LORD JIM

Published on December 2016 | Categories: Documents | Downloads: 53 | Comments: 0 | Views: 358
of 5
Download PDF   Embed   Report

Comments

Content


LORD JIM
Izvjesno je da moje uvjerenje beskrajno naraste, čim je neka duša spremna da ga prihvati.
(Novalis)
- početak:
Bio je visok šest stopa, jedan, možda i dva palca manje, snažno građen, a koračao je ravno prema vama, neznatno
pognutih ramena, ispružene glave i pogleda koji je upirao nekako odozdo, da se pomišljalo na bika, spremna na
juriš. Glas mu je bio dubok, glasan, a u ponašanju se očitovala neka uporna samosvijest, u kojoj nije bilo ništa
nasrtljivo. Činilo se kao da je to neka nužda, a primjenjivao ju je, očito, isto toliko prema samome sebi kao i prema
bilo kome drugome. Besprijekorno čist, a od cipela do šešira odjeven u neokaljanu bjelinu, bio je veoma popularan u
raznim lukama na Istoku, gdje je zarađivao kruh kao lučki trgovački posrednik u službi opskrbljivača brodova.
- svi su mu skloni, besprijekoran je u svom poslu, no stalno seli dublje na Istok
- za sve u lukama ima samo ime Jim, prezime ne izgovara jer ono skriva sramotnu činjenicu, pa čim osjeti da ona
izvire, odlazi dalje
- držao se morskih luka jer posjeduje znanje prognanog pomorca koje nigdje drugdje ne koristi, osim u službi lučkog
trgovačkog posrednika
- njegov izoštreni osjećaj za nepodnošljivo zauvijek ga je otjerao od morskih luka i od bijelaca u prašumu – tamo
gdje je odlučio sakriti sve svoje jadne sposobnosti, tamo ga Malajci prozivaju Tuan Jim
- potekao iz neke pastorske kuće, a učio na školskom brodu za časnike trgovačke mornarice
- okretan i jak, sa jarbola motri u osjećaju veličine i prijezira, sanja o junaštvima i pustolovinama
- za jednog nevremena u blizini školskog broda strada neka brodica pri usidravanju, on paraliziran od vjetra i
valova ne mrda; kasnija prepričavanja kolega o spašavanju čine mu se kao tašta naklapanja, a sebe smatra
pametnijim jer se čuva za pravo junaštvo, kada će biti sam u velikoj stvari; on likuje osjetivši u sebi mnogostruku
hrabrost
- već vrlo mlad postaje glavni kormilar broda, a da još nije iskusio nikakve morske pustolovine, ništa od onog što
iznosi na danju svjetlost unutarnju vrijednost čovjeka, duboku istinu ispod vanjštine
- na Jima se sruši greda, leži dugo na brodu pa prebačen u bolnicu, neka Istočna luka
- prvo traži priliku za povratak kući, prezire bijelce njegova staleža koji se potucaju po stranim brodovima na
kratke staze, žive tu i zapravo nastoje bez opasnosti dangubiti kroz život
- ipak uskoro i sam prihvaća kormilariti na Patni – brod Kineza, iznajmio ga Arap, a kapetan je Nijemac
- osamsto arapskih hodočasnika na brodu – petorica bijelaca živjela su u sredini broda, odvojeni od ljudskog tovara
- Jim se osjeća neustrašivim, uronjen u duboki mir mora i neba, sigurno kormilareći dok mu hrabri pothvati
ispunjaju misli – tu je njegova tajna istina, njegova skrivena stvarnost
- bilo je to netom prije svršetka njegove smjene – osjeća ugodnu malaksalost u udovima, kao da mu se sva krv
pretvorila u toplo mlijeko
- srce mu je bilo puno plemenitih poriva, a misao se zadubila u vlastitu nadmoć
- kapetan i pomoćni strojar su u nekoj prepirci – njemu se gadi kapetan, ta nakazna masna masa mesa, ali on je
previše u sebi za istinsku mržnju; nije ga se ticalo hoće li se potući i kakvi su to ljudi – živio je s njima rame uz
rame ali ga oni nisu mogli dodirnuti, udisali su isti zrak, ali on je bio drukčiji – život je ugodan, a on odviše siguran
u sebe
- odjednom strojar gubi ravnotežu, pada s ograde, a slaba tutnjava, slabija od zvuka, jedva jača od trzaja, protutnji
