Lock

Published on February 2017 | Categories: Documents | Downloads: 108 | Comments: 0 | Views: 871
of 53
Download PDF   Embed   Report

Comments

Content

Dr. sc. Anđelko Milardović

John Locke

Bilješka o John-u Locke-u
 John Locke (1632-1704), rođen u Wrigtonu u





Engleskoj
Studirao medicinu, premda nije nikad diplomirao
Od 1672. radi kao tajnik moćnog lorda Shaftesburyja, što ga stavlja u središta političkih djelovanja
Od 1684-1689 Locke boravi u Francuskoj i
Nizozemskoj, gdje piše većinu svojih djela
Najpoznatija djela:





Ogled o ljudskom razumu
Dvije rasprave o vladi
Pismo o toleranciji
Neke misli o obrazovanju
John Locke
2

Bilješka o Johnu Lockeu
 Jedan je od glavnih predstavnika engleskog





empirizma tj. filozofije koja se temelji na iskustvu
Osnivač je spoznajne teorije i smješta iskustvo, ili
ideje osjeta i reflekse, u osnovu ljudskog razuma
Smatra da svo znanje potječe iz iskustva, jer je naša
duša po rođenju “tabula rasa”
Locke je imao značajan utjecaj na razvoj političke
filozofije
Njegove su ideje bile temelj za koncepte američkog
zakona i organizacije vlasti

3

John Locke on-line
Biografija:
http://www.filozofija.net/
http://plato.stanford.edu/entries/locke/
http://www.iep.utm.edu/l/locke.htm
http://www.blupete.com/Literature/Biographies/Philosophy/Locke.htm
http://www.philosophypages.com/ph/lock.htm
http://www.libraries.psu.edu/tas/locke/
http://www.philosophenlexikon.de/locke.htm
http://www.locke-and-rousseau.com/
Tekstovi on-line:
http://onlinebooks.library.upenn.edu/webbin/book/search?
amode=start&author=Locke,%20John
http://www.fordham.edu/halsall/mod/1690locke-sel.html
4

John Locke: “Dvije rasprave o vladi”
(Two Treatises Of Government)
Beograd: Utopija, 2002.

Raščlamba druge rasprave o vladi, str. 231-362.:
Anđelko Milardović,
Zagreb, siječanj 2006.
5

Metodička napomena
 Političke ideje Johna Lockea predstavljaju prekretnicu u







novovjekovnoj političkoj filozofiji
Smatra se jednim od vodećih predstavnika novovjekovne teorije
prirodnoga prava
Lockeove političke ideje uvelike su utjecale na formatiranje
političkih institucija poglavito u anglosaksonskom svijetu
U ovom prilogu osvrnut ćemo se na djelo Dvije rasprave o vladi i
Pismo o toleranciji u kojima su iznesena temeljena motrišta
Lockeove političke filozofije
Naglasak je na drugoj raspravi o vladi i Lockeovim
promišljanjima tolerancije što će nam poslužiti kao uvod u prikaz
Volterova promišljanja potonje
Ovdje ćemo se ograničiti na prikaz temeljnih pojmova u citiranim
djelima
6

I. Temeljni pojmovi iz Druge
rasprave o vladi
(Ogled o istinskom podrijetlu, dometu i
svrsi građanske vlade )

7

Politička vlast
 Prije otvaranja Druge rasprave o vladi Locke sažima i rezimira

uvide iz Prve rasprave o vladi
 U sažetku Prve rasprave piše o prirodnom pravu, uzrocima
nastanka vlade, te razlikama između političke vlasti, vlasti oca
nad djecom, i gospodara nad slugama
 Ili točnije, Locke želi pokazati razliku «između vladara i države,
oca obitelji i kapetana lađe» (str.236.)
 Na kraju u trećoj točki Locke definira političku vlast kao «pravo
donošenja zakona sa smrtnim kaznama», čija je svrha
uređivanje i očuvanje vlasništva, uz prisilu pri izvršavanju
zakona, te obrana države od vanjskih pogibelji u funkciji
zajedničkog, općeg dobra (usp. str.236.)

8

Prirodno stanje
 Razumijevanje političke vlasti pretpostavlja uvid u značenje i

sadržaj prirodnoga stanja
 Jednostavno određenje prirodnoga stanja je da je potonje
«stanje savršene slobode». To je «stanje jednakosti» u kojem
«nitko nema više vlasti od drugoga»
 Ljudi se rađaju s istim prirodnim prednostima i kako Locke
kaže korištenjem «istih sposobnosti», pa prema tomu slijedi
jednakost ljudi «bez podređivanja ili pokornosti».
 Podređivanje ili pokornost mogla bi nastati ako bi «gospodar i
vlasnik svih nas nekom izričitom izjavom svoje volje postavio
jednog iznad drugoga i predao mu očiglednom i jasnom
naredbom nesumnjivo pravo na gospodstvo i suverenost»
(str.237.)

9

Prirodno stanje
 Je li stanje slobode, stanje samovolje, pita se Locke.

