Online Identitet

Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku
Odjel za kulturologiju
Kulturalni menadžment, diplomski studij

Online identitet

Kolegij: Teorije identiteta 1

Mentorica: Prof.dr.sc. Kristina Peternai Andrić
Mirta Bijuković Maršić, Asistentica

Studenti:

Olja Uglik

Domagoj Junuzović
Andrijana Katava

U Osijeku, Travnja 2015.

Sadržaj
1. Uvod............................................................................................................................3
2. Društvene mreže..........................................................................................................4
3. Identitet.......................................................................................................................5
3.1. Uvod u psihologiju identiteta...............................................................................6
3.2. Samoprezentacija.................................................................................................7
3.3. Kolektivni online identitet....................................................................................9
3.4. Dvostruki identitet i anonimnost..........................................................................9
4.

Privatnost i krađa identiteta.................................................................................11

5.

Zaključak.............................................................................................................13

6.

Literatura.............................................................................................................14

2

1. Uvod
Tema ovog seminara je identitet pojedinca na internetu i društvenim mrežama. U
uvodu će biti ukratko pojašnjene društvene mreže, te slijedi nešto o definicijama identiteta u
filozofiji, sociologiji te psihologiji kako bismo dali dovoljno pregledan uvod u samu
problematiku identiteta na društvenim mrežama. U nastavku drugog poglavlja na temelju
Szentmàrtonijevih postavki o četiri vrste identiteta i ponajviše koristeći njegov pojam
autodefinicije identiteta proći ćemo kroz sve četiri aspekta u pokušaju boljeg opisivanja
samodefinicije identiteta na društvenim mrežama. Nakon definiranja i određivanja identiteta,
problematika se prebacuje na temu kolektivnog online identiteta, te problema dvostrukog
identiteta i anonimnosti te na posljetku i krađe identiteta, što je postao veliki problem
digitalnog doba, 21.stoljeća.

3

2. Društvene mreže
Društvena mreža je vrsta internetskog servisa, koji se najčešće javlja u obliku
platforme, prozora ili web-stranice. To je internetski prostor, koji služi za međusobno
povezivanje korisnika. Danas postoje stotine ovakvih servisa, a među najpoznatijima
su Facebook i Twitter.1
Iako se prvi oblici društvenih mreža javljaju još devedesetih godina prošlog stoljeća u
obliku različitih chat room-ova, društvene mreže kakve poznajemo danas su mnogo
razvijenije i korisnicima, osim komunikacije, nude i mogućnosti promocije, marketinga,
zarade i niz različitih usluga.
Jedan korisnik obično koristi istovremeno više različitih društvenih mreža, a osim
ranije spomenutih, Facebook i Twitter, i ostalih zabavnih mreža kao što su recimo Tumblr i
Instagram, najčešće se koristi poslovna društvena mreža LinkedIn, koja nije rezervirana samo
za poslovne ljude nego i za nezaposlene, studente i učenike.

1 http://hr.wikipedia.org/wiki/Dru%C5%A1tvena_mre%C5%BEa
4

3. Identitet
Identitet znači istovjetnost, potpuna jednakost, odnos po kojemu je netko ili nešto
jednako samo sebi.2 Definicija je pronađena u enciklopediji, a poklapa se s definicijom na
Hrvatskom jezičnom portalu iz čega zaključujemo da je ovo štura, ali najjednostavnija i
najkraća definicija identiteta. Ali kad uzmemo u obzir širinu pojma, potrebno je pojasniti
pojam s gledišta filozofije, psihologije, sociologije.
Osobni identitet je identitet pojedinca, koga od drugih osobnih identiteta razlikuje
različito središte samosvijesti, različito tijelo, različiti životopis, te različiti unutarnji život i
osjećaj sebe odnosno vlastite subjektivnosti.3
Osobni identitet temelji se na ideji da je svaki pojedinac jedinstven, različit od svih
drugih, specifičan. Prema tome, osobni identitet odnosi se na osobne vrijednosti, ideje,
emocije i ciljeve pojedinca, na to kako pojedinac vidi sebe. Socijalni identitet definira se
obično kao »onaj dio samopoimanja svakog pojedinca koji se temelji na članstvu u određenoj
grupi ili grupama, zajedno s vrijednosti i emocionalnom važnosti koja se pridaje tim
grupama«4
Pojam identiteta definira se kao osjećaj vlastitosti što se razvija kad se dijete počne
diferencirati od roditelja i obitelji i kad zauzima svoje mjesto u društvu. Odnosi se na to što
ljudi misle da jesu, stoje ono najvažnije što ih obilježava. Identitet se najčešće povezuje s
nacionalnom

