Sonata

SONATA
Sonata se javlja početkom 17. stoljeća u Italiji. Nazvana je po glazbalu kojem je
bila namijenjena, skladba za sviranje na gudaćim glazbalima. Ubrzo su, nakon
Italije, sonate postale popularne i u Njemačkoj, Engleskoj i Francuskoj. Svirali su ih
na dvorovima, u bogatijim građanskim kućama; čak i u crkvama - prije, za
vrijeme ili poslije obreda. Bile su namijenjene manjoj skupini glazbala: osim
sonata za violinu i basso continuo, najpopularnije su bile trio-sonate za dvije
violine i basso continuo. Tijekom razdoblja baroka skaldatelji razlikuju crkvenu
sonatu, od komorne sonate.
Četverostavačne crkvene sonate bile su ozbiljnijeg i svečanijeg ugođaja te
pogodnije za izvođenje u crkvi. Kontrast u nizanju stavaka skladatelji postižu
različitim tempima: polagani-brzi-polagani-brzi stavak. Posebnost drugog stavka
je izrazitija polifona obrada glasova (imitacija).
Komorne sonate bile su daleko sličnije baroknoj suiti. Imale su veći broj
stavaka, uglavnom plesnog ugođaja i zato su ih radije izvodili na dvoru. Krajem
17. stoljeća ova dva tipa barokne sonate stapaju se i prihvaćaju broj i raspored
stavaka crkvene sonate. Utjecaj komorne sonate očit je u plesnom karakteru
posljednjih stavaka.
Barokna sonata je višestavačna komorna skladba s rasporedom stavaka:
polagani-brzi-polagani-brzi. Ova trio-sonata skladana je za dvije violine i basso
continuo, kojeg izvode orgulje i violončelo. Violinama je posvećena veća
pozornost i one se natječu u vođenju melodijske linije. Iako je basova linija manje
značajna, ipak nije samo pratnja, već i onda obrađuje teme iz violinskih dionica.
Svi su stavci u istom tonalitetu, s uobičajenim rasporedom stavaka koji se
razlikuju po tempu, mjeri i ugođaju. Ističe se kromatska tema drugog stavka,
polifono obrađena postupkom imitacije.
Prve instrumentane sonate u Hrvatskoj
Cecchinijeve sonate nisu četverostavčane, nego imaju samo jedan stavak.
Izvodile su se u crkvi između dijelova mise. Bile su srodnije starijim
instrumentalnim oblicima ricercara i canzone.
Cecchini je naznačio da osmu sonatu trebaju izvoditi dvije violine ili violina i
kornet uz basso continuo. Za ovu sonatu karakteristčna je promjena metrike - na
početku je mjera četveročetvrtinska, zatim tročetvrtinska, a na kraju
dvopolovinska.

Matko Šilić
Matija Delinić

SONATA
- pojavljuje se početkom 17. stoljeća
-nazvana po glazbalu kojem je namijenjena (sonata-gudaća glazbala)
-svira se bogatijim građanskim kućama, crkvama i na dvorovima.
-skladatelji razlikuju dva oblika: crkvena i komorna sonata
-crkvena sonata-ozbiljni i svečani ugođaj
-pogodne za izvođenje u crkvi
-komorna sonata-slična baroknoj suiti
-plesnog ugođaja
-stapanje komorne i crkvene sonate stvara barkonu sonatu-višestavačna komorna
skladba s kontrastom u rasporedu stavaka
-sonate u Hrvatskoj-Tomaso Cecchini