Premda čovjek u tom stanju slobodno raspolaže svojom
osobom i vlasništvom to stanje nije stanje samovolje zbog
toga što nitko nema pravo «uništiti sebe ili bilo koje stvorenje u
som posjedu…» (str.238.)
 Prirodnim stanjem upravlja prirodni zakon obvezujuće snage
za svakoga
 Što uči um koji predstavlja taj zakon? On «uči sve ljude, koji ga
pitaju za savjet, da pošto su svi jednaki i nezavisni, nitko ne
treba nanositi zlo tuđem životu, zdravlju, slobodi i posjedu»
(str.238.)
 Prirodni zakon podrazumijeva ne posezanje za tuđim pravima i
nanošenje štete drugima i očuvanje svih ljudi. Glede izvršenja
prirodnoga zakona, potonje je “predato u ruke svakog čovjeka”
(str.239.)
10

Rat (o stanju rata)
 Rat je razaranje i neprijateljstvo. Kada netko posegne za tuđim








životom, “onda ga to stavlja u stanje rata”
Rat predstavlja narušavanje slobode s nakanom porobljavanja.
Oduzimanje slobode u društvenom stanju zapravo je stanje
rata. Locke dalje pokazuje razliku između prirodnog stanja i rata
Prirodno je stanje kada ljudi žive u skladu "sa umom, bez
zajedničkog pretpostavljenog na zemlji koji ima vlast da
presuđuje između njih, onda je to prirodno stanje" (str.245.)
Stanje rata je kada "nema zajedničkog pretpostavljenog na
zemlji kome bi se obratilo za pomoć predstavlja stanje rata …"
(str.245.)
Sažetak: "Nepostojanje zajedničkog suca stavlja sve ljude u
prirodno stanje; nasilje bez prava nad osobom čovjeka izaziva
stanje rata i sa i bez postojanja zajedničkog suca" (str.246.)
Okončavanjem stvarnog nasilja i razaranja prestaje rat.
11

Ropstvo (o ropstvu)
 Prirodna sloboda čovjeka je da je potonji "slobodan od ma







kakve više vlasti na zemlji" i da nije pod vlašću i voljom nekog
čovjeka, već samo priznaje i slijedi pravilo prirodnog zakona
Čovjekova se sloboda u društvenom stanju (društvo) očituje
u tomu da on nije ni pod kojom drugom zakonodavnom vlašću
do li one koja je u "državi ustanovljena suglasnošću..."
Sloboda ljudi pod nekom vladom "znači imati postojano pravilo
po kojem se živi, koje je zajedničko svakom u tom društvu
Prirodna sloboda znači ne "biti pod nekim drugim
ograničenjem osom prirodnog zakona" (str.248.)
Ropstvo je ukidanje slobode kao rezultat rata i agresije. I na
drugom mjestu se kaže da je ropstvo "produženo stanje rata
između zakonitog osvajača i zarobljenika" (str.249.)

12

Očinska vlast
 Roditeljska vlast je «određena za oca»
 Ta se vlast izvodi iz dužnosti koja im je «nametnuta»
 Roditelji izražavaju volju djece sve dok ona ne postanu

slobodni ljudi. Ovo je validno kako u prirodnim tako i
građanskim zakonima
 Glede odnosa oca i sina, šire djece Locke kaže: »Netko
mora upravljati njime i da mu pozajmljuje volju dok ne
dostigne stanje slobode, a njegov razum ne bude kadar da
preuzme upravljanje njegovom voljom» (str. 265.)
 Države uvažavaju vrijeme kada slobodno razumno biće po
prirodi postaje slobodno u društvu, tj. kada «ljudi trebaju
započeti djelovanje kao slobodni ljudi…» (str.267.)

13

Očinska vlast
 Um je taj koji orijentira na slobodu i slobodno djelovanje

čovjeka: »Otuda sloboda čovjeka i sloboda djelovanja prema
vlastitoj volji utemeljena je na njegovom posjedovanju uma, koji
je kadar uputiti ga u onaj zakon kojim treba upravljati sobom i da
ga upozna u kojoj je mjeri prepušten slobodi svoje volje»
(str.267.)
 Postajanjem slobodnim čovjekom kćer ili sin obvezatni su
«ukazivati poštovanje svojim roditeljima…» (str.268.)
 Locke na kraju ovoga fragmenta kaže kao su prirodni očevi
obitelji «neosjetno postali i njihovi politički monarsi…» ( str.273.)
 Nadalje kaže kako je izvjesno pozicioniranje oca u obitelji, prvo
kao svećenika i drugo vladara «svog vlastitog domaćinstva»
(str.273.)

14

Političko ili građansko društvo
 Bog je napravio čovjeka tako što mu je podario r a z u m i jezik.







I na taj ga način izdvojio iz hijerarhije živih bića za posebnu
misiju živoga i društvenoga svijeta.
Locke smatra da je prvi tip društva društvo muškarca i žene,
kojega slijedi drugo društvo roditelja i djece, te napokon
društvo gospodara i sluge.
U lancu ili hijerarhiji društva i došlo se, na temelju udruživanja
prethodnih društava, i u političko društvo.
Društvo muškarca i žena ili bračno društvo uređeno je
ugovorom kao učinkom dviju slobodnih volja koje su se udružile
slobodno radi ostvarenja svojih želja, motiva, interesa i smisla
Društvo roditelja i djece temelji se na različitim pravima i vlasti
roditeljskoj do stjecanja osobne slobode djece – punoljetnosti.