i

etničkom

pripadnošću,

seksualnom

heteroseksualci, biseksualci), rodom i klasom.

5

orijentacijom

(homoseksualci,

Premda je identitet nešto što se odnosi na

pojedince, on je povezan s društvenim skupinama kojima ti pojedinci pripadaju i s kojima se
identificiraju. Međutim, čovjekova predodžba o sebi i predodžba drugih o njemu ne poklapaju
2 Hrvatska enciklopedija, sv. 5, Zagreb 2003. str. 36.
3 Bhikhu Parekh, Nova politika identiteta, Zagreb 2008., str. 14.
4 Istraživanje identiteta, M.Jelić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, str. 237.
5 M. Haralambos i M. Holborn, Sociologija: teme i perspektive, Golden marketing,
Zagreb 2002., str 117.
5

se uvijek. Osobni identitet može biti različit od društvenog identiteta. Na primjer, osoba koju
drugi vide kao muškarca može sebe doživljavati kao ženu zarobljenu u muškom tijelu.

6

3.1. Uvod u psihologiju identiteta
Pojam identiteta u psihologiju je uveo i razradio psihoanalitičar Erik Erikson koji se
najviše bavio krizom identiteta. U psihologiji ličnosti identitet označava doživljaj suštinske
istovjetnosti i kontinuiteta tijekom dužeg perioda vremena, bez obzira na njegove mijene u
različitim periodima i okolnostima.
Osjećanje identiteta je, smatra Erikson, samo djelomice svjesno. Ovo osjećanje je
rijetko ekstremno svjesno, kao, recimo, u periodima nadolaženja krize identiteta, kada prijeti
opasnost rasplinjavanja (npr. kod mladih koji su izuzetno zaokupljeni sobom, svojim
izgledom, mogućnostima i potrebama). Doživljaj identiteta je, dakle, inače, u normalnim
prilikama, nesvjestan (mi rijetko svjesno mislimo o vlastitom spolnom, profesionalnom, ili
osobnom identitetu), a ako se počnemo pitati tko smo, jesmo li muškarci/žene, koje su nam
osnovne vrijednosti, i sl., to je pouzdan znak konfuzije ili krize identiteta. U periodima
konsolidacije identiteta, kada smo zadovoljni sobom, kada znamo što hoćemo i kuda idemo,
kada smo sigurni da nas cijene ljudi koje uvažavamo, osjećanje identiteta, negdje u pozadini
svijesti, više je nesvjesno ili polusvjesno.6
U svom je eksperimentalnom radu, Mihàly Szentmàrtoni u kojem je pokušao dobiti
odgovor na pitanje „Što je za mene osobni identitet“, koristio rezultate dobivene nakon
ispitivanja većeg broja ispitanika u dobi od 20 do 30 godina, a ispitanici su redom bili studenti
i nezaposleni (neovisno o spolu) te svećenici i laici.
Rezultati istraživanja su mu pokazali kako postoje četiri vrste identiteta:
intrapersonalni identitet (intrapsihični), interpersonalni identitet (odnosni), kognitivni identitet
i transcedentalni identitet.7 Najvažniji pak dio njegovog istraživanju je njegov prijedlog
autodefinicije identiteta.
U nastavku rada koristit ćemo Szentmàrtonijeve postavke od četiri vrste identiteta
kako bismo pojasnili ove aspekte u problematici online identiteta, osobito kad je u pitanju
online samoprezentacija.

