kako robovska osnova Konfederacije treba biti uklonjena. Dio Lincolnove opozicije
(npr. Copperhead) smartao je da je emancipacija kamen
spoticanja u pokušaju mira i ponovnog ujedinjenja.
Proglas o emacipaciji izdan 22. sseptembra 1862., sa
aktivacijom od 1. januara 1863. proglasio je slobodnim sve robove u 10 južnih saveznih država van kontrole
Unije, uz izuzetak u područjima pod kontrolom Unije u
dvije države. Sljedećih 100 dana Lincoln je pripremao
vojsku i naciju za emacipaciju, dok su demokrati okupljali glasače i upozoravali ih na prijetnju koju predstavljaju slobodni robovi za bijelu populaciju na sjeveru.
Nakon što je ukidanje ropstva postalo vojni cilj, vojske
Unije su tokom napredovanja prema jugu oslobađale sve
više robova, sve dok njih tri miliona u svim državama
Konfederacije nisu oslobođeni. Tri dana nakon objavljivanja Proglasa 13 republikanskih guvernera na zajedničkoj konferenciji ratnih guvernera (engl. War Governors’ Conference) podrzali su Proglas, ali su predložili
smjenu generala Georgea B. McClellana sa mjesta komandanta svih vojnih snaga Unije. Korištenje robova
u vojnim redovima postala je službena politika odmah
nakon Proglasa o emacipaciji, te je Lincoln pismima poticao vojne komandante da regrutuju što više bivših robova
u vojsku. Do kraja 1863. na Lincolnovu direktivu general Lorenzo Thomas regrutovao je 20 pukova robova iz
doline rijeke Mississippi.
No proglas, koliko god na papiru obećavao, isprva u
praksi nije imao nikakvog učinka. Mnogi su ga nazvali licemjernim jer “oslobađa” robove na području koje
Unija ne kontroliše, a ostavlja ih u lancima na područjima
gdje ih može osloboditi. Vojni cilj kojem se Lincoln
nadao, da će se robovi na pobunjenom Jugu dići na ustanak protiv svojih gospodara, nije se ostvario. Bez
obzira na sve to, Lincoln je proglasom postigao politički
uspjeh jer je njime u očima Europljana prikazao Južnjake kao barbare koji žele zadržati robovlasnički sistem.
Velika Britanija i Francuska, koje su do tada simpatizirale
borbu Konfederacije za neovisnost, sada okreću svoju podršku Uniji.
0.11 General Grant
Meadeov neuspjeh da zarobi Leejevu vojsku dok se
povlačila sa Gettysburga i stalna pasivnost Vojske Potomaca, uvjerila je Lincolna da je potrebna promjena u
komandovanju. Pobjeda generala Ulyssesa S. Granta u
bitci kod Shiloha i kampanja Vicksburg dojmile su Lincolna i Grant je postao snažan kandidat za mjesto zapovjednika Vojske Unije. Lincoln je smatrao da vojska sa
Grantom na čelu može neumorno koordinirano napadati
na nekoliko ratišta, te imati vrhunskog komandanta koji
pristaje na bivše robove u svojim redovima. Ipak Lincoln
je bio zabrinut zbog mogućnosti da se Grant kandiduje
na predsjedničkim izborima 1864., kao što je general
McClellan. Uz pomoć posrednika ispitao je Grantove
političke namjere, te kada se uvjerio da ih nema, Senatu je predložio Grantovo unaprijeđenje u zapovjednika
Vojske Unije. Zadobio je pristanak Kongresa da Grant
dobije čin general pukovnika, koji do tada nije imao niko
od Georgea Washingtona. Tijekom 1864. Grant je vodio
krvavu kampanju Overlord, u kojoj je Unija imala brojne
gubitke u bitkama poput one kod Wildernessa ili Cold
Harbora. Snage Konfederacije, iako su imale obrambene
pozicije, također su trpjele velike gubitke. Konfederaciji
7
su nedostajala pojačanja, te je vojska bila prisiljena da se
utvrditi izvan grada Petersburga, savezna država Virginia,
gdje je Grant započeo opsadu. To je omogućilo Lincolnu da posjeti Granta, i da dobije izravno od Granta
i Williama Tecumseha Shermana, koji je bio u iznenadnom posjetu kod Granta, podatke o borbama. Lincoln i
republikanska stranka mobilizovali su se u podršci, te su
brzo zamijenili Grantove gubitke.
Lincoln je dozvolio Grantu da napada infrastrukturu
Konfederacije, kao što su plantaže, željeznice, mostovi,
kako bi uništio moral Juga i oslabio njegovu ekonomsku moć. Grant je napadima prekinuo promet na tri željezničke pruge koje su povezivale Richmond sa ostatkom
Juga, dok su generali Sherman i Philip Sheridan uništavali plantaže i gradove u dolini Shenandoaha u Virginiji.
General Konfederacije Jubal Anderson Early započeo je
niz napada na Sjever kako bi zaprijetio glavnom gradu.
Nakon nekoliko poziva Grantu do dobrani Washington,
Sheridan je postavljen te je prijetnja od generala Earlya
zaustavljena.
Kako je Grant slabio Leejeve snage, započeli su napori
da se pregovara o miru. Potpredsjednik Konfederacije
Stephens vodio je skupinu na sastanku sa Lincolnom, Sewardom i ostalima u Hampton Roadsu. Lincoln je odbio
sve pregovore u kojima je Konfederacija jednakopravna,
te prekinuo sastanak. Njegov jedini razlog sastanka je
bio prekid borbi.
Dana 1. aprila 1865. Grant je zaobišao Leejeve snage u
bitci kod Five Forksa i uspio opkoliti Petersburg, na što
je Vlada Konfederacije napustila Richmond. Nekoliko
dana nakon što je pao Richmond, Lincoln je posjetio napušteni grad. Dana 9. travnja Lee se predao Grantu kod
Appomattoxa te je rat praktički bio gotov.
dio je u loži na balkonu. Booth je iskoristio trenutak,
prišuljao mu se s leđa i oko 22:13, naciljao stražnju stranu
Lincolnove glave i iz neposredne blizine ispalio jedan
metak, smrtno ga ranivši. Oficir Henry Rathbone istog
trena napao je Booth, koji se othrvao usput ranivši oficira. Nakon deset dana u bijegu, Bootha sa pronašli na
farmi u saveznoj državi Virginia nekih 48 km južno od
glavnog grada. Nakon kratke borbe sa snagama Unije,
26. travnja Bootha je ubio narednik Boston Corbett.
Vojni kirurg Charles Leale koji je sjedio u blizini u pozorištu priskočio je u pomoć Lincolnu. Ranjeni Lincoln
bio je bez svijesti, jedva je disao, te je bio bez pulsa.
Ljekar je ustanovio da je ranjen u glavu, a ne kako se
prvotno pretpostavljalo uboden u rame. Lincoln je prenesen na drugu stranu ulice u kuću Petersen.
Nakon što je bio u komi devet sati, Lincoln je preminuo
u 07:22 15. travnja 1865. Lincolnovo tijelo omotano
zastavom po kišnom vremenu prenesli su u Bijelu kuću,
gologlavi oficiri, dok su sve crkve u gradu zvonile.