15

Političko ili građansko društvo
 Društvo gospodara i sluge je onog koje proizlazi iz različitih

vlasničkih odnosa. I njihovi odnosi uređeni su ugovorom
 Slobodan čovjek stavlja se u položaj sluge u odnosu na gospodara
prodajući mu na neko vrijeme službu/rad u zamjenu za najamninu
uređenu ugovorom.
 Locke kaže kako najamnici koji imaju samo svoj rad da se u
«takvom stanju ne mogu smatrati nekim dijelom građanskog
društva, čiji je glavni cilj očuvanje vlasništva» (str. 277.)
 Što je zapravo političko društvo? Ljudi se rađaju s prirodnim
pravom na slobodu i «i nekontrolirano uživanje svih prava i
privilegija prirodnoga zakona, čovjek po prirodi ima vlast ne samo
da očuva i vlastito vlasništvo, tj. svoj život, slobodu i imovinu, od
povreda i napada drugih ljudi već i da presudi i kazni prekršitelje tog
zakona onako kako je uvjeren da prekršaj zaslužuje, pa čak i
samom smrću za zločine kad, po njegovom mišljenju, grozota djela
to zahtijeva» (str.278.)
16

Političko ili građansko društvo
 Političko društvo ne može zapravo opstati bez vlasti koja

treba očuvati vlasništvo, život i ostalo i kazni za prekršaje
 Ono postoji «jedino tamo gdje se svaki član društva
odrekao ove prirodne vlasti i predao je u ruke zajednice u
svim slučajevima kada može radi zaštite da se obrati
zakonu koji je ona ustanovila» (str.278.)
 Lako se može utvrditi tko jest a tko nije pripadnik političkoga
društva ili pripadnik prirodnog stanja
 Locke: »Oni koji su sjedinjeni u jednom tijelu i imaju zajednički
ustanovljen zakon na koji se pozivaju i sudstvo s vlašću koja
rješava sporove između njih i kažnjava prekršitelje, jesu u
političkom društvu jedan s drugim; ali oni koji nemaju takvog
zajedničkog prava apelacije, mislim na zemlji, još su u
prirodnom stanju, i gdje nema drugog suca, svatko je sudac za
sebe i izvršitelj, što predstavlja, kao što sam ranije pokazao,
savršeno prirodno stanje» (str.278.)
17

Političko ili građansko društvo
 Država donosi zakone što je vlast donošenja zakona, kažnjava










povrede što je vlast rata i mira itd.
Izvor zakonodavne i izvršne vlasti građanskog društva je u
donošenju zakona, izricanju presuda, kažnjavanju počinitelja, i
uporabi sile kada je to potrebno
Ujedinjavanjem ljudi u društvo i odricanjem vlastite izvršne vlasti u
korist zajednice, «jedino je tamo političko ili građansko društvo»
(str.279.)
Ovaj proces izvodi ljudi iz prirodnoga stanja i uvodi u društveno, u
«stanje države». Gdje postoje ljudi «ma kako da su udruženi»
bez neke središnje vlasti kojoj bi se obratili, «ti ljudi su još u
prirodnom stanju» (str.279.)
U državi vlada ima za cilj očuvanje vlasništva osobe i
vlasništva kao takvog na temelju zakona. Građansko ili
političko društvo temelji se na zakonu.
Locke: »Nijedan čovjek u građanskom društvu ne može biti izuzet
od njegovih zakona» (str.283.)
18

Početak, podrijetlo političkoga
društva
 Ljudi su po prirodi slobodni, jednaki i nezavisni. Locke kaže da

nitko ne «može biti lišen svoje imovine i počinjen političkoj vlasti
drugoga bez vlastite suglasnosti» (str. 283.)
 Jedini način lišavanja vlastite prirodne slobode i stavljanja u
«okove građanskog društva predstavlja suglasje s drugim
ljudima da se združe i ujedine u zajednicu kako bi ugodno,
sigurno i miroljubivo živjeli zajedno sa sigurnošću uživali vlastitu
imovinu i imali veću sigurnost od napada onih koji toj zajednici
ne pripadaju» (str.283.)
 Stvaranje neke zajednice kao rezultat udruživanja ljudi sastoji
se u utemeljivanju tijela s vlašću kao jednog jedinstvenog tijela.
Locke: »Jer, kada se izvjestan broj ljudi pojedinačno suglasi da
stvore zajednicu, oni su time od ove zajednice napravili tijelo sa
vlašću da djeluje kao jedno tijelo, samo voljom određene
većine« (str.283.)
19

Početak, podrijetlo političkoga
društva
 Ovo tijelo ide oni putem «kuda ga vodi veća sila, koju

predstavlja suglasnost većine…» (str.283.)
 Prijelaz iz prirodnog stanja u društveno podrazumijeva da su
«svu vlast, nužnu za ciljeve zbog kojih se sjedinjuju u društvo,
predali većini zajednice…« (str.285.)
 No taj je prijelaz ili tranzicija sjedinjavanja u jedno političko tijelo
počiva na ugovoru između pojedinaca koji su «stupili u
državu ili je stvorili» (str. 285.)
 Izvor i temelj početka i nastanka političkog društva je
suglasnost pojedinaca, «slobodnih ljudi, pogodnih za
stvaranje većine, da se ujedine i utjelove u takvo društvo. I to je
ono, i samo ono što je dali ili može dati početak nekoj zakonitoj
vladi u svijetu» (str.285.)