lagano i brod se zatrese ali ubrzo smiri
- mjesec dana kasnije Jim odgovara na pitanja pokušavajući pošteno objasniti kako je vidio rupu na brodu nakon
udarca, kako je sve bilo mirno i iznenadno, kako je znao da je samo jedna pregrada na brodu, kako se ljutit kapetan
bacio na strojara koji je slomio ruku u padu i govorio mu nešto ljutito ali tiho, valjda nije htio da ovaj galami i diže
paniku već zaustavi strojeve
1
- Jim bi silno želio razjasniti osim tih vidljivih činjenica ono nešto nevidljivo što je bilo prisutno, neki duh
prokletstva koji je svima tada upravljao
- lijep u licu, stasit, mladih, sjetnih očiju, držao je ramena uspravno nad klupom, dok mu se duša grčila od bola
- Jimov pogled na čovjeka u publici, na raspravi – zna da ga je već negdje sreo i čini mu se da taj čovjek razumije
njegov baznadni položaj
- još mnogo kasnije, u udaljenim krajevima svijeta, Marlow je često htio spominjati Jima…> kapetan Marlow
postaje pripovjedač Jimove priče na nekoj večeri:
- prvi put se susrećem s njim oči u oči na toj raspravi
- svu četvoricu vidio sam još prije pred lučkim uredom – gledam Jima prvi puta: ravnodušan je, nepristupačan,
lijep, nadobudan; pomišljam kako nema prava izgledati tako zdravo – očekivao sam ga vidjeti poražena
- nema užasnijeg nego gledati čovjeka uhvaćena u slabosti, ne u zločinu – slabost je gora, može biti cijeli život
nepoznata, zatomljavana, prezirana, ali nema sigurnosti od nje
- sviđala mi se njegova vanjština – on je jedan iz onog pravog svijeta, jedan od naših; ima prirođenu sposobnost
gledati napasti u oči, upornost potkrijepljena vjerom u moć činjenica, nasljedovanje uzora, poticaj ideja, iako ne
naročito intelektualno, ali bez poze; svojom vanjštinom upravo tipični predstavnik dobre, budalaste vrste ljudi koje
ne uznemiruju hirovi intelekta ni perverznosti živaca; na temelju vbanjštine prepustili bi mu stražu na brodu, u
svakom smislu
- kapetan skoro nestaje tko zna gdje; stariji strojar nakon bezočnog opijanja završava u bolnici u delirium tremensu;
drugi strojar je isto u bolnici, ali rasprava nije odgođena
- što se tiče činjenica sve je jasno osim kako se brod sudario
- istraga uporno ispituje „kako“ umjesto „zašto“, što je jedina vrijedna istina
- jedan prisjednik uz sudca i kapetan Veliki Brierly – uvijek nepogrešiv i samodopadan ali dva tjedna nako rasprave
počinio samoubojstvo (ide priča o njemu)
- poslije prvog saslušanja razgovaram s Brierlyjem koji je razdražen suđenjem; pita me da zašto mučiti tog mladog
momka, a ja, sliježući ramenima odgovaram da valjda zato što se prepušta; kapetan je ljut, kaže kako tu sramotnu
javnu raspravu treba odmah prekinuti i sačuvati dostojanstvo staleža, a Jimu dati novac da umakne; ja odgovaram
kako mi se kukavičluk te četvorke ne čini toliko važnim
- Jim je ili bestidan ili bez nade
- izlazi drugog dana rasprave, presretne me bijesan, umislio je da o njemu smo govorili da je pas – razuvjeravam ga
i pokazujem na psa, pravog, u dvorištu, o kojem se govorilo; Jim se crveni i objašnjava kako na sudu mora
izdržavati, ali vani ne
- ne razumijem ga potpuno, iako je sada u novom svjetlu; pozivam ga na večeru
- Jim se otvara nakon čaše vina; cijelo vrijeme pred sobom imam one plave, djetinje oči koje gledaju ravno u moje;
ono mlado lice, snažna ramena, ono otvoreno brončano čelo s bijelom crtom pod korijenom plave, valovite kose, onu
njegovu pojavu koja je na prvi pogled pobudila sve moje simpatije – to je bio onaj pravi, jedan od naših
- spomenem kako mora da je bila teška rasprava, a on mi uzima ruku preko stola, što me zapanji, i krikne