6 http://en.wikipedia.org/wiki/Erik_Erikson (preuzeto travnja 2015.)
7 http://hrcak.srce.hr/file/81416 (preuzeto travnja 2015.)
7

3.2. Samoprezentacija

Ranije spomenuto istraživanje Mihalya Szentmartonija provedeno na poprilično
malom uzorku od 40 ispitanika (u dobi od 20 do 30 godina; oba spola) pretpostavlja pojam
autodefinicije identiteta. Sam je koncept tog definiranja manje više jednostavan – međutim,
osim što je postavio pitanje 'Što je to identitet?' i analizirao način na koji su odgovorili,
uzimajući u obzir frekvenciju određenih riječi i klasificirajući sveukupne ideje i vokabular,
također im je ponudio i osam riječi koje su služile kao asocijacija 8. Zatim je i odgovore na te
asocijacije klasificirao i podijelio identitet u četiri grube skupine. Iako je samo istraživanje
bilo prije fenomena internetskog identiteta, možemo ga primijeniti na današnje kalupe i
definicije identiteta s kojima se svakodnevno susrećemo.
Tako imamo četiri (aspekta) identiteta9:
1. Intrapsihički identitet se odnosi na strogo osobne elemente koje osoba doživljava,
percipira kao izvorište vlastita identiteta; to bi uključivalo ideju gdje je pojedinac
vjeran samome sebi, onome što on jest unutra, njegovo bivstvo. Gledajući kroz prizmu
internetskog prisustva i izgrađivanja te vrste postojanja, pojedinac ima mogućnost
izražavati taj aspekt svoga identiteta jer mu je više stvari kojima to može učiniti
dostupnije. Primjerice, ako zamislimo taj identitet kao profil osobe na nekoj od
društvenih mreža; osobe će posegnuti za sadržajima toga tipa. Dakle, govorimo o
sadržajima koji su osobno obojani – obiteljske vrijednosti, vjerske, domoljubne,
posebna vrsta doživljavanja onoga što osobu čini radosnom i mentalno zdravom.
Internetsko pojavljivanje i ispoljavanje toga dijela identiteta je utoliko lakše zato što
postoji određena anonimnost kojom se osoba može zaštititi od predrasuda i rasizma.

2. Interpersonalni tj. odnosni identitet označen je elementima koje pojedinac doživljava
kao one koji ga razlikuju od drugih ljudi, npr. način na koji se odnosi prema drugima,
odnosno način na koji sebe doživljava spram drugih, ne nužno određen crno bijelom
idejom 'dobar ili lošiji u odnosu na nekoga'. U pitanju je zapravo intrizična potreba
8 majka, sloboda, svećenik, Bog, identitet, otac, vjernost, zrelost
9 http://hrcak.srce.hr/file/81416
8

distanciranja sebe od ostatka društva, i shodno tomu, priklanjanje nekim dijelovima
društva – potreba koja nas, između ostaloga, i definira kao ljude - razumno
prosuđivanje i sabiranje sebe kao niz osobina i mišljenja u odnosu na druge (što je
nužan preduvjet za kognitivan aspekt koji će biti razjašnjen kasnije). Primjenom i na
internetsku pojavu nas samih, primjećujemo da se ovaj aspekt nužno (nado)vezuje na
prethodni, intrapersonalni aspekt – budući da imamo tu distinkciju spram nekih
vrijednosti koje držimo bitnijima i hijerarhijski višima u odnosu na vrijednosti koje
imaju drugi ljudi, automatski se na jedan način priklanjamo određenoj skupini ljudi –
bili oni nekakva supkultura, vjerska zajednica ili slično. Istovremeno, otvara
mogućnost