20

Početak, podrijetlo političkoga
društva
 Politička društva nastala su iz dobrovoljnog saveza

slobodnih ljudi i na temelju sporazuma, te slobodnog izbora
njihovih vladara. Izvor i temelj vlada začetih u miru je
suglasnost ljudi, tj. da su one «stvarne suglasnošću ljudi,
onda može biti malo mjesta za sumnju o tome gdje je prvo ili
kakvo je bilo mnijenje ili praksa ljudi u prvom uspostavljanju
vlada» (str.287.)
 Vladu u rukama jedne osobe Locke naziva izbornom
monarhijom
 Bez obzira na tip vlade postoji obveza potčinjavanja
vladi i zakonima neke zemlje

21

O ciljevima političkog društva i vlade
 Ljudi su se ujedinili u političko društvo u namjeri «uzajamnog

očuvanja svojih života, sloboda i imanja, koje nazivam općim
imenom vlasništvo» (str.298.)
 O glavnom cilju političkoga društva, očuvanju vlasništva u
njegovim pojavnim oblicima Locke kaže: «Stoga veliki i glavni
cilj udruživanja ljudi u države i njihovog stavljanja pod vladu jest
očuvanje njihova vlasništva» (str. 298.)
 Da bi se to postiglo potrebno je:
1.
2.
3.

4.

Ustanoviti ustaljen i poznat zakon, naravno na temelju opće suglasnosti
U prirodnom stanju ne postoji poznati i nepristrani sudac koji mora
postojati u političkom društvu
Prirodno stanje ne podrazumijeva vlast koja ne postoji, da «podrži i
potpomogne presudu kada je pravična i da joj omogući dužno
izvršenje» (str. 299.)
Iz dobrovoljnog i ugovornog udruživanja slobodnih ljudi u političko
društvo nastaju tijela i institucije «kako zakonodavne tako i izvršne
vlasti, kao i samih vlada i društava» (str.299.)
22

O ciljevima političkog društva i vlade
 Locke piše o nekoliko vrsta vlasti: vlast za očuvanje sebe i

drugih u granicama prirodnog zakona važećeg za neku
zajednicu, druga je kažnjavanje počinjenih zločina učinjenih
«protiv tog zakona» (str.300.)
 Kada ljudi iz prirodnog prijeđu u društveno stanje izvršnu
vlast predaju društvu u liku zakonodavnog tijela
 Napokon, cilj je političkoga društva mir, sigurnost i
zajedničko dobro naroda (usp. str.300.)

23

O oblicima države
 Ako vlast ima većina onda donosi zakone i preko svojih

službenika koje je imenovala provodi zakon. Po Lockeu je
taj oblik vladavine «savršena demokracija» (str. 301.)
 Preda li se vlast «u ruke nekolicini izabranih ljudi i njihovih
nasljednika ili sljedbenika: onda to je oligarhija; ili pak u
ruke jednog čovjeka: i onda to je monarhija: ili njemu i
njegovim nasljednicima: to je nasljedna monarhija; ako
njemu samo za života, ali poslije njegove smrti većina
vraća vlast da samo imenuje nasljednika: to je izborna
monarhija…» (str.301.)
 Locke smatra da oblik vlade zavisi «od uređenja vrhovne
vlasti, koja je zakonodavna…» (str. 301.)

24

O oblicima države
 Vrhovna vlast donosi zakone. Prema tomu «kako je uređena

vlast donošenja zakona, takav je i oblik države» (str.301.)
 Država ne podrazumijeva neki oblik vlade, već «bilo koju
nezavisnu zajednicu, koju su Latini označavali riječju
civitas…» (str. 302.)
 U engleskom jeziku riječi država najbolje odgovara riječ
commonwelth
 Riječ grad predstavlja nižu jedinicu od države

25

O domašaju zakonodavne vlasti
 Temeljni zakon svake države je «uspostavljanje





zakonodavne vlasti»
Zadatak je tijela zakonodavne vlasti «očuvanje društva».
Ona je ne samo najviša, već i sveta vlast Ona ima snagu i
obvezatnost zakona
To je vrhovna vlast. Vlast zakonodavnog tijela ograničena je
samo na «zajedničko dobro društva»
Zakonodavna vlast dužna je «dijeliti pravdu» i to na temelju
«važećih zakona i preko poznatih ovlaštenih sudaca»
(str.305.)
Locke kaže da «vrhovna vlast ne može uzeti nekom
čovjeku bilo koji dio njegova vlasništva bez njegove
suglasnosti» (str.307.)

26

O domašaju zakonodavne vlasti
 I dalje da «zakonodavno tijelo ne može prenijeti vlast

donošenja zakona u neke druge ruke. Jer, pošto je to tijelo
samo delegirana vlast naroda, oni koji je imaju ne mogu je
predati drugima» (str.308.)
 Zakonodavna vlast treba vladati na temelju «objavljenih
zakona», koji moraju biti u službi «dobra naroda» i ne smiju
nametati poreze na vlasništvo naroda «bez suglasnosti
naroda, koju je dao on sam ili su je dali njegovi predstavnici»
(str.309.)
 I na kraju «zakonodavno tijelo niti mora niti može vlast
donošenja zakona prenijeti na nekoga drugoga, ili je postaviti
negdje drugdje a ne tamo gdje je to narod učinio» (str.309.)
27