Potpredsjednik Johnson prisegnuo je za Predsjednika u
10:00 dan nakon ubistva. Lincolnovo tijelo ležalo je u Istočnoj sobi, a nakon toga u rotundi kapitola (engl. Capitol Rotunda) od 19. do 21. aprila. Tri sedmice vozom je
njegovo tijelo prevoženo gradovima Sjevera te su održave
pogrebne svečanosti kojima su prisustovale hiljade, dok
su brojni ljudi duž pruge pratili voz.
1 Vanjske veze
• The Lincoln Institute ((en))
• Abraham Lincoln Research Site ((en))
• Abraham Lincoln Assassination ((en))
0.12 Ubistvo
John Wilkes Booth bio je dobro poznati glumac i špijun Konfederacije iz Marylanda. Iako nikada nije stupio u Vojsku Konfederacije imao je kontakte sa tajnom
službom Konfederacije. Godine 1864. Booth je smislio (sličan planu Thomasa N. Conrada) oteti Lincolna i
tražiti zamjenu za oslobađanje zarobljenika. Nakon što
je 11. aprila 1865. slušao Lincolnov govor o planovima
da robovima da pravo glasa, odlučio je ubiti predsjednika. Kada je saznao da predsjednik, njegova supruga
Mary i komandant vojske Ulysses S. Grant namjeravaju
posjetiti Fordovo pozorište, Booth i suradnici su smislili
plan ubiti potpredsjednika Andrewa Johnsona, državnog
tajnika Williama H. Sewarda i generala Granta. Dana 14.
travnja, bez glavnog tjelohranitelja, Warda Hilla Lamona,
Lincoln je krenuo u pozorište na predstavu “Our American Cousin”. U zadnji tren Grant i supruga suodlučili
otputovati u Philadelphiju umjesto na predstavu.
Lincolnov tjelohranitelj, John Parker, napustio je pozorište tokom pauze i sa Lincolnovim kočijašem otišao
u obližnji Star Saloon na piće. Nečuvani predsjednik sje-
• Mr. Lincoln’s White House ((en))
• Mr. Lincoln and Freedom ((en))
• Mr. Lincoln and Friends ((en))
• Mr. Lincoln and New York ((en))
2 Vanjske veze
8
3 TEXT AND IMAGE SOURCES, CONTRIBUTORS, AND LICENSES
3
Text and image sources, contributors, and licenses
3.1
Text
• Abraham Lincoln Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Abraham_Lincoln?oldid=16779318 Saradnici: Pokrajac, OC Ripper, FelixBot,
YurikBot, Zwobot, Escarbot, Thijs!bot, JAnDbot, VolkovBot, TXiKiBoT, YonaBot, EmxBot, OKBot, AlleborgoBot, SieBot, Loveless,
BodhisattvaBot, Idioma-bot, MelancholieBot, WikiDreamer Bot, Vatrena ptica, Luckas-bot, Oktav~shwiki, Darkicebot, NobelBot, Autobot, SassoBot, ArthurBot, Xqbot, BokimBot, Jotterbot, FoxBot, EmausBot, ZéroBot, WikitanvirBot, TjBot, Ripchip Bot, MerlIwBot,
Edgar Allan Poe, AvocatoBot, Soundwaweserb, Kolega2357, Addbot i Anonimno: 7
3.2
Images
• Datoteka:Abraham_Lincoln_by_Alexander_Hesler,_1860.png Izvor:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3c/
Abraham_Lincoln_by_Alexander_Hesler%2C_1860.png Licenca: Public domain Doprinijeli: Museum of Fine Arts, Boston Originalni
umjetnik: Alexander Hesler
• Datoteka:Abraham_Lincoln_half_length_seated,_April_10,_1865.jpg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/
55/Abraham_Lincoln_half_length_seated%2C_April_10%2C_1865.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: http://hdl.loc.gov/loc.pnp/
cph.3a11367 Originalni umjetnik: Alexander Gardner
• Datoteka:Abrahamlincoln.jpg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/03/Abrahamlincoln.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: ? Originalni umjetnik: ?
• Datoteka:Commons-logo.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Commons-logo.svg Licenca: Public domain Doprinijeli: This version created by Pumbaa, using a proper partial circle and SVG geometry features. (Former versions used to
be slightly warped.) Originalni umjetnik: SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by 3247, based on the earlier PNG
version, created by Reidab.
• Datoteka:Emancipation_proclamation.jpg
Izvor:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6c/Emancipation_
proclamation.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: Senate.gov Originalni umjetnik: Francis Bicknell Carpenter
• Datoteka:Flag_of_USA.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a4/Flag_of_the_United_States.svg Licenca:
Public domain Doprinijeli: SVG implementation of U. S. Code: Title 4, Chapter 1, Section 1 [1] (the United States Federal “Flag Law”).
Originalni umjetnik: Dbenbenn, Zscout370, Jacobolus, Indolences, Technion.
• Datoteka:Gtk-dialog-info.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b4/Gtk-dialog-info.svg Licenca: LGPL Doprinijeli: http://ftp.gnome.org/pub/GNOME/sources/gnome-themes-extras/0.9/gnome-themes-extras-0.9.0.tar.gz Originalni umjetnik:
David Vignoni
• Datoteka:Lincoln_and_McClellan_1862-10-03.jpg Izvor:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/92/Lincoln_and_
McClellan_1862-10-03.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: This image is available from the United States Library of Congress's
Prints and Photographs division under the digital ID cwpb.04351.
This tag does not indicate the copyright status of the attached work. A normal copyright tag is still required. See Commons:Licensing for more information.
Originalni umjetnik: Alexander Gardner
• Datoteka:Seal_Of_The_President_Of_The_United_States_Of_America.svg
Izvor:
https://upload.wikimedia.org/
Public domain Doprinijeli:
Exwikipedia/commons/3/36/Seal_of_the_President_of_the_United_States.svg Licenca:
tracted from the title page of PDF document at http://www.whitehouse.gov/nsc/nss.pdf Originalni umjetnik:
Unknown<a
href='//www.wikidata.org/wiki/Q4233718'
title='wikidata:Q4233718'><img
alt='wikidata:Q4233718'
src='https:
//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/ff/Wikidata-logo.svg/20px-Wikidata-logo.svg.png'
width='20'
height='11'
srcset='https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/ff/Wikidata-logo.svg/30px-Wikidata-logo.svg.png
1.5x,
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/ff/Wikidata-logo.svg/40px-Wikidata-logo.svg.png 2x' data-file-width='1050'
data-file-height='590' /></a>
3.3
Content license
• Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
Abraham Lincoln (12. 2. 1809. — 15. 4. 1865.) Hanks. Nancy je rođena u okrugu Mineral, Zapadna Virje američki političar i državnik koji se smatra najvećim ginia, tada dio savezne države Virginia. Lucy se sa Nancy
predsjednikom SAD u historiji.
preselila u Kentucky. Nancy Hanks udala se za Thomasa
Rođen je u skromnoj familiji, a u mladosti se školovao koji je postao ugledan građanin. Kupio je i prodao nekoliko farmi, od kojih je jedna bila Knob Creek. Porodica
za advokata.U njegovoj 10 godini,tocnije 1818.umrla mu
je majka. Nakon toga Abrahamov otac-Thomas Lin- je pohađala baptističku crkvu (engl. Separate Baptists)
koja je imala stroge moralne standarde, te se protivila
coln ponovno se ozenio.Oceva zena usadila je u mladog
Abraham voju za skolovanjem i disciplinom. Politikom alkoholu, plesu i ropstvu. Thomas je u Kentuckyu imao
se bavio od godine 1832. a godine 1856. se priključio dobar društevni status, te je sjedio u porotama, procjenRepublikanskoj stranci, osnovanoj zato da bi se suprot- jivao posjede, čuvao zatvorenike i sudjelovao u državnim
stavila širenju ropstva među novopriključenim državama patrolama za robove. Do vremena kada mu se rodio sin
Abraham, Thomas je posjedovao dvije farme od 600 acre
SAD.
