Leonard Cohen
Content
Leonard Cohen: Poezija, slike, crteži i
bilješke
Leonard Cohen, kanadski glazbenik i spisatelj, izdao je prošlog mjeseca, svega nekoliko dana nakon
svoga 80. rođendana (21. 9.) novi album, pod nazivom Popular problems. Cohenovo stvaralaštvo
pratimo još od 50-ih godina prošlog stoljeća, a on sam pokazao je interes za književnost, glazbu i
religiju još od mladih dana. Tijekom godina ovaj je umjetnik postao svjetski slavan i priznat
glazbenik. Širokoj publici poznat je po hitovima kao što su Hallelujah, So long Marianne, Dance me
to the end of love, First we take Manhattan i mnogim drugima. Tim je pjesmama, uz pregršt ostalih,
Cohen oduševio i hrvatsku publiku kada je ne tako davno održao koncerte u Zagrebu te kasnije u
Puli.
O Cohenu je napisano mnogo knjiga, a i on sam je, osim poezije, napisao i nešto proze, koja je
dostupna i hrvatskim čitateljima. Godine 2007. prevedena je i izdana njegova knjiga poezije Knjiga
čežnje u izdanju V.B.Z.-a, a mnoge od tih pjesama možete vidjeti na njegovoj stranici
www.leonardcohenfiles.com na engleskom (kliknuti na Blackening pages). Stranica je otvorena kako
bi Cohen svoj proces stvaranja učinio vidljivim. U navedenim pjesmama piše o starosti, svom radu,
ljutnji, odnosu s Bogom, sa ženama…
Osim poezije, na toj stranici (kliknuti na Blackening pages)
ima i crteža, bilježaka (uvid u nastajanje pjesama, npr.
Suzanne ili Joan of Arc) i slika. Slike su plošne,
koloristične, motiv je uglavnom žensko tijelo, a na jednoj je
prikazan lijep naslonjač s mnoštvom zanimljivih detalja.
Slike nemaju slojevitost ni perspektivu, jednostavne su, ali
izražajne zbog jarkih boja koje im daju upečatljivost i
ostavljaju snažan utisak. Na Blackening pages ima i mnogo
crteža autoportreta iz kojih dobivamo uvid u njegova stanja
te trenutačna razmišljanja i asocijacije, što je sam i
potvrdio u pjesmi If there were no paintings iz 2007.
godine. Na stranici je objavljeno i nekoliko fotografija,
između kojih i Mt. Baldyja, gdje je Cohen proveo svoje
redovničke godine (1994.-1999.). Od fotografija možemo vidjeti i jednu s kćeri Lorkom uz crtež tužne
violine, sretnog pištolja i orlovskog ogledala kojeg su nacrtali njih dvoje. Dva crteža su religiozne
tematike, uz koje je napisao, Kanađanima poznatu, molitvu anđelu čuvaru, koja je 2003. postala
božićna čestitka War child Canada, udruge koja se bavi humanitarnim radom u zemljama
zahvaćenima ratom. No, ima i crteža uz koje stoje tekstovi napisani s dozom humora i autoironije, na
primjer Father Teresa, My Guitar i A Previous Existence.
Što se bilježaka tiče, u njima dobivamo uvid u njegovo stvaralaštvo koje, kao i uvijek, vodi inspiracija,
ali i intelektualni rad. On zaista marljivo radi na svojim pjesmama, na njima ima mnogo prepravaka
(primjerice, na pjesmi Suzanne), a objavljene su i bilješke za, uz prethodno spomenute pjesme, i
pjesme Old revolution, The Stranger song i veliki hit Hallelujah. Iz Cohenove su poezije nastale
pjesme kao što su Alexandra Leaving i You have Loved Enough.
