I ovog trena dok opušten sjedim u sjeni lovora
Sa tajnim smiješkom na licu dok stihe ti pišem
Ponestaje riječi u sumraku prigušenog govora
I lijepe sjete dok sa vrha obraza sjene ti brišem
Znaj, predivnu ovu što skladam za tebe sonatu
Uzavrelo srce moje prave u trenu riječi sad traži
Pogled što klizeć' ti otkucaj bila prati po vratu
Obećanja moć utjehe i nemirnu dušu što blaži