(240 ha), nekoliko gradskih parcela, konje i stoku. Bio je
Godine 1860. njegov izbor za predsjednika SAD je među najbogatijima u okrugu. Godine 1816. Thomas je
potaknuo južne robovlasničke države SAD da započnu izgubio svo zemljište na sudu zbog neispravnih papira o
proces otcjepljenja i stvore Konfederaciju američkih vlasništu.
država. Lincolnova vlada u Washingtonu je odbila to
prihvatiti što je u proljeće 1861. dovelo do izbijanja Porodica je preselila na sjever preko rijeke Ohio u slobodno područje i krenula u novi početak u okrugu Perry,
američkog građanskog rata.
(danas okrug Spencer), savezna država, Indiana. U InIako se nije istakao kao posebno talentiran ratni vođa diani 1818., kada je Abraham imao devet godina, preniti je, sve do sam kraj, imao uspjeha u izboru generala minula mu je majka Nancy zbog otrovanja kravljim mliUnije, Lincoln je imao ključnu ulogu u njegovom pob- jekom koje je sadržavalo biljni toksin (tada bolest nepozjedničkom ishodu. Dok je na početku iz političkih ra- natog uzroka nazivala se engl. “milk sickness”, te se smazloga kao cilj rata naveo očuvanje Unije, godine 1862. je tralo da je zarazna).
donio proklamaciju o ukidanju ropstva, čime je Unija od
strane Konfederacije preotela simpatije svjetske javnosti. Nakon smrti majke, najstarija sestra, Sarah, brinula
Istovremeno je bez mnogo obzira kršio i mimoilazio se o njemu dok se otac nije ponovno oženio 1819.g.
mnoge ustavne odredbe o ljudskim pravima i slobodama Sarah je kasnije preminula u 20-ima prilikom rođenja
kako bi suzbio južnjačku petu kolonu. Njegovo predsjed- mrtvorođenčeta.
nikovanje se također ističe po cijelom nizu reformi koje Nova žena Thomas Lincolna bila je udovica Sarah Bush
su ojačale pozicije federalne vlasti na račun federalnih Johnston, majka troje djece. Lincoln je postao vrlo blizak
država.
sa pomajkom. Kao dječak Abraham nije bio previše vriNekoliko mjeseci nakon što je pobijedio na izborima jedan u kućanskim poslovima te su ga komsije i prijatelji
1864. godine, Konfederacija je prisiljena na kapitulaciju smatrali lijenim. Kasnije kao mladić, radio je sve poslove
i rat završen pobjedom Unije. Nekoliko dana kasnije Lin- u kući koji su se očekivali od njega i bio sposoban radcoln je ubijen u teatru kao žrtva fanatičnog južnjačkog nik sa sjekirom u poslovima izrade ograda. Nakon što
je pobjedio vođu lokalne bande u hrvanju, stekao je repglumca Johna Wilkesa Bootha.
utaciju za svoju snagu i smjelost. Lincoln je prihvatio
i tada uobičajenu obavezu sina da svome ocu daje svu
zaradu od rada izvan kuće do dobi od 21 godine. U kas0.1 Rani život
nijim godinama Lincoln je posuđivao ocu novac u nekoAbraham Lincoln rođen je 12. februara 1809. kao liko navrata. S vremenom se udaljio od oca, djelomično
drugo dijete Thomasa Lincolna i Nancy Lincoln (rođene zbog očeva neobrazovanja. Edukacija mladog Lincolna
Hanks), u drvenoj jednosobnoj kući u okrugu Hardin sastojala se od godine dana formalnog školovanja, te
(danas okrug LaRue), savezna država Kentucky, na Sink- samoučenja i čitanja dostupnih knjiga. Tako je više puta
ing Spring farmi. Njegov dedo po očevoj strani doselio pročitao Ezopove “Basne”, "Robinson Crusoe" Daniela
je sa porodicom iz savezne države Virginia u okrug Jef- Defoea, Bibliju kralja Jamesa i autobigrafiju Benjamina
ferson, Kentucky, gdje je poginuo u indijanskom napadu Franklina.
1786. Thomas je ostao sam da se snalazit u životu na Godine 1830. zbog straha od širenja bolesti (engl. milk
granici. Lincolnova majka, Nancy, bila je kćerka Lucy
1
2
sickness) porodica seli uz rijeku Ohio u okrug Macon,
država Illinois, koje je tada bila slobodna (bez ropstva)
država Godine 1831. Thomas ponovno seli porodicu u
novi dom u okrugu Coles, Illinois. Tada je ambiciozni
22-godišnjak odlučio potražiti bolji život i osamostalio se
od porodice. Spuštajući se kanuom niz rijeku Sangamon,
Lincoln je završio u selu New Salem u okrugu Sangamon. U proljeće 1831. zaposlio ga je poslovni čovjek iz
New Salema, Denton Offutt, te se sa prijateljima u brodu
sa teretom spustio u New Orleans rijekama Sangamon,
Illinois i Mississippi. Nakon dolaska u New Orleans, prvi
puta je vidio ropstvo te se pješice vratio kući.
“Willie” Lincoln je rođen 21. decembra 1850., a umro
je 20. Februara 1862. Četvrto dijete Thomas “Tad” Lincoln, rođen je 4. aprila 1853., a preminuo je od popuštanja srca u dobi od 18 godina 16. srpnja 1871. Robert
je jedino dijete koje je preživjelo, te imalo vlastitu djecu.
Smrt sinova značajno je utjecalo na oba roditelja. Mary
se teško nosila sa gubitkom djece i supruga te ju je Robert
kratkotrajno smjestio u umobolnicu 1875. Otac Lincolnove supruge živio je u Lexingtonu, Kentucky, te je on
kao i ostali u obitelji Todd živio od robova ili trgovine
robovima. Lincoln je sa njima bio blizak, te je povremeno posjećivao njihovo imanje u Lexingtonu.
0.2
0.4 Kongres
Počeci
Godine 1832., u dobi od 23 godine Lincoln je sa partnerom na pozajmicu kupio malu prodavnicu u New
Salemu. Iako je ekonomija u području bujala, posao
nije išao najbolje te je Lincoln prodao svoj udio. Toga
marta započeo je svoju političku karijeru i prvu predizbornu utrku za opštu skupštinu (državno zakonodavno
tijelo) savezne države Illinois (engl. Illinois General Assembly). Prije izbora Lincoln je služio u naoružanim jedinicama države Illinois tokom rata sa Black Hawkom.