O zakonodavnoj, izvršnoj i federalnoj
vlasti države
 Što je zakonodavna vlast po Lockeu?
 To je ona vlast koja ima pravo «određivati kako će biti

upotrijebljena sila države radi očuvanja zajednice i njezinih
pripadnika» (str. 310.)
 Izvršna je vlast ona koja je nastala nakon udruživanja i predaje
zajednici, državi, političkom društvu radi zajedničkog dobra
 Dakle vlast rata, mira, liga, saveza s «osobama i zajednicama
bez države, može se nazvati federalnom, ako je to nekome po
volji» (str.311.)
 Izvršna vlast skrbi o sigurnosti unutar društva, a federalna na
sigurnost i vanj poslove «sa svima onima od kojih ona može
steći korist ili štetu- ipak su one gotovo uvijek sjedinjene. I
premda je ova federalna vlast…od velikog značenja za
državu…»
28

O potčinjenosti vlasti države
 U državi postoji samo jedna vrhovna vlast predstavljena u

zakonodavnom tijelu. Ostale vrste vlasti, Locke kaže,
potčinjene su zakonodavnoj vlasti. Ona ima karakter trajnosti
radi očuvanja zajednice
 Locke: «I stoga zajednica neprestano zadržava vrhovnu vlast da
bi očuvala sebe od napada i zlih namjera bilo koga, pa čak i
zakonodavca…» (str.312.)
 Dok na drugom mjestu ističe kako stalnost zakonodavne
vlasti nije nužna ni umjesna. Nadalje: »U svim slučajevima
dok vlada postoji, zakonodavno tijelo je vrhovna vlast» (str.313.)

29

O potčinjenosti vlasti države
 Izvršna vlast podređena je zakonodavnom tijelu.

Zakonodavno tijelo se saziva i djeluje u skladu s određenim
normama.
 Izdvoji li se izvršna vlast od nadzora zakonodavnog tijela i
upotrijebi li silu protiv naroda bez punomoći onda se taj nalazi u
«stanju rata s narodom, koji ima pravo ponovno uspostaviti
svoje zakonodavno tijelo u izvršavanju svoje vlasti» (str.315.)
 Vrhovni zakon kojega mora proizvesti zakonodavno tijelo je
«spas naroda» (Salus popoli suprema lex)

30

O očinskoj, političkoj i despotskoj
vlasti
 Očinska vlast je vlast očeva nad djecom. S obzirom na vladu ,

očinska vlast je prema Lockeu «prirodna vlada»
 Politička vlast je ona koja nastaje prijelazom iz prirodnog
stanja u političko stanje tj. kada slobodni ljudi predaju izvršnu
vlast nekom izabranom tijelu ili postavljenim vladarima iznad
sebe
 Locke to ovako opisuje: «Drugo, politička je vlast ona vlast koju
je svaki čovjek imajući je u prirodnom stanju, predao u ruke
društva, a u njemu vladarima koje je društvo postavilo iznad
sebe s izričitim ili prešutnim ovlaštenjem – da se
upotrebljava radi dobra ljudi i očuvanja njihova vlasništva»
(str.324.)

31

O očinskoj, političkoj i despotskoj
vlasti
 Cilj i mjera političke vlasti je «očuvanje članova tog

društva», da donosi zakone i izriče kazne, i da svoj korijen
ima u «ugovoru i sporazumu, uzajamnoj suglasnosti onih
koji sačinjavaju zajednicu» (str.324.)
 Glede despotske vlasti ona je po naravi «apsolutno, arbitrarna
vlast koju ima jedan čovjek nad drugim da bi mu oduzeo život
kad god mu je volja» (str.324.)
 U zaključku prispodobi očinske, političke i despotske vlasti
Locke kaže da je prva uspostavljana nad malodobnicima jer oni
je upravljaju osobom (vlasništvom), druga politička tamo i uvijek
gdje ljudi samostalno raspolažu svojom osobom (vlasništvom),
a despotska tamo gdje nisu uopće gospodari svoje osobe i
vlasništva tj. «koji uopće nemaju nikakvo vlasništvo» (str.325.)
32

O osvajanju
 Osvajanje je isto što i razaranje kuće ili put za izgradnju nove

političke kuće. Osvajač lišava slobode i tijela osvojenog ili ga
stavlja u podređeni položaj. Osvajanje je isto što i nepravedni
rat i oni od osvojenih i pokorenih ne mogu očekivati «nikakvo
pravo na potčinjenost i poslušnost pokorenih« (str.327.)

33

O tiraniji
 Jednostavno određenje tiranije da je ona «vlast izvan prava»
 Gdje zakon prestaje, tu tiranija caruje. Postoji li mogućnost

suprotstavljanja tiranskoj sili?
 Locke to razmatra u 203. fragmentu Druge knjige postavljajući
upit: »Može li se suprotstaviti zapovijedima vladara? Neka se
sila može suprotstaviti samo «nepravednoj i nezakonitoj sili»
 Locke daje mogućnost prava otpora nezakonitoj vladi

34

O raspadu vlade
 Takva rasprava moguća je tek razlikovanjem raspada društva i








raspada vlade. Prijelaz iz prirodnog stanja u društveno predstavlja
formatiranje političkog društva
Raspadne li se političko društvo raspast će se i vlada. To se
može zgoditi zbog upada strane sile
Locke: »Kad god se društvo raspadne, izvjesno je da vlada tog
društva ne može dalje postojati» (str.344.)
Vlade se mogu raspasti a da društvo ostane u slučaju «rušenja
izvana». Pa Locke kaže da se to događa promjenom zakonodavnog
tijela kao «duše koja državi daje oblik, život i jedinstvo» (str. 345.)
Najviši akt zakonodavnog tijela je Ustav koji omogućuje to jedinstvo.
Vlada se može raspasti kad vlasnici vrhovne izvršne vlasti
«zapostave i napuste to upravljanje». To je put k anarhiji i raspadu
vlade