uspostavljanja

međuljudskih

odnosa

bez

obzira

na

geografsko

pozicioniranje upravo putem interneta i zajedničkih osobina – što nikad prije u
povijesti nije bilo moguće u ovolikoj mjeri.
3. Spoznajni, kognitivni aspekt bazira se na elementima koji imaju svrhu upoznavanja
sama sebe. Kao što je prije naznačeno, radi se o sabiranju vlastitih osobina,
prepoznavanja onoga što je bitno pojedincu, ono što ga čini onime tko jest, otkrivanje
samoga sebe kao nešto. Taj se dio, ako gledamo opet kroz pojavu osobe na društvenim
mrežama ipak ispoljava kao kombinacija prvog i drugog aspekta. Bitno je naglasiti
kako se sami aspekti ne mogu odijeliti jedan od drugoga jer su međovisni.
4. Transcendentalni identitet elementi koji izražavaju želju da se ostvare vrednote, npr.
volja da se nadiđe samoga sebe, čovjek u traganju za vjerom, ljubavlju i pravdom,
ispunjenje vlastitog poslanja, odgovoriti na Božji poziv itd.

Definiravši ove vrste identiteta, potrebno je osvrnuti se i na mogućnost ne pretjerano
idealnih uvjeta gdje osobe grade (svoj) identitet na internetu, odnosno, na društvenim
mrežama. Jedan od mogućih 'problema' jest zapravo mogućnost da pojedinac odabire
određene osobina koje smatra najbitnijima, najpreciznijima pri autodefiniranju tako da ne
postoji potpuna slika nečije osobnosti, identiteta. Postoji samo slika koju je netko možda
vjerno prikazao, a možda je posrijedi fabricirana verzija osobnosti gdje se pojedinac želi pošto
poto svidjeti nekome ili je taj internetski identitet surogat za ono što on sam ne može biti u
stvarnosti. Tim više što je dokazano da 'dotjerivanje' podataka (ili samo odabir i postavljanje
onih koji bolje zvuče, izostavljanjem lošijih) na osobnim profilima na društvenim mrežama
podiže razinu samopouzdanja i razinu percepcije vlastite vrijednosti.

9

3.3. Kolektivni online identitet

Kolektivni online identitet zasniva se na ideji interpersonalnog i kognitivnog aspekta
postojanja; gdje se skupina ljudi (supkultura, zajednica, vjerska ili civilna skupina) očituju
zajedničkim osobinama, preferencama, interesima i slično. Gotovo uvijek imaju zajednička
uvjerenja i obrasce ponašanja koje izražavaju na internetima, a najčešće su okupljeni oko
stranica, foruma sa sadržajem koji imaju relativno istu razinu privlačnosti svim njihovim
članovima.
Također, on predstavlja i odličnu platformu na profesionalnoj razini; to se može
pobliže objasniti na primjeru stranice LinkedIn. Osim što je po jednoj od definicija društvena
mreža, ona se ipak koristi kao poslovni alat za pronalaženje poslodavaca i zaposlenika. Ipak,
kako se radi o društvenoj mreži mora postojati kolektiv; a sam taj kolektiv nužno mora imati i
kakva 'pravila ponašanja' i moto kojim se vodi; prije svega, na ovome primjeru, bila bi to
nekakva vrsta poštenja i profesionalnosti, a postoji i niz pravila koje osnivači stranice traže da
budu poštivana kako bi pojedinci uopće mogli biti dijelom kolektiva – dakle, pokušava se broj
lažnih profila (identiteta) svesti na minimum, također, pokušava se smanjiti i broj profila koji
jednostavno ne odgovaraju filozofiji i prirodi samoga portala.

3.4. Dvostruki identitet i anonimnost

Internet nam je omogućio da izgradimo online profile ne samo za privatnu upotrebu nego i
na profesionalnoj razini, dopuštajući nam da se povežemo s mogućim poslodavcima. Dilema s
kojom se suočavaju brojni je, međutim, definiranje i prosuđivanje granice između privatnog i
profesionalnog života. Što je veći naš digialni otisak teže je kontrolirati koji sadržaj ostaje
javan ili privatan. Dodatno, praćenje sigurnosti i privatnosti je sve teže.
Prije što su Facebook i Google postali monoliti weba, najpoznatija izreka online je bila:
„na internetu nitko ne zna da si pas“. Danas se čini da su ti dani prošli jer je stari web, gdje se
lagano mogao odvojiti identitet i stvarnost, gotovo nestao. Potraga za autentičnosti se provlači
kroz srž većine modela društvenih medija i na trenutnom Internetskom pejsažu igra veliku
10