Na izborima 6. augusta nije izabran. Radio je u pošti te
odlučio postati pravnik. Na drugoj izbornoj utrci 1834.
bio je uspješan te je izabran u skupštinu, kao predstavnik
stranke Whig. Godine 1836. primljen je u Pravnu komoru, preselio je u grad Springfield i počeo je raditi kao
pravnik u uredu Johna T. Stuarta, rođaka Mary Todd.
Stekao je reputaciju uspješnog advokata. Od 1841. do
1844. bio je partner sa Stephenom T. Loganom, a kasnije
sa Williamom Herndonom. Odradio je četiri uzastopna
mandata u nižem domu skupštine Illinoisa (engl. “Illinois House of Representatives”), kao predstavnik okruga
Sangamon.
Tokom zasjedanja 1835.−36. glasao je za pravo glasa
svim bijelim muškarcima bez obzira bili vlasnici zemlje
ili ne. Zalagao se za ukidanje ropstva. Pratio je program koji je omogućavao naseljavanje slobodnih robova
u Liberiji u Africi.
0.3
Tokom 1830-ih Lincoln je bio postajan član stranke
Whig, sljedbenik Henryja Claya. Godine 1846. izabran
je u Kongres SAD-a gdje je služio dvije godine kao jedini predstavnik svoje stranke u delegaciji države Illinois. U borbi za nominaciju stranke Whig za izbore
1848. Lincoln je procijenio da Clay ne može pobijediti,
te dao potporu generalu Zachary Tayloru, koji je kasnije
postao predsjednik. Lincoln se nada da će ga novi predsjednik postaviti na unosno mjesto načelnika Ureda za
zemljišta (engl. General Land Office), ali nije. Ponuđen
mu je ured guvernera u teritorijima Oregona, koji su bili
demokratsko uporište, te bi to mjesto značilo kraj političke karijere, zbog čega je Lincoln odbio mjesto.
Lincoln se vratio pravu u uredu u Springfieldu, gdje
se bavio svim poslovima koje su mogli dopasti u ruke
advokata u preriji. Lincoln se bavio brojnim prijevozničkim slučajevima usred širenja nacije na zapad. Posebno slučajevima vlasnika riječnih brodova
u tužbama sa novoizgrađenim željezničkim mostovima.
Prvotno je zastupao brodare, ali je kasnije radio za onoga
ko ga je unajmio, a njegova reputacija je rasla. Čak je
pred Vrhovnim sudom SAD-a nastupio u slučaju riječnog
čamca koji je potonuo nakon što je udario u most. Godine 1849. dobio je patent za uređaj za plutanje koji
omogućuje čamcima plovidbu kroz plitku vodu, te je do
sada jedini američki predsjednik koji ima patent na svoje
ime.
Porodica
Godine 1840. Lincoln se zaručio sa Mary Todd, iz bogate
robovlasničke porodice iz Lexingtona, Kentucky. Sreli su
se u Springfieldu, Illinois, u prosincu 1839., a sljedećeg
decembra su se zaručili. Vjenčanje planirano za 1. januar
1841. je otkazano na Lincolnov zahtjev. Kasnije su se
ponovno sreli na zabavi i vjenčali se 4. novembra 1842.
u vili u Springfieldu koja je bila vlasništvo Maryine udane
sestre.
Godine 1844., par je kupio kuću u blizini pravnog ureda.
Mary je bila kućanica. Robert Todd Lincoln je rođen
1843., Edward Baker Lincoln (Eddie) 1846. Edward je
preminuo 1. veljače 1850., vjerojatno od tuberkuloze.
0.5 Ropstvo
Tijekom 1850-ih ropstvo je bilo legalno u južnim
državama SAD-a, dok je u većini sjevernih ukinuto. Lincoln je bio protiv ropstva i širenja ropstva na nove američke teritorije na zapadu. Vratio se u politiku kako
bi se suprostavio novom zakonu iz 1854. (Kansas–
Nebraska Act) u koji je senator Stephen A. Douglas uklopio namjeru da naseljenici na novim teritorijima zapada imaju ovlast da sami odlučuju o ropstvu, a ne da o
tome odlučuje Kongres. Kasnije 1854. Lincoln se kandidirao za mjesto u Senatu SAD kao predstavnik Illinoisa. U to vrijeme senatore su birali članovi pred-
0.6
Predsjednička nominacija 1860. g.
3
stavničkog zakonodavnog tijela savezne države. Nakon
što je vodio u šest krugova izbora, podrška mu je počela
slabiti, te je Lincoln podržao kandidata Lyman Trumbulla, koji je pobijedio protivnika Joel Aldrich Mattesona. Članovi stranke Whig nepovratno su se podijelili
oko novog zakona. Ostaci stare strane Whig, razočarani
članovi Demokratske stranke i drugih manjih stranka bili
su osnova u oblikovanju nove Republikanske stranke.
Tokom 1857.−58., senator Douglas se razišao sa predsjednikom James Buchananom što je dovelo do borbe za
vlast u demokratskoj stranci. U martu 1857. Vrhovni
sud je u slučaju Dred Scott v. Sandford, donio odluku po
kojoj američki crnci nisu građani SAD-a i nisu zaštićeni
Ustavom SAD-a. Lincoln je osudio takvu odluku, te se
pozvao na Deklaraciju nezavisnosti po kojoj su svi ljudi
jednaki po neotuđivim pravima među kojima su život i
sloboda.
Nakon što je Republikanska stranka nominirala Lincolna
za mjesto u Senatu 1858., spremna je bila pozornica za
izbornu utrku za zakonodavno tijelo Illinoisa, koje će odlučiti da li mjesto u Senatu ide Douglasu ili Lincolnu.
Predizborna utrka za Senat 1858. sastojala se od sedam
debata između Lincolna i Douglasa, koje su najpoznatije debate u američkoj historiji. Debate su privlačile
mnoštvo od nekoliko hiljada. Iako su republikanci osvojili više glasova, više mjesta su osvojili demokrati te
je u Senat otišao Douglas. Stranački čelnici su pozvali
Lincolna da održi govor u New Yorku, grupi moćnih republikanaca. Svojim nastupom pokazao je intelektualno
vodstvo koje ga je gurnulo u vrh stranke.
0.6
Predsjednička nominacija 1860. g.
Konvencija republikanske stranke Illinoisa održana je od
09.−10. svibnja 1860. u gradu Decature. Lincolnovi sljedbenici organizovali su izborno tjelo kojeg su
vodili David Davis, Norman Judd, Leonard Swett i Jesse
DuBois, te je Lincoln dobio prvu podršku za predsjedničku kampanju. Dana 18. maja na nacionalnoj konvenciji republikanske stranke u Chicagu Lincolnovi prijatelji su obećanjima i manipulacijama osigurali Lincolnovu nominaciju, uz bivšeg demokrata iz države Maine,
Hannibala Hamlina kao potpredsjedničkog kandidata.
U međuvremenu je Douglas izabran kao kandidat sjevernih demokrata, dok je njegov potpredsjednički kandidat bio Herschel Vespasian Johnson. Delegati iz 11
južnih robovlasičkih država napustili su demokratsku
konvenciju zbog neslaganja sa Douglasovim stavovima,
te na kraju izabrali John C. Breckinridgea kao svoga kandidata.