prigušeno da bila je pravi pakao
- priča da ne može više nikako kući pred oca koji već sigurno sve zna iz novina
- smjesta mi očituje želju da ga nikako ne izjednačim s ostalim sudionicima; on je uopće čovjek drugog kova
- kaže da je sve je u tome da čovjek bude spreman, a on to onda nije bio; ne želi se opravdavati ali htio bi razjasniti
sve barem jednom čovjeku
- tužan je prizor: Jim zavaljen u stolici pa naglo diže glavu uzvknuvši: Moj Bože! Kakvu sam priliku propustio!
- željezni zid broda se izbočio, tresao se kao nešto živo, a Jim je samo stajao ukopan misleći kako ima nedovoljno
čamaca, kako svi spavaju u neznanju i kako nema vremena nizašto
- Jimu je jasno kako putnici nemaju dovoljno znanja za procjenu novog šuma na brodu: željezni brod, ljudi bijelih
lica, sve što se vidjelo i čulo, sve na brodu bilo je jednako čudno tom neukom i pobožnom mnoštvu i ulijevalo mu
veliko pouzdanje – Jimu padne na um kako je to sretna okolnost; pomisao na to bila je upravo užasna
2
- stajao je nepomično jer i uz čamce nije bilo dosta vremena, nije više bilo vrijedno otvoriti usta , maknuti rukom ili
nogom
- tvrdio je kako se nije namjeravao spasiti već je mislio samo na 800 ljudi i 7 čamaca
- bio je u napasti da ščepa i prodrma najbližeg indijskog mornara, ali to ipak nije učinio – nije se bojao! Samo nije
mogao učiniti tu kretnju, to je sve!
- on se možda nije bojao smrti, ali reći ću vam, on se bojao onoga što se mora dogoditi
- možda nakon dvije minute paralize odjednom mu sine da će možda imati vremena posjeći užad da se čamci spuste
na vodu kad brod bude tonuo
- na mostu bijelci već spuštaju jedan čamac s boka; glavni strojar ga udara veslom, a ovaj ga obuhvati pa se strojar
brani da mislio je da je jedan od crnaca
- kapetan pristupa grokčući poput zvijeri neka pomaže da se oni spase; Jim se opet nije micao, nije govorio,
promatrao je nagibanje broda – vi mislite da sam pas što nisam ništa poduzimao, ali čovjek mora imati vremena da
nešto uradi – što bi vrijedilo da sam strahom natjerao u ludilo sve one ljude koje nisam mogao spasiti
- nije govorio meni, on je samo govorio preda mnom, raspravljajući s nekom nevidljivom osobom, s još jednim
posjednikom svoje duše – to je bila osjetljiva i važna rasprava o pravoj biti života
- ovladao je mnome, priznajem – događaj je bio potpuno bez važnosti ali on kao da je nejasna istina koja se tu krije,
dovoljno važna da utječe na mišljenje čovječanstva o samome sebi
- Jim je sjedio preda mnom govoreći kako je istina da se on ne bi bojao izložiti bilo čemu, on je u to vjerovao – bilo je
to nevjerojatno bezazleno, a strašno, strašno!
- on je zaboravljao, a oči su mu sjale, a na svaku me njegovu riječ moje srce, koje je sve više prožimala svjetlost
njegove bezumnosti, sve jače boljelo u grudima
- Jim priča kako bio je zaskočen iznenada – njega je sve izdalo; prijevarom je bio gurnut u onu vrstu ohole
rezignacije koja mu nije dala maknuti prstom
- Jim kaže kako nije svraćao pogleda na koprcanje posade oko čamca, on je motrio nagibanje broda
- prodirao je u se duboko, nadajući se da ću mu ja podijeliti razrješenje koje mu ne bi bilo od nikakve koristi
- pomoćni kormilari Malajci neprestano drže kotač – stariji na raspravi objašnjava kako nije čuo nikakve zapovjedi
da napusti kormilo, a još ni sada ne vjeruje kako se se bijelci spremali napustiti brod iz traha
- pomoćni strojar dolazi i vuče ga neka im pomogne spustiti čamac
- strojar luđački uporno pokazuje prema krmi – tamo je ugledao oluju, tihu i crnu koja je već progutala pola neba –