ulogu u tome kako pristupamo jedni prema drugima i sa sadržajem na webu. 10 Za mnoge
Facebook i Google proizvodi sve što spada pod njihovu interakciju sa webom i vrijednost
kreiranje platforme kojom osoba tvrdi da je ona koja je, da se ne predstavlja kao netko drugi,
je od velike važnosti za društvenu mrežu. Unutar tog modela autentični identitet je neanoniman. Facebook i Google profili su povezani s stvarnim imenom osobe i stvarnim
vezama te u sve većem aspektu: aktivnostima na Internetu
Christopher Poole, 24-godišnji kreator 4Chan-a, online zajednice osnovane 2004. koja
broji preko 20 milijuna korisnika koji se ne registriraju na stranici i samim time su anonimni,
smatra da komercijalne motivacije Facebook-a krive za gašenje online iskustva korisnika.
„Facebook smatra da je identitet autentičnost, da ste online ista osoba kao i offline, i da je
imati više ideniteta manjak integriteta. Prešli smo sa weba koji je vođen interesima, na web na
kojem su veze osobne, stvarna prijateljstva i veze. Individualci su višeslojni i identitet je
prizmatičan.“11 I taj stav koji je u samoj srži Facebooka i Googlea se pokazuje u tome da svaki
profil koji nije vezan uz offline ime je uklonjen. Nadimci i pseudonimi, bez obzira na njihovu
dugovječnost, se smatraju kršenjem pravila usluge. Online identitet može biti stalan kao i
offline identitet: korisnici pseudonima se često identificiraju na različitim društvenim
mrežama koristeći isto ime. Ali zato što njihovi nadimci nisu bazirani na pravim imenima,
mogu se namjerno odijeliti od svog identiteta i postaviti anonimnost ako to žele. Psiholozi se
slažu da je to vrijedno za razvitak osjećaja tko smo, što možemo biti i kako se uklapamo u
razlićite kontekste.12 Ova vrsta aktivnosti je dopuštena i u zemljama u kojima se vlasnici
profila na društvenim mrežama moraju registrirati s nacionalnim identitetom, kao u Južnoj
Koreji i Kini; njihovi online javni identiteti su još uvijek fabrikacije. Iako postoji ova direktna
poveznica sa državom, kada su korisnici svjesni da su njihove online aktivnosti praćene, igra s
identitetom se nastavlja.

10http://www.theguardian.com/technology/2012/apr/19/online-identity-authenticity-anonymity
11http://www.theguardian.com/technology/2012/apr/19/online-identity-authenticity-anonymity

12http://www.theguardian.com/technology/2012/apr/19/online-identity-authenticity-anonymity
11