Dok su Douglas i ostali kandidati putovali i održavali govore, Lincoln nije održavao govore. Pratio je kampanju i
oslanjao se na entuzijazam republikanske stranke. Ljudi
iz stranke odradili su potrebne zadatke koji su mu osigurali većinu na sjeveru. Hiljade republikanaca održavalo je
Abraham Lincoln 1860. g.
govore koji su se prvo bazirali na stranačkoj platformi, a
kasnije prepričavali život Lincolna, i isticali njegovo siromašno porijeklo.
Predizborni materijali republikanske stranke bili su
znatno veći od materijala svih ostalih protivnika zajedno.
Jedan pisac novina “Chicago Tribune” prodao je pamflet
u kojem je opisao Lincolnov život u 100 000 do 200 000
kopija.
Dana 6. novembra 1860. Lincoln je izabran kao 16.
predsjednik SAD-a, pobjedivši demokratskog kandidata
Stephena A. Douglasa, kandidata južnih demokrata John
C. Breckinridge i Johna Bella kadidata nove stranke engl.
Constitutional Union Party. Postao je prvi predsjednik iz
republikanske stranke.
Kada je Lincolnova pobjeda postala očita, secesionisti
su jasno izrazili da će napustiti Uniju prije nego Lincoln
preuzme predsjedništvo u martu. Dana 20. januara 1860.
Južna Karolina istupila je iz Unije što su do 1. fabruara
1861. učinile i Florida, Mississippi, Alabama, Georgia,
Louisiana i Teksas. Šest država prihvatilo je novi ustav i
objavili su novu državu Konfederativne Države Amerike.
Predsjednik Buchanan i predsjednik u izboru Lincoln
odbili su priznati Konfederaciju, te proglasili secesiju ilegalnom. Konfederacija je izabrala Jefferson Davisa kao
prijelaznog predsjednika 9. veljače 1861. Pokušano je
nekoliko mirnih rješenja. Lincoln je donio zakon kojim
je namjeravao zaštiti robovlasništvo u državama u kojima
postoji. Na putu vozom po Sjeveru, kojim je išao na svoju
inauguraciju Lincoln se u pojedinim mjestima obraćao
narodu i političarima. U Baltimoreu je izbjegao ubojice
uz pomoć šefa svog osiguranja Allana Pinkertona. Dana
4
23. veljače 1861. stigao je maskiran u Washington. U 0.8 Preuzimanje Unije u ratu
svome prvom obraćanju kao predsjednik jasno je uputio
poruku Jugu kako ne namjerava ukinuti ropstvo u južnim
Nakon pada Tvrdjave Sumtera, Lincoln je uvidio važnost
državama.
preuzimanja kontrole nad ratom i donošenja sveukupne
Neuspjeh na mirovnoj konfereciji 1861. bio je jasan
strategije gušenja pobune. Lincoln se našao pred do tada
signal da zakonodavno rješenje nije moguće. U martu
neviđenom političkom i vojnom krizom, te je odgov1861. niti jedna odcjepljena država nije se ni pod kojim
orio kao vrhovni komandant koristeći do tada najveće
uslovima htjela vratiti u Uniju. U međuvremenu je Linmoći. Povećao je svoje vojne ovlasti, nametnuo pocoln sa svim republikanskim vođama zaključio da podimorsku blokadu svih luka Konfederacije, raspodjelio
jela Unije ne dolazi u obzir.
novčana sredstva bez utjecaja Kongresa, ukinuo habeas
corpus, te uhapsio na hiljade sumnjivih simpatizera Konfederacije. Lincolna je podupirao Kongres i veći dio
0.7 Početak rata
stanovnika Sjevera. Uz sve to Lincoln je morao povećati
simpatije Unije u robovlasničkim državama, te spriječiti
da se sukob proširi i uključi ostale države.
Za početak morao je pridobiti podršku svih stranaka za
ratne napore, te na svaki način spriječiti podjele među
strankama. Dana 06. augusta 1861. potpisao je zakon kojim se sve robove koji se koriste za ratne napore
Konfederacije zapljenjuje i oslobađa (engl. Confiscation
Act). Tokom augusta 1861. general John C. Frémont,
inače kandidat republikanaca za predsjedničke izbore na
izborima 1856., proglasio je bez konsultacije sa Washingtonom, prijeki sud u državi Missouri. Proglasio je da
svaki građanin kojeg se uhvati da nosi oružje može biti
izveden na prijeki sud i streljan, i da će robovi osoba koja
pomažu slobodu biti oslobođeni.
Frémont je već bio tada optuživan za zanemarivanje područja pod svojom komandom i za prijevare i korupciju.
Lincoln je proglasio njegov proglas nevažećim, te je smatrao proglas političkom odlukom bez vojne značajnosti ili
legalnosti.
Predsjednik Abraham Lincoln
Komandant tvrdjave Fort Sumter, u Južnoj Karolini,
Robert Anderson, poslao je zahtjev za namirnice u Washington, a Lincolnovu naredbu da se udovolji zahtjevu, u
Konfederaciji su protumačili kao čin agresije. Dana 12.
travnja 1861. vojne snage Konfederacije ispalile su hice
na snage Unije u Fort Sumteru, što je dovelo do njihove
predaje i početka američkog građanskog rata. Dana 15.
travnja Lincoln je pozvao sve države da pošalju vojnike
kao bi ponovno osvojili tvrdjave, obranili Washington i
očuvali Uniju. Taj zahtjev doveo je države do toga da
odaberu stranu. Virginia je proglasila odcjepljenje, a nagrađena je tako što je Richmond postao glavnim gradom
Konfederacije. U sljedeća dva mjeseca odcjepljenje su
proglasile Sjeverna Karolina, Tennessee i Arkansas. U
državama Missouri i Maryland pokret za odcjepljenje bio
je jak ali države nisu istupile, dok je država Kentucky
pokušala ostati neutralna.
Afera Trent skoro je dovela do sukoba Unije sa Velikom
Britanijom. Američki ratni brod USS San Jacinto
ilegalno je presreo britanski trgovački brod “Trent” i
zarobio dva izaslanika Konfederacije koji su putovali
njime. Britanci su protestirali, dok su Sjevernjaci slavili takav događaj. Lincoln je rješio spor pustivši dvojicu zarobljenika na slobodu. Lincoln je prvobitno, vanjske poslove prepustio državnom sekretaruu Williamu
Sewardu, zbog nedostatka iskustva. Sewardova reakcija u aferi Trent bila je previše ratoborna, te je Lincoln zatražio pomoć senatora Charlesa Sumnera, predsjednika odbora za vanjsku politiku i stručnjaka za britansku diplomatiju.
Lincoln je brzo učio vojne izraze, pratio sve telegrafske
izvještaje, redovno konsultovao guvernere, te birao generale prema njihovom uspjehu, kao i saveznoj državi i
stranci. U januaru 1862. zbog pritužbi sa nesposobnost i
profiterstvo, smjenio je Simona Camerona kao ministra
rata, te postavio Edwina Stantona. Stanton je bio jedan
od mnogih konzervativnih demokrata koji je podupirao
Breckenridgea na izborima 1860., a koji je pod Lincolnovim vodstvom postao borac protiv ropstva. Lincoln je
naglašavao dva strateška cilja: obranu i sigurnost gl. grada
Washingtona, te agresivni pristup kako bi se rat završio
0.9
General McClellan
5
što prije (mnogi novinarski urednici očekivali su da će u bici kod Hampton Roadsa napao i uništio dva drvena
rat završiti za 90 dana).
broda Unije, prije nego što ga je napao i oštetio USS Monitor. Lincoln je detaljno preispitao mornaričke oficire i
pregledao njihove zapise iz bitke.