prvi valovi potopit će brod
- bilo je crno, crno; došuljalo se odostraga, nešto paklensko! – dovodilo me do ludila kad sam vidio da sam tako
uhvaćen, kao u zamku
- noć je bila vruća, bez daška
- Jim se preda mnom znoji i guši
- krenuo je spustiti sve čamce – reže konopce kao mahnit, a kad dovrši vrati se na isto mjesto gdje bio je paraliziran
- glavni strojar mu šapne podrugljivo kako s tih čamaca glupani će mu glavu smrskati
- ovi u borbi s oslobađanjem čamca kao u farsi, gade mu se, mrzi ih
- dva puta zatvorio je i otvorio oči i oba puta opazio kako ona velika tišina tamni; na kraju nije mogao držati oči
zatvorene pokraj odvratnog posade i slutnje moora tjelesa
- brod je napravio mali mig pramcem – u tom gibanju nije bilo života, ali pokrenulo je nešto u mojoj glavi
- tada je vidio jednog od onih ljudi kako se samo složio – umro (treći strojar)
- on dakako u onom času nije shvaćao tu smrt
- prema Jimovom izvještaju prisiljen sam vjerovati kako je on cijelo to vrijeme čuvao obmanu o svojoj pasivnosti,
kao da nije djelovao nego samo trpio da njime upravljaju paklenske sile koje su ga izabrale žrtvom svoje očie šale
- čamac je pljusnuo u vodu, brod je počeo zujati sprijeda i straga kao uznemirena košnica _ Jim nastavi vrlo mirno,
kao što je i pričao sve pojedinosti: Spotaknuo sam se o njegove noge
- oni su vikali: George! – 800 živih na brodu, a oni dozivaju jednoga mrtvaca da se spasi
- mrak kao u rogu, niste mogli vidjeti ni nebo ni more
- kiša šiba po moru, brod je tonuo, tonuo
- skočio sam; nisam znao ništa o tome dok nisam pogledao gore
- on se odista sunovratio s visine na koju se više nikada nije mogao popeti
- pretamno da se međusobno vide i gust pljusak; nitko ne pisne
- čiči na pramcu i kradom pogledava
3
- pljusak stane, sve je bilo crno
- glavni će strojar zlovoljno kako ga je vidio da tone – Jim se prvo obradovao što je noć sakrila prizor, a onda mu se
pomisao da zna za to a da nije ništa vidio ni čuo učinila kao vrhunac te užasne nesreće – nije mi to bilo čudno:
morao je imati neko nesvjesno uvjerenje kako stvarnost ne može biti tako strašna kao užas što ga zamišlja u svome
mozgu
- nastala je tišina: niste mogli razlikovati more od neba, ništa se nije vidjelo, ništa čulo – kao da je svaki komadić
kopna sa svakim čovjekom osim nas potonuo
- posada je počela govoriti o svome spasu – svi govore kao da su ostavili prazan brod iza sebe
- prepoznaju ga: hladno, crno, ni zvijezde ni svjetla, a oni laju na mene
- sukob zamalo, Jim grči prste dok priča, žali što se kapetan nije više suprotstavio pa da ga smakne
- pošto su se svjetla na brodu ugasila, moglo se na ovom čamcu dogoditi svašta – sve na svijetu – a ljudi ne bi za to
uopće znali; osjećao sam to i to mi je godilo; bili smo kao živi zazidani u nekom prostranom grobu – ništa drugo na
svijetu nije postojalo, nikoga nije bilo da nam sudi – nije bilo ni straha, ni zakona, ni zvukova, ni očiju – pa ni naših
očiju, bar do izlaska sunca
- oni su bili bijeni što je mlaki neborac, a on ih je mrzio zbog mržnje prema svemu tome i volio bi im se osvetiti
- budite uvjereni da će čamac na pučini iznijeti na svjetlo dana sve ono nagonsko što se krije na dnu svake misli
- s mržnjom o njima: cijelu noć Jim drži polugu kormila u ruci, a oni pilje kao tri sove s krme pa hoće da ispustim to
drvo jer nisu mi učinili nikakvo zlo – ne1 – ja sam skočio ali nitko ih ne bi mogao podnijeti; to je bilo nihovo djelo
baš kao da su me dohvatili čakljom i vukli gore – Jim nemirno gleda u mene, pita, nagovara