35

O raspadu vlade
 Locke kaže kako «vlada bez zakona predstavlja misterij u

politici koja je neshvatljiva za ljudsku sposobnost i nesuglasna
sa ljudskim društvom» (str.348.)
 Raspadom vlade narod ima pravo formirati novo zakonodavno
tijelo i novi oblik vlade. Vlade mogu propasti i onda kada
«zakonodavno tijelo ili vladar djeluju suprotno njihovom
ovlaštenju» (str.348.)
 Narod pod pritiskom neke vlade kao kvascem za pobunu može
se okrenuti protiv loše vlade: »Narod sa kojim se uopće loše
postupa suprotno pravu bit te tada spreman olakšati se
bremena koje ga pritišće» (str-350.)
 Pobuna nije ništa drugo nego uvođenje sile protiv zakona i novo
stanje privremenog rata. Upotrebljava li netko silu bez prava «taj
sebe stavlja u stanje rata…» (str.354.)
36

O raspadu vlade
 U zaključku Druge rasprave o vladi kaže: «Da zaključimo, vlast koju je

svaki pojedinac predao društvu kad je stupio u njega ne može
ponovno vratiti pojedincima sve dok postoji društvo, već uvijek
ostati u zajednici, pošto bez toga ne bi moglo biti ni zajednice ni
države, što je suprotno izvornom sporazumu» (str. 361.)
 A glede zakonodavne vlasti i njezina vraćanja narodu Locke kaže:
»Isto tako kada je društvo predalo zakonodavnu vlast nekoj skupštini
ljudi da ostane kod njih i njihovih sljedbenika s nalogom i ovlaštenjem
da utvrde te sljedbenike, zakonodavna vlast vlast nikada se ne može
vratiti narodu dok vlada postoji» (str.361.)
 U slučaju ograničavanja zakonodavne vlast od strane naroda
(privremenosti), onda se «vlast vraća društvu, i narod ima pravo
djelovanja kao vrhovnik i zadržati zakonodavnu vlast u svojim rukama,
ili uspostaviti novi oblik, ili je pod starim oblikom predati u nove ruke
kako smatra da je pravilno» (str.361.)
 Lockeov nauk o vladi i danas je relevantan u razumijevanju tvorbe
demokratskih političkih institucija i političkih sustava
37

II. Pismo o toleranciji

38

A) Tolerancija (pojam)









Tolerancija se određuje kao sposobnost prepoznavanja i
uvažavanja uvjerenja i djelovanja drugih, koji na bilo koji način
odstupaju od očekivanog standarda
Drugim riječima, tolerancija je društveni, kulturni i religijski
pojam koji se odnosi na kolektivnu i(li) individualnu praksu
neugrožavanja onih koji vjeruju, ponašaju se ili djeluju suprotno
od onog što kolektiv/pojedinac odobrava
Tolerancija obuhvaća:
a) Mogućnost da se primjeni kazna i
b) Svjesnu odluku da se to ne učini
Bitno obilježje tolerancije je nenasilje
Za autoritarne sustave karakteristična je netolerancija
39

B) O toleranciji on-line
http://www.pilar.hr/Glavne/Djelatnost/drustvena/05godin
a/broj22.htm
http://www.answers.com/topic/tolerance
http://www.thefreedictionary.com/tolerance
http://toleranz.know-library.net/

40

C) Napomena
 Za novovjekovnu političku filozofiju na tragu moderne svakako je








značajno pitanje tolerancije
Ovaj kratak prikaz Lockeova pisma o toleranciji predstavlja zapravo
uvod u posebno bavljenje ovom temom, poglavito kod Voltaira i na
relevantnije autore i njihove prinose
U predgovoru Pisma o toleranciji Locke piše kako ne on prethodno
pisano na latinskom i objelodanjeno u Nizozemskoj, zatim u
Engleskoj. Riječ je ovdje ukratko o vlasti, državi, Crkvi,
nadležnostima Crkve i Države, pristranosti odnosno netoleranciji.
Locke: «Naša vlada nije bila pristrana samo u religijskim pitanjima;
oni koji su patili zbog ove pristranosti zbog koje su svojim pisanjem
pokušali obraniti vlastita prava i slobode učinili su to uglavnom na
veoma uskogrudnim principima koji su samo odgovarali interesima
njihovih vlastiti sekti» (str.365.)
Locke se na samom početku zalaže za apsolutnu slobodu «koja
nam je istinski potrebna»
41

D) Raščlamba Pisama o toleranciji
 Locke toleranciju smatra «temeljnom karakteristikom istinske







crkve»
Zadatak je religije da «upravlja ljudskim životima prema
pravilima vrline i pobožnosti» (str.367.)
Svrstani pod Kristov barjak moraju objelodaniti « rat vlastitim
strastima i porocima»
Locke kaže kako čovjek ne može biti kršćaninom ukoliko nema
«milosrđe i vjeru koja djeluje preko ljubavi, a ne sile» (str.368.)
Nadalje se pita zašto ti isti ljudi kao kršćani pate od «klanjanja
idolima, od prijevare, mržnje i drugih grozota. Mržnja nije
prijateljica toleranciji
Glede tolerancije kaže: »Tolerancija prema onima od koji se od
drugih razlikuju u religijskim pitanjima suglasna je s Evanđeljem
Isusa Krista i istinskim umom čovječanstva…» (str.369.)
42