0.9
General McClellan
Iako nezadovoljan McClellanovim neuspjehom da oezbjedi pojačanja Popeu, Lincoln je bio očajan, te ga je vratio na mjesto komandanta svih vojnih snaga, na nezadovoljstvo svih političara osim Sewarda. Dva dana nakon
povratka na zapovjedništvo, snage generala Roberta E.
Leeja prešle su rijeku Potomac i ušle u Maryland, što je
dovelo do bitke kod Antietama u rujnu 1862.
Pobjeda Unije bila je jedna od najkrvavijih u historiji
SAD-a i omogućila je Lincolnu da najavi da će u januaru donijeti Proglas o emancipaciji (engl. “Emancipation Proclamation”). Kako je Proglas bio spreman i
ranije, Lincoln je čekao vojni uspjeh kako ne bi proglašavanje bilo viđeno kao potez očajnika.
McClellan se suprostavio zahtjevima Predsjednika da
krene za razbijenom južnjačkom vojskom u povlačenju,
kao što je i general Don Carlos Buell odbio naređenje
da Vojska Ohio krene na pobunjenike u istočnom diLincoln i McClellan nakon bitke kod Antietama
jelu države Tennessee. Lincoln je zamijenio Buella sa
Williamom Rosecransom, te nakon izbora 1862. McNakon poraza Unije u prvoj bici kod Bull Runa i
Clellana je zamijenio republikancem Ambroseom Burnpovlačenja ostarjelog Winfielda Scotta potkraj 1861.,
sideom. Obje zamjene su bili umjereni političari i više
Lincoln je proglasio Georgea B. McClellana komandanpodržavali Predsjednika.
tom svih jedinica Unije. McClellan je diplomirao na vojnoj akademijiWest Point, bio je sluzbenik na željeznici, Burnside je protivno savjetima predsjednika pokrenuo
te demokrat iz savezne države Pennsylvania. Trebalo napad preko rijeke Rappahannock i teško je poražen od
mu je nekoliko mjeseci da isplanira i izvede svoj polu- snaga generala Leeja kod Fredericksburga u decembru.
otočni napad, što je bilo više nego što je Lincoln že- Osim poraza, njegovi vojnici bili su nezadovoljni i nedislio. Cilj napada je bilo osvajanje glavnog grada Kon- ciplinovani. Dezertiranja tokom 1863. brojala su se u
federacije Richmonda, tako što bi brodovima prebacio hiljadama, što se nakon Fredericksburga i povećalo. LinVojsku Potomaca na poluotok te osvojio Richmond kop- coln je doveo Josepha Hookera, unatoč njegovim povrenenim putem. Brojna McClellanova odgađanja, te nje- menim govorima o potrebi uvođenja vojne dikatature.
gov stav da nisu potrebne vojne snage za obranu Washin- Na izborima 1862. republikanci su pretrpjeli nekoliko
gotna frustrirale su Kongres i Lincolna. Lincoln je zaht- poraza, iako su i dalje zadržali većinu u Kongresu.
jevao dio McClellanovih trupa za obranu grada. McClellan koji je stalno precjenjivao vojnu moć Konfederacije, U proljeće 1863., Lincoln je bio optimističan. Vjerovao
za neuspjeh svog napada, krivio je odluku da dio snaga je da bi nekoliko pobjeda za redom bilo dovoljno da
završe rat. Nadao se uspješnom napadu Hookera na
ostane za obranu glavnog grada.
Leeja sjeverno od Richmonda, Rosecransovom napadu
Lincoln je smijenio McClellana sa mjesta glavno koman- na Chattanoogu, Grantovom na Vicksburg i morskom nadujuceg u martu 1862. te postavio Henrya Wagera Hal- padu na Charleston.
lecka, nakon što je McClellan u pismu Lincolnu (engl.
“Harrison’s Landing Letter”) upozorio na oprez u vojnim Hooker je u bitci kod Chancellorsvillea u maju poražen
naporima. To pismo razljutilo je radikale među repub- od Leeja. Hooker je ignrisao Lincolnova naređenja da
likancima koji su izvršili pritisak na Lincolna da imenuje podijeli svoju vojsku kod Harper’s Ferrya, što bi Leeja
republikanca Johna Popea kao komandanta novooforml- možda prisililo da učini isto, te je Hooker podnio ostavku koju je Lincoln prihvatio. Zamijenio ga je George
jene Vojske Virginije.
Gordon Meade, koji je slijedio Leeja u Pennsylvaniju u
Pope se složio sa Lincolnovim strateškim namjerama da Gettysburškoj kampanji, koja je bila pobjeda za Uniju
napadne Richmond sa sjevera kako bi zaštitio glavni grad. iako je Lee izbjegao zarobljavanje. U isto vrijeme nakon
U drugoj bitci kod Bull Runa u ljeto 1862., vojska pod početnog neuspjeha Grant je započeo opsadu Vickskomandom Popea je poražena zbog nedobivanja traženih burga, a mornarica Unije izvela je uspješan napad na luku
pojačanja od McClellana, koji je komandovao Vojskom u Charlestonu. Nakon bitke kod Gettysburga, Lincoln je
Potomaca. Poraz je doveo do toga da Vojska Potomaca shvatio da će njegove vojne odluke biti bolje prihvaćene
drugi puta brani Washington. Rat se 1862. širio i na po- ako idu generalima od zapovjednika, kako generali često
morske bitke. Tako je konfederalni brod CSS Virginia
6
nisu voljeli upletanja civila.
0.10 Proglas o emancipaciji
Lincoln predstavlja prvu verziju Proglasa o emancipaciji svojim
saradnicima.
Lincoln je shvatio da je federalna ovlast da ukine ropstvo
ograničena Ustavom, koji je do 1865. odluku o ropstvu
prenio na savezne države. Prije i tokom izbora isticao je
da bi eventualno ukidanje ropstva spriječilo širenje ropstva na nove američke teritorije. Na početku rata poticao
je savezne države da prihvate tzv. kompenziranu emancipaciju (osoba koja ukine ropstvo dobivala je od države
monetarnu ili neku drugu kompenzaciju). Lincoln je
vjerovao da na taj način može izbrisati ropstvo. Odbio je
dva geografski ograničena pokušaja emacipacije (pokušaj
generala Johna C. Frémonta u augustu 1861. i Davida
Huntera u maju 1862.), zato što je smatrao da to nije
unutar njihovih ovlasti i zato što nije htio uznemiravati
granične robovlasničke države odane Uniji.