- dan, sve je samo svjetlo, svjetlo; oni su pod jarbolom, ja sjedim, ne ludim ali mislim o tome da se ubijem no tada i
pomislim kako neću umrijeti
- bio sam potpuno upropašten, gadio mi se život, ali što bi vrijedilo da sam uzmaknuo pred nim na ovaj način?
Uvjeren sam da se time ne bi ništa učinilo
- posada priča verziju parobrodu koji nas spašava – kad dolazimo na kopno obradovao sam se jer su zapomaganja
koja sam čuo bila mašta, a postajala su sve glasnija do tog dana
- ali svjetla su nestala, mi ih nismo vidjeli – da sam ih vidio otplovi bi nazad i vikao pokraj broda, molio da me
uzmu na palubu, imao bih tu mogućnost – ali vi sumnjate u mene
- Marlow o pitanju svjetla koje je jednostavno razriješio Brierly – vihor udario malo sa strane kut gledanja
- M. nastavlja o susretu s francuskim poručnikom mnogo god. kasnije, u kavani u Sydneyu koji se sjećao svega jer
spašavao je Patnu koju su zatekli kako pluta – kuhar je kuhao objed, svi sjedili u miru; najzagonetniji bio im je
mrtvac
- Francuz govori o hrabrosti prema časti koja je važnija
- M. nastavlja kako je baš nedavno vidio Jima koji je tada na njegovu preporuku radio kao lučki trgovački posrednik
u Samurangu
- M nastavlja o rastanku s Jimom u svojoj hotelskoj sobi nakon rasprave – Jim nije htio novac za bijeg, htio je
makar i sam odraditi raspravu – kaže skočio sam ali ja ne bježim – gube svjedodžbe
- na cijeloj kugli zemaljskoj on se nije imao gdje povući
- dolazilo je vrijeme u kojem ću doživjeti kako ga ljudi vole i vjeruju mu, kako mu se dive; u prašumi je stekao
mnogo časti i sreću – ali ja ne mogu pred očima učvrstiti slikute sreće jer uvijek ću ga se sjećati onakva kakva sam
ga vidio kroz otvorena vrata svoje sobe, kada je možda odviše uzimao k srcu gole posljedice svoje nedaće
- on meni nije bio jasan, a sumnjam da je bio i sam sebi
- u njega su bila krasna osjetljivost, krasni osjećaji, krasne čežnje
- neka vrsta sublimirane, idealizirane sebičnosti; bio je prekrasan i vrlo nesretan
- zadnja večer u M sobi – vani lijeva i sijeva; dajem mu pismo preporuke mom prijatelju i šaljem ga k njemu; Jim je
odbijao novac a ovo ushićenjem prihvati govoreći kako je to prilika za početi iznova – čista pločica
- 6 mj. kasnije piše mi prijatelj kako očaran je Jimom ali sluti kako iza toga sigurno ima nešto; ubrzo stiže i pismo
kako je Jim nestao bestraga
- Jim se javlja i moli me za preporuku kod trgovaca za koje sad radi – tamo ga i nalazim pa objašnjava kako se kod
skrbnika počeo raditi pomoćn strojar s broda koji je bio paklenski puzav, ali intima i to mu se gadilo, a događaj se
mora pokopati
- ubrzo odlazi i od trgovaca kad netko jednom uzgred spomene Patnu i sramotu
4
- odvojen od posade jer nije životinja ali i nedovoljno nesebičan, human za čisto spašavanje drugog života – treba
mu priča
- sublimirana sebičnost – romantik – ideja
- ne troši se uzalud, čuva se za iznimno
- svijest da treba nešto – utoliko povezanost s ljudskim, ali to je samo nužno, što se očekuje, svakako neslavno jer
mnogi sigurno pogibaju, a vjerojatna i vlastita smrt – nije junačka pustolovina
- kraj dovoljno romantičan – pustolovan iako loš, njegova pogreška tj. splet okolnosti – zapravo ovaj put samo to –
nesretan slučaj i krivi osjećaj da onog treba pustiti živa – jer su negdje u krivici iz prošlosti isti?krivica opstanka?
- žrtvuje životnu ljubav zbog ideje – sebičan
5

Sponsor Documents

Or use your account on DocShare.tips

Hide

Forgot your password?

Or register your new account on DocShare.tips

Hide

Lost your password? Please enter your email address. You will receive a link to create a new password.

Back to log-in

Close