4. Privatnost i krađa identiteta
Korisnici često misle da im internet pseudonim daje anonimnost, naprotiv, odlučan
istraživač može često povući vezu između identiteta na internetu i „stvarnog“ legalnog
identiteta. Web serveri i ISP (Interner service Provider), tj dobavljači internet usluga, imaju
zabilježenu IP adresu koja pripada određenom identitetu. U Americi ISP-i su dužni odati IP
adresu kada osoba dobije poziv na sud.
Krađa identiteta putem Interneta (engl. phishing) vrsta je prijevare kojom se od
korisnika računala putem lažne poruke e-pošte ili web-mjesta doznaju osobni i financijski
podaci.13Uobičajena prijevara takve vrste počinje porukom e-pošte koja se doima poput
službene obavijesti iz pouzdanog izvora, kao što je banka, kartična ustanova ili ugledna
mrežna trgovina. Primatelja poruke e-pošte upućuje se da posjeti lažno web-mjesto na kojem
se od njega traži da unese osobne podatke, kao što je broj računa ili lozinka. Ti se podaci tada
obično koriste za krađu identiteta.
David Wiszniewski i Richard Coyne u njihovom dodatku knjizi Building Virtual
Communities (Gradeći virtualne zajednice) istražuju identitet na internetu, sa naglaskom na
pojam “maskiranja” identiteta. Izdvajaju da kada individua djeluje u društvenoj sferi
prikazuju masku njihovog identiteta. Vrsta maske koju odaberemo otkriva nešto o osobi iza
maske.14 Možemo to nazvati ”metaforom” maske. Maska na internetu ne otkriva pravi
identitet neke osobe. No, ono otkriva što leži iza maske, na primjer – ako se neka osoba odluči
ponašati kao rock zvijezda, metafora otkriva zanimanje za rock glazbu. Iako se osoba odluči
skrivati iza potpuno lažnog identiteta, to govori o strahu i nedostatku samopoštovanja iza
lažne maske. Drugo, maske mogu biti potrebne za interakciju na internetu. Zbog emocionalne
i psihološke dinamike, ljudi se mogu opirati interakciji sa drugim korisnicima interneta. Pri
stvaranju maske identiteta, stvara se sigurnosna mreža. Jedno od najvećih strahova je da će
netko ukrasti ili zloupotrijebiti njihov identitet. Te kod stvaranja maske, ljudi mogu
interaktivno djelovati bez straha

13Prevedeno sa http://windows.microsoft.com/en-us/windows-vista/what-is-phishing
14Prevedeno sa http://en.wikipedia.org/wiki/Online_identity
12

Najčešći savjeti kako se zaštititi od krađe identiteta koje mnogi Internet stručnjaci
preporučuju su:15


Ne odgovarajte na sumnjivu e-poštu, izravne poruke ili web-stranice koje od vas traže



osobne ili financijske podatke.
Nikad ne unosite svoju zaporku ako ste na neku web-lokaciju došli slijedeći vezu u





nepouzdanoj e-poruci ili chatu.
Ne šaljite svoju zaporku e-poštom i ne dijelite je s drugima.
Budite pažljivi kada se od vas traži da se prijavite na mreži
Prijavite sumnjive e-poruke i prijevare

15Preuzeto sa http://www.google.com/goodtoknow/online-safety/identity-theft/
13

5. Zaključak
U ovome je seminaru obrazloženo postojanje identiteta pojedinca na društvenim
mrežama, njegova kompleksnost i nastajanje. Pozivanjem na nekoliko istraživanja dokazano
je kako taj identitet ima svoje dobre i loše strane i kako je nužno i u internetskom prostoru
imati određena 'pravila igre' kojih se 'igrači' moraju pridržavati da bi bili pušteni u taj prostor.
Kako u stvarnom životu, tako u i virtualnom postoje 'sive zone' i načini da se ne poštuju
određena pravila, osvrnuli smo se na upozorenja bitna glede opasnosti koja vreba s interneta i
lažnih identiteta. Uočili smo zapravo puno sličnosti, ali i puno različitosti u formiranju
identiteta u stvarnosti, odnosno, u kreiranju istih na društvenim mrežama – svaki imaju svoje
prednosti i svoje mane.

14

6. Literatura
Knjige:
1. Hrvatska enciklopedija, sv. 5, Zagreb 2003.
2. Bhikhu Parekh, Nova politika identiteta, Zagreb 2008.
3. Istraživanje identiteta, M.Jelić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
4. M. Haralambos i M. Holborn, Sociologija: teme i perspektive, Golden marketing,
Zagreb 2002.
Mrežni izvori:
1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Dru%C5%A1tvena_mre%C5%BEa
2. http://en.wikipedia.org/wiki/Erik_Erikson
3. http://hrcak.srce.hr/file/81416
4. http://www.theguardian.com/technology/2012/apr/19/online-identity-authenticityanonymity
5. http://windows.microsoft.com/en-us/windows-vista/what-is-phishing
6. http://en.wikipedia.org/wiki/Online_identity
7. www.google.com/goodtoknow/online-safety/identity-theft/

15