Na stranici je objavljena i poezija napisana za vrijeme boravka na Mt. Baldyju, kada Leonard Cohen
uzima redovničko ime Jikan, u kojoj se ponekad, uz dozu humora ali i poštovanja, u svojim pjesmama
obraća i Roshiju, svome učitelju. Osim na Mt. Baldyju Cohen je živio i u Los Angelesu, Nashvilleu,
New Yorku, Londonu i Hydri. Ono što Cohena čini tako upečatljivim njegov je, mogao bi se tako
nazvati, intiman pristup publici, što se vidi u svem njegovom stvaralaštvu (nemojte se čuditi
njegovom skidanju šešira i dubokom naklonu publici na koncertima). U njemu je sve povezano i
neraskidivo: religija, ljubav, iskupljenje i očaj. U Looking Away progovorio je i o braku, a pjesma This
isn’t China napisana je, moglo bi se reći, kao dijalog, odgovor pisca na pitanja koja „stoje u zraku“.
Čini mi se da je Cohenu ljubav jednostavna poput običnog trenutka, koji postaje neobičan kada, što
je i napisao u pjesmi Love Itself, zrake sunca utjelove ljubav. U pjesmama Never Mind i No
Middleman ljubav postaje buntovna (piše da je ljubav poput gravitacije i da svi moraju pasti). Jedno
je sigurno: ljubav je u njegovim pjesmama uvijek prisutna. U svojim vrlo intimnim stanjima, o kojima
ovaj zreli autor piše i pjeva, očaj ide ruku pod ruku sa spasenjem, za kojim toliko čezne, a smijeh je
istovremeno i plač. Ono što je slomljeno biva sakupljeno, a tama je ujedno i svjetlo. To je ono
mistično u njegovim pjesmama, a ono što je mistično uvijek ima neobičnu privlačnost. Njegov život
tako postaje potraga i sam po sebi molitva koja stvara inspirativnu i slojevitu poeziju, poeziju koja
sakriva i otkriva te hodočasti u najskrivenije prostore, a potom se vraća, i skromnija i jača u isti mah.
Cohen traži i biva nađen. Svakako preporučamo stranicu.
bilješke
Leonard Cohen, kanadski glazbenik i spisatelj, izdao je prošlog mjeseca, svega nekoliko dana nakon
svoga 80. rođendana (21. 9.) novi album, pod nazivom Popular problems. Cohenovo stvaralaštvo
pratimo još od 50-ih godina prošlog stoljeća, a on sam pokazao je interes za književnost, glazbu i
religiju još od mladih dana. Tijekom godina ovaj je umjetnik postao svjetski slavan i priznat
glazbenik. Širokoj publici poznat je po hitovima kao što su Hallelujah, So long Marianne, Dance me
to the end of love, First we take Manhattan i mnogim drugima. Tim je pjesmama, uz pregršt ostalih,
Cohen oduševio i hrvatsku publiku kada je ne tako davno održao koncerte u Zagrebu te kasnije u
Puli.
O Cohenu je napisano mnogo knjiga, a i on sam je, osim poezije, napisao i nešto proze, koja je
dostupna i hrvatskim čitateljima. Godine 2007. prevedena je i izdana njegova knjiga poezije Knjiga
čežnje u izdanju V.B.Z.-a, a mnoge od tih pjesama možete vidjeti na njegovoj stranici
www.leonardcohenfiles.com na engleskom (kliknuti na Blackening pages). Stranica je otvorena kako
bi Cohen svoj proces stvaranja učinio vidljivim. U navedenim pjesmama piše o starosti, svom radu,
ljutnji, odnosu s Bogom, sa ženama…
Osim poezije, na toj stranici (kliknuti na Blackening pages)
ima i crteža, bilježaka (uvid u nastajanje pjesama, npr.
Suzanne ili Joan of Arc) i slika. Slike su plošne,
koloristične, motiv je uglavnom žensko tijelo, a na jednoj je
prikazan lijep naslonjač s mnoštvom zanimljivih detalja.