Dana 19. juna 1862. Kogres je donio zakon (koji
je Lincoln podupro) kojime je zabranjeno ropstvo na
svim federalnim teritorijima. U julu 1862. donesen je
drugi zakon o zaplijeni (engl. Second Confiscation Act)
koji je postavio sudske procedure kojime su mogli biti
oslobođeni svi robovi osoba osuđenih za pomaganje u
pobuni. Iako je Lincoln smatrao da Kongres nema ovlasti
da oslobađa robove unutar saveznih država, odobrio je
zakon, iako u suprotnosti sa zakonodavstvom. Smatrao
je da takve ovlasti na temelju Ustava ima Predsjednik,
i Lincoln je namjeravao iskoristiti ovlasti. Unutar svog
kabineta Lincoln je raspravljao o nacrtu Proglasa, te je
izjavio da kao prikladnu i nužnu vojnu mjeru, od 1. siječnja 1863. svi robovi unutar država Konfederacije će
postati i zauvijek ostati slobodni.
Privatno Lincoln je zaključio kako robovska osnova Konfederacije treba biti uklonjena. Dio Lincolnove opozicije
(npr. Copperhead) smartao je da je emancipacija kamen
spoticanja u pokušaju mira i ponovnog ujedinjenja.
Proglas o emacipaciji izdan 22. sseptembra 1862., sa
aktivacijom od 1. januara 1863. proglasio je slobodnim sve robove u 10 južnih saveznih država van kontrole
Unije, uz izuzetak u područjima pod kontrolom Unije u
dvije države. Sljedećih 100 dana Lincoln je pripremao
vojsku i naciju za emacipaciju, dok su demokrati okupljali glasače i upozoravali ih na prijetnju koju predstavljaju slobodni robovi za bijelu populaciju na sjeveru.
Nakon što je ukidanje ropstva postalo vojni cilj, vojske
Unije su tokom napredovanja prema jugu oslobađale sve
više robova, sve dok njih tri miliona u svim državama
Konfederacije nisu oslobođeni. Tri dana nakon objavljivanja Proglasa 13 republikanskih guvernera na zajedničkoj konferenciji ratnih guvernera (engl. War Governors’ Conference) podrzali su Proglas, ali su predložili
smjenu generala Georgea B. McClellana sa mjesta komandanta svih vojnih snaga Unije. Korištenje robova
u vojnim redovima postala je službena politika odmah
nakon Proglasa o emacipaciji, te je Lincoln pismima poticao vojne komandante da regrutuju što više bivših robova
u vojsku. Do kraja 1863. na Lincolnovu direktivu general Lorenzo Thomas regrutovao je 20 pukova robova iz
doline rijeke Mississippi.
No proglas, koliko god na papiru obećavao, isprva u
praksi nije imao nikakvog učinka. Mnogi su ga nazvali licemjernim jer “oslobađa” robove na području koje
Unija ne kontroliše, a ostavlja ih u lancima na područjima
gdje ih može osloboditi. Vojni cilj kojem se Lincoln
nadao, da će se robovi na pobunjenom Jugu dići na ustanak protiv svojih gospodara, nije se ostvario. Bez
obzira na sve to, Lincoln je proglasom postigao politički
uspjeh jer je njime u očima Europljana prikazao Južnjake kao barbare koji žele zadržati robovlasnički sistem.
Velika Britanija i Francuska, koje su do tada simpatizirale
borbu Konfederacije za neovisnost, sada okreću svoju podršku Uniji.
0.11 General Grant
Meadeov neuspjeh da zarobi Leejevu vojsku dok se
povlačila sa Gettysburga i stalna pasivnost Vojske Potomaca, uvjerila je Lincolna da je potrebna promjena u
komandovanju. Pobjeda generala Ulyssesa S. Granta u
bitci kod Shiloha i kampanja Vicksburg dojmile su Lincolna i Grant je postao snažan kandidat za mjesto zapovjednika Vojske Unije. Lincoln je smatrao da vojska sa
Grantom na čelu može neumorno koordinirano napadati
na nekoliko ratišta, te imati vrhunskog komandanta koji
pristaje na bivše robove u svojim redovima. Ipak Lincoln
je bio zabrinut zbog mogućnosti da se Grant kandiduje
na predsjedničkim izborima 1864., kao što je general
McClellan. Uz pomoć posrednika ispitao je Grantove
političke namjere, te kada se uvjerio da ih nema, Senatu je predložio Grantovo unaprijeđenje u zapovjednika
Vojske Unije. Zadobio je pristanak Kongresa da Grant
dobije čin general pukovnika, koji do tada nije imao niko
od Georgea Washingtona. Tijekom 1864. Grant je vodio
krvavu kampanju Overlord, u kojoj je Unija imala brojne
gubitke u bitkama poput one kod Wildernessa ili Cold
Harbora. Snage Konfederacije, iako su imale obrambene
pozicije, također su trpjele velike gubitke. Konfederaciji
7
su nedostajala pojačanja, te je vojska bila prisiljena da se
utvrditi izvan grada Petersburga, savezna država Virginia,
gdje je Grant započeo opsadu. To je omogućilo Lincolnu da posjeti Granta, i da dobije izravno od Granta
i Williama Tecumseha Shermana, koji je bio u iznenadnom posjetu kod Granta, podatke o borbama. Lincoln i
republikanska stranka mobilizovali su se u podršci, te su
brzo zamijenili Grantove gubitke.
Lincoln je dozvolio Grantu da napada infrastrukturu
Konfederacije, kao što su plantaže, željeznice, mostovi,
kako bi uništio moral Juga i oslabio njegovu ekonomsku moć. Grant je napadima prekinuo promet na tri željezničke pruge koje su povezivale Richmond sa ostatkom
Juga, dok su generali Sherman i Philip Sheridan uništavali plantaže i gradove u dolini Shenandoaha u Virginiji.
General Konfederacije Jubal Anderson Early započeo je
niz napada na Sjever kako bi zaprijetio glavnom gradu.
Nakon nekoliko poziva Grantu do dobrani Washington,
Sheridan je postavljen te je prijetnja od generala Earlya
zaustavljena.
Kako je Grant slabio Leejeve snage, započeli su napori
da se pregovara o miru. Potpredsjednik Konfederacije
Stephens vodio je skupinu na sastanku sa Lincolnom, Sewardom i ostalima u Hampton Roadsu. Lincoln je odbio
sve pregovore u kojima je Konfederacija jednakopravna,
te prekinuo sastanak. Njegov jedini razlog sastanka je
bio prekid borbi.
Dana 1. aprila 1865. Grant je zaobišao Leejeve snage u
bitci kod Five Forksa i uspio opkoliti Petersburg, na što
je Vlada Konfederacije napustila Richmond. Nekoliko
dana nakon što je pao Richmond, Lincoln je posjetio napušteni grad. Dana 9. travnja Lee se predao Grantu kod
Appomattoxa te je rat praktički bio gotov.
dio je u loži na balkonu. Booth je iskoristio trenutak,
prišuljao mu se s leđa i oko 22:13, naciljao stražnju stranu
Lincolnove glave i iz neposredne blizine ispalio jedan
metak, smrtno ga ranivši. Oficir Henry Rathbone istog
trena napao je Booth, koji se othrvao usput ranivši oficira. Nakon deset dana u bijegu, Bootha sa pronašli na
farmi u saveznoj državi Virginia nekih 48 km južno od
glavnog grada. Nakon kratke borbe sa snagama Unije,
26. travnja Bootha je ubio narednik Boston Corbett.