D) Raščlamba Pisama o toleranciji
 Naglašena strast i žar jednih prema drugima proizvodi









netoleranciju
Ono što Locke sebi stavlja u zadaću je razgraničenje
«građanske vlade od zadaće religije i uspostavljanje pravične
sveze među njima»
U slučaju ne uspostavljanja ove razlike tj. pravične sveze među
njima neće biti kraja «protivriječnostima» između onih koji se
brinu za dušu i onih što se za državu brinu
Locke je s ovom zadaćom otvorio pitanje sekularizacije i
uspostavljanja jasne granice između Crkve i Države
Glede države kaže da je ona «zajednica ljudi konstituirana
samo poradi postizanja, očuvanja i unapređivanja njihovih
vlastitih građanskih interesa» (str 370.)
Koju su to interesi, pita se Locke?
43

D) Raščlamba Pisama o toleranciji
 To su «život, sloboda, zdravlje o odsuće tjelesnih boli , kao

i posjedovanje vanjskih stvari kao što su novac, zemlja,
kuće, namještaj i slično» (str.370.)
 Vladarska je dužnost nepristrano provođenje «jednakih zakona»
općenito i pojedinačno. Kršenje zakona znači ugrozu
građanskih interesa
 Locke je jasno opisao zadaće građanskog vladara. Naravno,
izostavio je skrb za dušu. Skrb za dušu pripada «dužnosti
drugih ljudi». Naravno, religijskih, crkvenih.
 Ta skrb ne pripada građanskom vladaru jer se «njegova vlast
nalazi s a m o u vanjskoj snazi, «dok s istinska spasonosna
religija sastoji iz unutrašnjeg pridobivanja duha bez kojega ništa
ne može biti prihvatljivo Bogu»
44

D) Raščlamba Pisama o toleranciji
 Građanskom vladaru ne može se pripasti skrb nad spasom

ljudske duše i onda «kada su strogi zakoni i prinuda kazni u
stanju uvjeriti čovjeka da promjeni vlastita uvjerenja, to ni
najmanje ne bi pomoglo spasenju njegove duše» (str.370.)
 U daljnjim razmatranima Locke se bavi pitanjem Crkve. Pa
ovako zbori: »Crkva je, po mojem mišljenju, dobrovoljna
zajednica ljudi okupljenih zajedno iz vlastita nahođenja radi
bogoslužja na način prihvatljiv Bogu, a koji je djelotvoran
za spas njihovih duša» (str. 372.)
 Na jednom naglašava kako je riječ o slobodnoj i dobrovoljnoj
zajednici
 Sljedeći iskorak je pitanje o vlasti Crkve i kojim je zapravo
zakonima podložna. Crkva kao i ostale slobodne zajednice
temelje se na nekom poštivanju reda.
45

D) Raščlamba Pisama o toleranciji
 U tomu smislu ona je autonomna u donošenju svojih zakona, tj.








«nužno proizlazi da pravo donošenja zakona te zajednice ne može
pripasti nikome drugome već samoj zajednice ili bar (što je isto)
onima koje je za to ovlastila zajednica općim pristankom» (str.373.).
Ova zajednica može imati i svog poglavara. Njezina je svrha, ističe
Locke «javno služenje Bogu kako bi se na taj način došlo do
vječnog života» (str.374.)
Članovi zajednice Crkve moraju se pridržavati dužnosti poticanjem,
opomenom i savjetima. A ako to ne pomaže pristaje izopćenje iz
zajednice( ekskomunikacija)
Locke: »Ovo je posljednje i krajnja sila crkvene vlasti»
Određivanjem uređenja Crkve kao slobodne zajednice s
autonomnim pravilima i sankcijama u slučaju kršenja istih, Locke
dolazi na teren dosega iliti granica dužnosti t o l e r a n c i j e i
«što se od svakog zahtijeva na temelju iste»
46

D) Raščlamba Pisama o toleranciji
 Nešto širenje razmatanje granica dužnosti tolerancije sažimamo

u nekoliko točaka:
 Prvo, Crkva nije na temelju tolerancije dužna nakon
opomena zbog kršenja njezinih autonomnih pravila u svojem
okrilju zadržati prekršitelje. Kazna je izopćenje ili
ekskomunikacija iz zajednice. Izopćena osoba nije
automatski lišena građanskih prava. Bit je ekskomunikacije
kidanje veze između «zajednice i člana»
 Drugo, niti jedna osoba ne smije biti oštećena u blagodatima
i uživanjima građanskih interesa zbog toga što «ona pripada
nekoj drugoj crkvi ili religiji. Sva građanska prava i povlastice
koje mu pripadaju kao čovjeku ili građaninu treba očuvati
nepovredivim» (str.375.)
 Locke smatra da se nepravda i nasilje ne smiju nanositi
čovjeku bio on «kršćanin ili poganin»
47