Slike nemaju slojevitost ni perspektivu, jednostavne su, ali
izražajne zbog jarkih boja koje im daju upečatljivost i
ostavljaju snažan utisak. Na Blackening pages ima i mnogo
crteža autoportreta iz kojih dobivamo uvid u njegova stanja
te trenutačna razmišljanja i asocijacije, što je sam i
potvrdio u pjesmi If there were no paintings iz 2007.
godine. Na stranici je objavljeno i nekoliko fotografija,
između kojih i Mt. Baldyja, gdje je Cohen proveo svoje
redovničke godine (1994.-1999.). Od fotografija možemo vidjeti i jednu s kćeri Lorkom uz crtež tužne
violine, sretnog pištolja i orlovskog ogledala kojeg su nacrtali njih dvoje. Dva crteža su religiozne
tematike, uz koje je napisao, Kanađanima poznatu, molitvu anđelu čuvaru, koja je 2003. postala
božićna čestitka War child Canada, udruge koja se bavi humanitarnim radom u zemljama
zahvaćenima ratom. No, ima i crteža uz koje stoje tekstovi napisani s dozom humora i autoironije, na
primjer Father Teresa, My Guitar i A Previous Existence.
Što se bilježaka tiče, u njima dobivamo uvid u njegovo stvaralaštvo koje, kao i uvijek, vodi inspiracija,
ali i intelektualni rad. On zaista marljivo radi na svojim pjesmama, na njima ima mnogo prepravaka
(primjerice, na pjesmi Suzanne), a objavljene su i bilješke za, uz prethodno spomenute pjesme, i
pjesme Old revolution, The Stranger song i veliki hit Hallelujah. Iz Cohenove su poezije nastale
pjesme kao što su Alexandra Leaving i You have Loved Enough.
Na stranici je objavljena i poezija napisana za vrijeme boravka na Mt. Baldyju, kada Leonard Cohen
uzima redovničko ime Jikan, u kojoj se ponekad, uz dozu humora ali i poštovanja, u svojim pjesmama
obraća i Roshiju, svome učitelju. Osim na Mt. Baldyju Cohen je živio i u Los Angelesu, Nashvilleu,
New Yorku, Londonu i Hydri. Ono što Cohena čini tako upečatljivim njegov je, mogao bi se tako
nazvati, intiman pristup publici, što se vidi u svem njegovom stvaralaštvu (nemojte se čuditi
njegovom skidanju šešira i dubokom naklonu publici na koncertima). U njemu je sve povezano i
neraskidivo: religija, ljubav, iskupljenje i očaj. U Looking Away progovorio je i o braku, a pjesma This
isn’t China napisana je, moglo bi se reći, kao dijalog, odgovor pisca na pitanja koja „stoje u zraku“.
Čini mi se da je Cohenu ljubav jednostavna poput običnog trenutka, koji postaje neobičan kada, što
je i napisao u pjesmi Love Itself, zrake sunca utjelove ljubav. U pjesmama Never Mind i No
Middleman ljubav postaje buntovna (piše da je ljubav poput gravitacije i da svi moraju pasti). Jedno
je sigurno: ljubav je u njegovim pjesmama uvijek prisutna. U svojim vrlo intimnim stanjima, o kojima
ovaj zreli autor piše i pjeva, očaj ide ruku pod ruku sa spasenjem, za kojim toliko čezne, a smijeh je
istovremeno i plač. Ono što je slomljeno biva sakupljeno, a tama je ujedno i svjetlo. To je ono
mistično u njegovim pjesmama, a ono što je mistično uvijek ima neobičnu privlačnost. Njegov život
tako postaje potraga i sam po sebi molitva koja stvara inspirativnu i slojevitu poeziju, poeziju koja
sakriva i otkriva te hodočasti u najskrivenije prostore, a potom se vraća, i skromnija i jača u isti mah.
Cohen traži i biva nađen. Svakako preporučamo stranicu.