Vojni kirurg Charles Leale koji je sjedio u blizini u pozorištu priskočio je u pomoć Lincolnu. Ranjeni Lincoln
bio je bez svijesti, jedva je disao, te je bio bez pulsa.
Ljekar je ustanovio da je ranjen u glavu, a ne kako se
prvotno pretpostavljalo uboden u rame. Lincoln je prenesen na drugu stranu ulice u kuću Petersen.
Nakon što je bio u komi devet sati, Lincoln je preminuo
u 07:22 15. travnja 1865. Lincolnovo tijelo omotano
zastavom po kišnom vremenu prenesli su u Bijelu kuću,
gologlavi oficiri, dok su sve crkve u gradu zvonile.
Potpredsjednik Johnson prisegnuo je za Predsjednika u
10:00 dan nakon ubistva. Lincolnovo tijelo ležalo je u Istočnoj sobi, a nakon toga u rotundi kapitola (engl. Capitol Rotunda) od 19. do 21. aprila. Tri sedmice vozom je
njegovo tijelo prevoženo gradovima Sjevera te su održave
pogrebne svečanosti kojima su prisustovale hiljade, dok
su brojni ljudi duž pruge pratili voz.
1 Vanjske veze
• The Lincoln Institute ((en))
• Abraham Lincoln Research Site ((en))
• Abraham Lincoln Assassination ((en))
0.12 Ubistvo
John Wilkes Booth bio je dobro poznati glumac i špijun Konfederacije iz Marylanda. Iako nikada nije stupio u Vojsku Konfederacije imao je kontakte sa tajnom
službom Konfederacije. Godine 1864. Booth je smislio (sličan planu Thomasa N. Conrada) oteti Lincolna i
tražiti zamjenu za oslobađanje zarobljenika. Nakon što
je 11. aprila 1865. slušao Lincolnov govor o planovima
da robovima da pravo glasa, odlučio je ubiti predsjednika. Kada je saznao da predsjednik, njegova supruga
Mary i komandant vojske Ulysses S. Grant namjeravaju
posjetiti Fordovo pozorište, Booth i suradnici su smislili
plan ubiti potpredsjednika Andrewa Johnsona, državnog
tajnika Williama H. Sewarda i generala Granta. Dana 14.
travnja, bez glavnog tjelohranitelja, Warda Hilla Lamona,
Lincoln je krenuo u pozorište na predstavu “Our American Cousin”. U zadnji tren Grant i supruga suodlučili
otputovati u Philadelphiju umjesto na predstavu.
Lincolnov tjelohranitelj, John Parker, napustio je pozorište tokom pauze i sa Lincolnovim kočijašem otišao
u obližnji Star Saloon na piće. Nečuvani predsjednik sje-
• Mr. Lincoln’s White House ((en))
• Mr. Lincoln and Freedom ((en))
• Mr. Lincoln and Friends ((en))
• Mr. Lincoln and New York ((en))
2 Vanjske veze
8
3 TEXT AND IMAGE SOURCES, CONTRIBUTORS, AND LICENSES
3
Text and image sources, contributors, and licenses
3.1
Text
• Abraham Lincoln Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Abraham_Lincoln?oldid=16779318 Saradnici: Pokrajac, OC Ripper, FelixBot,
YurikBot, Zwobot, Escarbot, Thijs!bot, JAnDbot, VolkovBot, TXiKiBoT, YonaBot, EmxBot, OKBot, AlleborgoBot, SieBot, Loveless,
BodhisattvaBot, Idioma-bot, MelancholieBot, WikiDreamer Bot, Vatrena ptica, Luckas-bot, Oktav~shwiki, Darkicebot, NobelBot, Autobot, SassoBot, ArthurBot, Xqbot, BokimBot, Jotterbot, FoxBot, EmausBot, ZéroBot, WikitanvirBot, TjBot, Ripchip Bot, MerlIwBot,
Edgar Allan Poe, AvocatoBot, Soundwaweserb, Kolega2357, Addbot i Anonimno: 7
3.2
Images
• Datoteka:Abraham_Lincoln_by_Alexander_Hesler,_1860.png Izvor:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3c/
Abraham_Lincoln_by_Alexander_Hesler%2C_1860.png Licenca: Public domain Doprinijeli: Museum of Fine Arts, Boston Originalni
umjetnik: Alexander Hesler
• Datoteka:Abraham_Lincoln_half_length_seated,_April_10,_1865.jpg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/
55/Abraham_Lincoln_half_length_seated%2C_April_10%2C_1865.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: http://hdl.loc.gov/loc.pnp/
cph.3a11367 Originalni umjetnik: Alexander Gardner
• Datoteka:Abrahamlincoln.jpg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/03/Abrahamlincoln.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: ? Originalni umjetnik: ?
• Datoteka:Commons-logo.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Commons-logo.svg Licenca: Public domain Doprinijeli: This version created by Pumbaa, using a proper partial circle and SVG geometry features. (Former versions used to
be slightly warped.) Originalni umjetnik: SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by 3247, based on the earlier PNG
version, created by Reidab.
• Datoteka:Emancipation_proclamation.jpg
Izvor:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6c/Emancipation_
proclamation.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: Senate.gov Originalni umjetnik: Francis Bicknell Carpenter
• Datoteka:Flag_of_USA.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a4/Flag_of_the_United_States.svg Licenca:
Public domain Doprinijeli: SVG implementation of U. S. Code: Title 4, Chapter 1, Section 1 [1] (the United States Federal “Flag Law”).
Originalni umjetnik: Dbenbenn, Zscout370, Jacobolus, Indolences, Technion.
• Datoteka:Gtk-dialog-info.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b4/Gtk-dialog-info.svg Licenca: LGPL Doprinijeli: http://ftp.gnome.org/pub/GNOME/sources/gnome-themes-extras/0.9/gnome-themes-extras-0.9.0.tar.gz Originalni umjetnik:
David Vignoni
• Datoteka:Lincoln_and_McClellan_1862-10-03.jpg Izvor:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/92/Lincoln_and_
McClellan_1862-10-03.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: This image is available from the United States Library of Congress's
Prints and Photographs division under the digital ID cwpb.04351.
This tag does not indicate the copyright status of the attached work. A normal copyright tag is still required. See Commons:Licensing for more information.
Originalni umjetnik: Alexander Gardner
• Datoteka:Seal_Of_The_President_Of_The_United_States_Of_America.svg
Izvor:
https://upload.wikimedia.org/
Public domain Doprinijeli:
Exwikipedia/commons/3/36/Seal_of_the_President_of_the_United_States.svg Licenca:
tracted from the title page of PDF document at http://www.whitehouse.gov/nsc/nss.pdf Originalni umjetnik:
Unknown<a
href='//www.wikidata.org/wiki/Q4233718'
title='wikidata:Q4233718'><img
alt='wikidata:Q4233718'
src='https:
//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/ff/Wikidata-logo.svg/20px-Wikidata-logo.svg.png'
width='20'
height='11'
srcset='https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/ff/Wikidata-logo.svg/30px-Wikidata-logo.svg.png
1.5x,
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/ff/Wikidata-logo.svg/40px-Wikidata-logo.svg.png 2x' data-file-width='1050'
data-file-height='590' /></a>
3.3
Content license
• Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