D) Raščlamba Pisama o toleranciji









Ne smijemo se zadovoljiti samo formalnim okvirom pravde već
joj treba dometnuti «milosrđe, dobrotu i širokogrudnost»
Međusobna tolerancija privatnih osoba različitih po vjeri mora
postojati i među crkvama, smatra Locke
Niti jedna Crkva ne može imati jurisdikciju nad Drugom, čak i
u slučaju ako i građanski vladar pripada jednoj od njih
Pridruži li se građanski vladar jednoj od crkava one uvijek
ostaju ono što su bile – slobodno udružene zajednice ljudi
Crkve trebaju, prema Lockeu poštivati «mir, pravičnost i
prijateljstvo» što on uspoređuje s ponašanjem privatnih
građanskih osoba
Koja je Crkva prava a koja kriva ili heretička to nije star
prosudbe građanskog vladara
Nitko nema pravo ugroze građanskih prava pod okriljem ili
izgovorom religije, bilo da je riječ o pojedincu, državi i Crkvi
48

D) Raščlamba Pisama o toleranciji










Oni koji misle drukčije u odnosu na prethodni stavak, ističe
Locke, siju mržnju, rat i pokolje
Mir, sigurnost i prijateljstvo ne mogu se uspostaviti sve dok
vlada mišljenje «da se gospodarenje temelji na milosti, dok
se religija mora propagirati oružanom silom» (str.377.)
Dužnost je tolerancije da razlikuje i uvažava različite od onih
koji se «razlikuju od ostalog čovječanstva»
Crkvena vlast počinje i završava se unutar Crkve i ne prelazi
ili transcendira te granice ulazeći u građanske poslove,
smatra Locke
Na jednom mjestu eksplicite piše o odvojenosti Crkve i
Države (sekularizacija)

49

D) Raščlamba Pisama o toleranciji






Locke: «Kažem samo jedno - bez obzira odakle potiče
njihova vlast, budući da je crkvena, ona mora biti u
granicama crkve i ne može se ni na koji način proširiti na
građanske poslove zato što je sama crkva potpuno odvojena
i različita od države» (str. 377.)
Glede jasnih granica i razdjelnice crkve i države uklanja
mogućnost miješanja ovih dviju različitih zajednica koje su
po svojem podrijetlu i svrsi različite tj. miješanja neba i
zemlje jer su to «dvije suprotne stvari» (Locke)
Crkveni ljudi se trebaju uzdržati grabeži i nasilja i svih oblika
proganjanja

50

D) Raščlamba Pisama o toleranciji
 Koja je sada dužnost građanskog vladara u “pitanjima

tolerancije”?
 Briga za spasenje duše ne pripada građanskom vladaru; to
je u nadležnosti Crkve
 Vladar građanski treba tolerirati religijske zajednice koje
Locke naziva crkvama
 Vladar se ne smije miješati u unutarnji red crkvene zajednice
(bogoslužje, nauk)
 Nema zakonsku moć prisiliti Crkvu glede upražnjavanja
religijskih obreda
 Locke osporava «vladaru svaki oblik vlasti nad indiferentnim
stvarima» tj. onima koje «Bog izričito ne zahtijeva ili ne
zabranjuje»
51

D) Raščlamba Pisama o toleranciji









Vladar dakle nama pravo zakonima nametati neki crkveni obred,
isto tako ne može zakonima zabraniti isti ili naložiti da se neki
obred održava u nekoj drugoj religijskoj zajednici
Dužnost građanskoga vladara, isključiva, je skrb da «država
nema nikakve štete od toga i da se ne povrijedi nijedan čovjek –
njegov život ili imovina»
Razlika između Crkve i Države je u sljedećoj Lockeovoj
formulaciji: »Ono što je zakonito u državi, vladar ne može
zabraniti u crkvi. Sve što je dopušteno njegovim podanicima
za svakodnevnu upotrebu, vladar ne može , niti treba
zabraniti bilo kojoj sekti ljudi za njihovu vjersku uporabu»
(str.386.)
Vladar ne smije braniti nikakvo spekulativno mišljenje u Crkvi jer
to mišljenje nije povezano s «građanskim pravima podanika»
Ono što se tiče Države i Crkve je «pravilan život» jer iz njega
«se sastoji sigurnost i ljudskih duša i države»
52

D) Raščlamba Pisama o toleranciji
 Na kraju Locke izražava stremljenje i bit cijele rasprave o

toleranciji: »Bit svega onoga čemu stremimo jest da svaki
čovjek uživa ista prava koja su dana drugima»
 Locke cijelu raspravu o toleranciji još jednom završava jasnim
stavom o uspostavljanju stroge razdjelnice između Crkve i
države. Pa ovako zbori: «Neka crkveni ljudi, koji se hvale da su
nasljednici apostola, hodaju miroljubivo i skromno apostolskim
koracima ne miješajući se u državne poslove i potpuno se
predajući spasenju duše. Zbogom!« (str.398.)
 Ovim prikazom pokušali smo skrenuti pozornost na glavna
mjesta Lockeove političke filozofije uzimajući u obzir i temeljne
pojmove iste kao što su prirodno pravo, političko društvo,
zakonodavna vlast, vlasništvo i tolerancija koji i danas imaju
značajnu refleksiju u suvremenoj političkoj teoriji
53

Sponsor Documents

Or use your account on DocShare.tips

Hide

Forgot your password?

Or register your new account on DocShare.tips

Hide

Lost your password? Please enter your email address. You will receive a link to create a new password.

Back to log-in

Close